Wikipedija

Kolovoški puč: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m ispravan oblik riječi, replaced: zahtjevao → zahtijevao (3)
Dorada
Redak 1:
'''Kolovoški puč''' ([[Ruski jezik|rus.]] ''Августовский путч'') bio je neuspjeli pokušaj [[državni udar|državnog udara]] od 19. do 21. kolovoza 1991. kojikojeg su izveli pojedini članovi Vlade SSSR-a sudruženi ciljemu preuzimanjasamoprozvano kontroletijelo, tzv: "[[Državni komitet za izvanredno stanje]]", želeći preuzeti kontrolu nad zemljom od nepopularnog predsjednika [[Mihail Gorbačov|Mihaila Gorbačova]]. VođeKolovođe puča bili su “tvrdolinijaši” unutar [[Komunistička partija Sovjetskog Saveza|Komunističke partije Sovjetskog Saveza]] (KPSS) koji su se protivili programu Gorbačovljevih reformi kaopoput [[Perestrojka|Perestrojke]] i naznakamanajavama novog sporazuma o decentralizaciji SSSR-a i, te prebacivanju saveznih nadležnosti na republike. Svoje protivnike pučisti su uglavnom imali u Moskvi među građanskim grupama otpora, te antikomunističkim [[Boris Jeljcin|Borisom Jeljcinom]], demokratski izabranim predsjednikom [[Ruska Sovjetska Federativna Socijalistička Republika|Ruske Sovjetske Federativne Socijalističke Republike]]. Iako je puč propao nakon samo dva dana propao uz povratak Gorbačova na vlast, smatra se da je imao ključnu ulogu u [[Raspad SSSR-a|raspadu Sovjetskog Saveza]].
 
== Pozadina ==
 
Čim je 1985. godine došao na vlast, Gorbačov je odmah pokrenuo seriju reformi, poznatijih kao [[Perestrojka|perestrojka]] i [[Glasnost|glasnost]], čiji je cilj bio ekonomsko–političko restrukturiranje i otvaranje. Ovo je odmah pokrenulo otpor i sumnje među partijskim tvrdolinijašima. Ove reformeReforme također su pokrenulepotaknule neke snage i pokrete koje Gorbačov nije očekivao.; Tošto se posebno odnosilo na nacionalističku agitaciju u neruskim područjima SSSR-a. Uz sve to, Sovjetski Savez su 1991. godine potresale ozbiljna politička i ekonomska kriza uz nedostatak osnovnih životnih namirnica za koje su građani čekali u dugačkim redovima.
 
DoU togsklopu trenutkaranije spomenutih nacionalističkih pokreta, do 1991. godine: [[Estonija]], [[Latvija]], [[Litva]] i [[Gruzija]] već su proglasile nezavisnost od SSSR-a. Gorbačov je u siječnju 1991. slanjem vojnih snaga silom pokušao vrati Litvu u sastav SSSR-a. Tjedan dana kasnije lokalne prosovjetske snage isto će pokušati i u Latviji. Oružani sukobi već su trajali na prostoru [[Nagorno-Karabakh|Nagorno-Karabakha]] i [[Južna Osetija|Južne Osetije]].
 
Najveća sovjetska republika Rusija pod Jeljcinom je 12. lipnja 1990. proglasila „deklaraciju o državnom suverenitetu“ i posljedično ograničila primjenu sovjetskih zakona, posebice onih iz područja financija i ekonomije, na teritoriju [[Rusija|Rusije]]. [[Sovjet|Vrhovni sovjet]] [[Ruska Sovjetska Federativna Socijalistička Republika|Ruske SFSR]] usvojio je zakone koji su bili su suprotnosti sa sovjetskim zakona (tzv. Rat zakonima).
 
Na referendumu o budućnosti SSSR-a održanom 17. ožujka 1991. godine, kojekojeg su bojkotirale [[Baltičke republike|baltičke republike]], [[Azerbajdžan]], [[Gruzija]] i [[Moldavija]], većina građana ostalih republika izrazila je želju za ostankom u reformiranom SSSR-u. Tijekom pregovora osam od devet republika (izuzev [[Ukrajina|Ukrajine]]) pod određenim je uvjetima prihvatilo [[Zajednica Nezavisnih Država|ugovor o novoj zajednici]]. UgovorTaj biugovor, pod Gorbačovljevom politikom, trebao je pretvoriopretvoriti SSSR u federaciju nezavisnih republika sa zajedničkim predsjednikom, vojskom i vanjskom politikom. Rusija, Kazahstan i Uzbekistan trebali su potpisati ugovor u Moskvi 20. kolovoza 1991. godine. U iščekivanju neizvjesne situacije s potpisivanjem ovog ugovora, predsjednik Gorbačov je 4. kolovoza otišao u svoju vikendicu u [[Foros|Forosu]] na [[Krim|Krimu]]. Planirao se vratiti u [[Moskva|Moskvu]] na potpisivanje [[Zajednica nezavisnih država|ugovora o novoj zajednici]] 20. kolovoza.
 
