Oront: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 26:
 
Kao glavna rijeka drevnog Levanta, Oront je bila poprištem nekoliko velikih bitaka. Među najvažnijim gradovima koji se danas nalaze na rijeci su [[Homs]], [[Hama (grad)|Hama]], [[Jisr al-Shughur]] i [[Antakya]] (drevna Antiohija, koji je bio poznat i kao "Antiohija na Orontu").
 
== Tok rijeke ==
Oront izvire u vrelima kod [[Labweh]]a u [[Libanon]]u, na istočnoj strani [[dolina Bekaa|doline Belaa]] (u guvernoratu Bekaa) između gorja [[Libanon (gorje)|Libanon]] na zapadu i [[Anti-Libanon]] na istoku, u blizini izvora rijeke [[Litani]] (koja teče prema jugu) i teče prema sjeveru, gubeći 600 metara nadmorske visine kroz klisuru, te nakon toga napušta dolinu Bekaa.<ref name=aquastat/>
Ostala glavna vrela su [[Ain ez Zarqa]].<ref name="readersnatural">{{Cite book|title=Natural Wonders of the World|publisher=Reader's Digest Association, Inc|year=1980|isbn=0-89577-087-3|editor-last=Scheffel|editor-first=Richard L.|location=United States of America|pages=34|quote=|editor-last2=Wernet|editor-first2=Susan J.|via=}}</ref>, Al Ghab, Al Rouj i Al-Azraq.<ref name=aquastat/>
 
[[File:نهر العاصي عند عين الزرقا.JPG|thumb|left|Orontes teče u podnožju sirijskog obalnog planinskog lanca ]]
Napuštajući ovu klisuru, širi se u [[jezero Homs]] u Siriji (umjetno jezero nastalo branom iz rimskog doba, poznato i kao [[jezero Qattinah]]) i kroz grad [[Homs]], te pored arheološkog lokaliteta Larisa (Shaizar). Ovdje rijeka ulazi u [[dolina Ghan|dolinu Ghab]]. Dalje nizvodno, na istočnom rubu Ghaba, nalazi se drevni grad Apamea. [1] Na zapadu je obalni planinski lanac. Ovaj dio završava na stjenovitoj pregradi Jisr al-Hadid, gdje se rijeka pretvara na zapad u ravnicu Antiohije (dolina Amika) u Turskoj. [1]
[[File:Orontes River Antakya-mohammad adil rais.jpg|thumb|upright|Oront u [[Antakya|Antakiji]], [[Hatay]], [[Turska]]]]
Dvije glavne pritoke, rijeka Afrin na jugu koja protječe na zapadu i Karasu na istoku, spajaju se s Orontesom kroz nekadašnje jezero Amik umjetnim kanalom (Nahr al-Kowsit). Prolazeći sjeverno od Antakye (drevna Antiohija), Orontes zaronio je jugozapadno u klisuru (u usporedbi s drevnim predjelima Tempe) i pada 50 metara (160 ft) u 16 kilometara (9,9 mi) do mora, južno od Samandağa (bivše Suedije) , u antičkoj Seleucia Pieria), nakon ukupno 450 kilometara (280 milja). [1]
 
== Izvori ==