== PripremePriprema puča ==
 
DirektorKontra Gorbačovljevoj službenoj politici, direktor [[KGB|KGB-a]] [[Vladimir Krjučkov]] je još 11. prosinca 1990. pozvao na uspostavljanje reda na moskovskoj Centralnoj televiziji. Istog dana pozvao je i dvojicu časnika KGB-a da naprave plan o mjerama koje se mogu poduzeti u slučaju proglašenja izvanrednog stanja u SSSR-a. Kasnije su u urotu uključeni i sovjetski ministar obrane [[Dmitrij Jazov]], ministar unutarnjih poslova [[Boris Pugo]], premijer [[Valentin Pavlov]], potpredsjednik [[Genadij Janajev]], zamjenik predsjednika Savjeta obrane [[Oleg Baklanov]], šef Gorbačovljevog sekretarijata [[Valeriij Boldin]] i sekretar Centralnog komiteta KPSS-a [[Oleg Šenjin]].
 
Pučisti su se nadali da bi mogli izvršiti pritisak na Gorbačova da proglasi izvanredno stanje u cilju uspostavljanja reda i zakona. U tvrdolinijaškom glasniku „Sovjetska Rusija“ se 23. srpnja 1991. pojavio tekst „Riječ narodu“ usmjeren protiv perestrojke koji su potpisali visokopozicionirani dužnosnici SSSR-a.
Redak 19:
Šest dana kasnije, Gorbačov, ruski predsjednik [[Boris Jeljcin]] i kazahstanski predsjednik [[Nursultan Nazarbajev]] razgovarali su o mogućnosti da zamijene tvrdolinijaše kao što su Pavlov, Jazov, Krjučkov i Pugo liberalnijim osobama. S obzirom da je Gorbačov kao Subjekt 110 tada već mjesecima bio pod strogim mjerama nadzora KGB-a, Krjučkov je ubrzo saznao za navedeni razgovor.
 
=== Izolacija Gorbačova ===
Gorbačov je 4. kolovoza otišao u svoju vikendicu u [[Foros|Forosu]] na [[Krim|Krimu]]. Planirao se vratiti u [[Moskva|Moskvu]] na potpisivanje [[Zajednica nezavisnih država|ugovora o novoj zajednici]] 20. kolovoza. Urotnici su se 17. kolovoza sastali u prostorijama KGB-a u Moskvi i proučili sporazum. Vjerovali su da reformiranje Sovjetskog Saveza vodi ka njegovom raspadu i odlučili su da je vrijeme za akciju. Sljedećeg dana, Baklanov, Boldin, Šenjin i zamjenik ministra odbrane Sovjetskog Saveza general Valentin Varenjikov posjetili su Gorbačova u njegovoj rezidenciji na Krimu sa zahtjevom da ili sam proglasi izvanredno stanje ili da odstupi s dužnosti i mjesto ustupi Janajevu. Međutim, Gorbačov je čvrsto podržavao ugovor o novoj zajednici i odbio je postavljeni ultimatum. Gorbačovu je stoga zapovjeđeno da ostane u svojoj vikendici na Krimu, pri čemu su mu sve komunikacijske linije (pod kontrolom KGB-a) odmah prekinute. Dodatna straža KGB-a raspoređena je oko vikendice koju nitko nije smio napustiti.
 
Zapovjeđeno je da se iz tvornice u Pskovu u Moskvu dostavi 250.000 policijskih lisica i 300.000 formulara za uhićenje. Krjučkov je udvostručio plaće osoblju KGB-a, pozvao ih s odmora i stavio u stanje pripravnosti. Zatvor Lefortovo je ispražnjen da bi se napravilo mjesta za eventualne uhićenike.
Line 25 ⟶ 26:
== Kolovoški puč ==
 
Pučisti su imaliodržali sastanak u Kremlju nakon što su se Baklanov, Boldin, Šenjin i Varenjikov vratili s Krima. Janajev, Pavlov i Baklanov potpisali su „Deklaraciju o sovjetskom vodstvu“ u kojoj su proglasili izvanredno stanje na teritoriju čitavog SSSR-a i obznaniliobjavili da je osnovan Državni komitet za izvanredne situacije radi efikasnog upravljanja zemljom tijekom izvanrednog stanja. Komitet su činili:
 
* [[Genadij Janajev]]
Line 40 ⟶ 41:
=== 19. kolovoz ===
 
Odluke Komiteta emitirane na državnom radiju i televiziji počevši od 07:00 sati. Radio Rusija i Televidenije Rusija, pod kontrolom [[Ruska Sovjetska Federativna Socijalistička Republika|Ruske SFSR]] i Eho Moskva, jedina neovisna radio postaja, odstranjene su iz etera. Oklopne jedinice Tamanske divizije i Kantemirovska tenkovska divizija ušle su u Moskvu praćene padobrancima. Četiri poslanika Kongresa narodnih deputata Ruske SFSR (koji su smatrani najopasnijima) KGB je zadržao u vojnoj bazi u blizini Moskve. Pučisti su namjeravali uhvatiti predsjednika Rusije Borisa Jeljcina prilikom njegovog povratka iz Kazahstana ili dok bude u svojoj vikendici u blizini Moskve, ali iz nepoznatog razloga to nisu uradili. Ostavljanje Jeljcina na slobodi ispostavićeispostavit će se fatalnimključnim za popropast njihovenjihovih planoveplanova.
 
Jeljcin je stigao u [[Bijeli dom]] (zgradu ruskog parlamenta) 19. kolovoza u 9 sati ujutro. ZajednoMalo skasnije visokimpopeo dužnosnicimase ruskena federalnejedan jediniceod proglasiooklopnih jetransportera puč neustavnim, zahtijevaote je odokupljenom vojskenarodu daodržao ne sudjelujegovor u puču, proglasiokojem je generalnirekao štrajkslijedeće: i zahtijevao da se Gorbačov obrati narodu. Deklaracija je distribuirana širom Moskve u<blockquote>''Građanstvu formiRusije!'' letka.
 
''U noći s 18. na 19. kolovoza 1991. zakonito izabrani predsjednik države [Gorbačov] je svrgnut. Unatoč navedenim razlozima za njegovo svrgavanje, riječ je o: desničarskom, reakcionarnom i protuustavnom državnom udaru. [...] Smatramo da su takve nasilne metode neprihvatljive. One diskreditiraju Savez u očima svijeta, umanjuju naš prestiž u međunarodnoj zajednici, vraćaju nas u doba Hladnog rata, te u izolaciju SSSR-a u međunarodnoj zajednici.''
 
''Zbog svega ovoga prisiljeni smo proglasiti preuzimanje vlasti takozvanoga "Komiteta" nezakonitim. U skladu s tim, proglašavamo sve odluke i smjernice komiteta nezakonitima.'' [...] ''Pozivamo građanstvo Rusije da pruži snažan otpor pučistima i traži povratak države unutar normalnih ustavnih okvira. [...] Također pozivamo sve pripadnike vojske da pokažu uzvišenu građansku svijest i odbiju sudjelovati u reakcionarnom državnom udaru. Dok ovi uvjeti ne budu ostvareni, pozivamo na opći i neograničeni štrajk!'' <ref>{{Citiranje weba|url=https://web.viu.ca/davies/H102/Yelstin.speech.1991.htm|title=Yeltsin's Tank Speech|author=|date=|work=|language=engleski|publisher=|accessdate=12. kolovoza 2020.}}</ref></blockquote>Zajedno s visokim dužnosnicima ruske federalne jedinice proglasio je puč neustavnim, zahtijevao je od vojske da ne sudjeluje u puču, proglasio je generalni štrajk i zahtijevao da se Gorbačov obrati narodu. Deklaracija je distribuirana širom Moskve u formi letka.
 
Građani Moskve su se poslijepodne počeli okupljati oko Bijelog doma i postavljati barikade. Kao odgovor na to Janajev je proglasio izvanredno stanje u Moskvi s početkom u 16:00 sati. Janajev se obratio javnosti u 17:00 sati s tvrdnjom da je Gorbačov na „odmoru“. U međuvremenu bojnik Evdokimov, načelnik štaba tenkovskog bataljuna Tamanske divizije koja je čuvala Bijeli dom, objavio je lojalnost vodstvu Ruske SFSR. Jeljcin se popeo na jedan od njihovih tenkova i obratio se okupljenim građanima. Neočekivano, ovaj događaj se pojavio u državnim medijima tijekom večernjih vijesti.
 
=== 20. kolovoz ===
[[Datoteka:1991 coup attempt4-Barrikad-BelyDom.jpg|mini|desno|220p|TenkoviBarikade oko Bijelog doma gdje se očekivao napad pučističkih snaga na Crvenomzabarikadiranog trguJeljcina]]
U podne zapovjednik Moskovskog vojnog okruga, general Kalinjin, kojeg je Janajev proglasio za vojnog zapovjednika Moskve, proglasio je u Moskvi policijski sat od 23:00 do 5:00 sati. Ovo je shvaćeno i kao znak da je napad na Bijeli dom neizbježan. Branitelji Bijelog doma, iako većinom nenaoružani, pripremili su se za obranu. Evdokimovljevi tenkovi su se predvečer odmaknuli od Bijelog doma. Krizni stožer za obranu Bijelog doma predvodio je general Konstantin Kobec, poslanik u parlamentu Ruske SFSR.
 
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Kolovoški_puč"