|
30. studenoga pruski ratni ministar Erich von Falkenhayn, general Berthold Deimling i neki drugi visoki časnici stigli su u Donaueschingen i započele su šestodnevnu raspru. Javnost je zbog toga postala još ogorčenija jer je Kaiser očito želio čuti gledište samo
gledište vojske. Kancelar Theobald von Bethmann-Hollweg, koji je bio pod sve većim pritiskom, pridružio se konferenciji malo prije nego što je završila. Rezultat je bio razočaranje iz stava kritičnih slojeva stanovništva; kaiser je odobrio ponašanje vojnih časnika i nije vidio razloga da vjeruje da su prekoračili svoje ovlasti. Deimling je poslao brigadnog generala u Zabern, koji je 1. prosinca obnovio civilnu vlast. <ref>James W. Gerard: My four years in Germany, Grosset & Dunlap, New York, 1917. str. 64-65 </ref>
2. prosinca održana je vojna vježba u Zabernu. Prizor je s ulice promatrao Karl Blank, obućar putnik, koji je puknuo od smijeha kad je vidio mladog, lijepo obučenog Forstnera a neki mještani koji su stajali oko njega, pridružili su mu se. Kao rezultat toga, Forstner je izgubio kontrolu i oborio ga sabljom i zadao mu teške ozljede glave. Taj novi čin agresije još je više pojačao aferu.
Forstner je u prvom suđenju vojni sud osudioosuđen na 43 dana uhićenjazatvora, a na prizivnom sudu presuda je u potpunosti izmijenjena. Iako ga je pratilo pet naoružanih vojnika, a Blank bio nenaoružan, kao i paraliziran na jednoj strani, sudac je njegove postupke protumačio kao samoobranu, budući da je postolar bio kriv za vrijeđanje krune. U vojnim krugovima Forstner je dobio ohrabrenje jer je svojim nasilnim činom branio čast vojske. <ref>James W. Gerard: My four years in Germany, Grosset & Dunlap, New York, 1917. str. 66 </ref>
===Prosvjedi diljem carstva===
On November 28, the district councillor of Saverne wrote a telegram to Kaiser Wilhelm II, Bethmann Hollweg and Falkenhayn, in which he protested against the arbitrary arrests of his citizens. Two days later, an assembly of the SPD with 3000 participants took place in Mülhausen, which demonstrated against the infringements of the soldiers. In a resolution, the participants described the state as a military dictatorship and demanded resistance against the prevailing conditions—if necessary even by means of strikes.
In Strasbourg, the mayors of several cities of Alsace-Lorraine appealed to the Kaiser on December 2 to take measures to guarantee the protection of their residents against military despotism.
A wave of indignation spread throughout the empire. Many were horrified about the way the military was handling things, not least in the SPD. On December 3, the SPD party chairman called upon all organizations of the party to assemblies of protest.
Four days later, rallies took place in 17 German cities - Berlin, Breslau, Chemnitz, Duisburg, Düsseldorf, Elberfeld, Cologne, Leipzig, Mülheim an der Ruhr, Munich, Solingen and Strasbourg, among others—at which social democrats demonstrated against the despotic rule of the military and demanded the resignations of Bethmann Hollweg and Falkenhayn. A people's movement ignited against militarism and for the defense of the rights of the national minorities in the German Reich.[15]
28. studenog okružni vijećnik Saverneiz Zaberna napisao je telegram kaiserubrzojav Wilhelmu II., Bethmannu Hollwegu i Falkenhaynu, u kojem je protestiraoprosvjedovao protiv proizvoljnih uhićenja svojih građana. Dva dana kasnije u Mülhausenu se održala skupština SPD-a s 3000 sudionika, koja je demonstrirala protiv vojničkog kršenja vojnikazakona. U rezoluciji, sudionici su državu opisali kao vojnu diktaturu i zatražili otpor protiv prevladavajućih uvjeta - po potrebi čak i štrajkovima. ▼However, the government of the Kaiser did not relent. To avoid further problems for the time being, the Kaiser ordered a temporary move of the Saverne units from Donaueschingen on December 5. In the next two days, the soldiers moved to the troop training grounds in Oberhofen (near Haguenau) and Bitche.
Further rebellions were suppressed. On December 11, the military court in Strasbourg sentenced two recruits from Saverne to three and six weeks of military arrest respectively because they had publicly confirmed Forstner's insulting statements.
U Strasbourgu, gradonačelnici nekoliko gradova Alsace-Lorraine apelirali su 2. prosinca na KaiserKaisera da poduzmupoduzme mjere kako bi se zajamčila zaštita njihovih stanovnika od vojnog despotizma. ▼At the request of the general command of the XV army corps there, the Strasbourg police confiscated a recording made by the gramophone company Cromer and Schrack on December 17. The recording revealed the events of the Saverne affair through dialogues with a background of drum rolls. In addition, the military instituted legal proceedings because of the insult to German officers. The protests then waned.
Val ogorčenja širio se cijelim carstvom. Mnogi su bili zgroženi zbog načina na koji vojska postupa s stvarima, posebno u SPD-u. 3. prosinca predsjednik stranke SPD pozvao je sve organizacije stranke na prosvjedne skupove. ▼
▲28. studenog okružni vijećnik Saverne napisao je telegram kaiseru Wilhelmu II., Bethmannu Hollwegu i Falkenhaynu, u kojem je protestirao protiv proizvoljnih uhićenja svojih građana. Dva dana kasnije u Mülhausenu se održala skupština SPD-a s 3000 sudionika, koja je demonstrirala protiv kršenja vojnika. U rezoluciji, sudionici su državu opisali kao vojnu diktaturu i zatražili otpor protiv prevladavajućih uvjeta - po potrebi čak i štrajkovima.
Četiri dana kasnije, skupovi su održani u 17 njemačkih gradova -– u Berlinu, Breslauu, Chemnitzu, Duisburgu, Düsseldorfu, Elberfeldu, Kölnu, Leipzigu, Mülheimu an der Ruhr, Münchenu, Solingenu i Strasbourgu, na kojem su se socijaldemokrati demonstrirali protiv despotadespotske vladavine vojske i zahtijevaozahtijevali ostavke Bethmanna Hollwega i Falkenhayna. Narodni pokret zapalio se protiv militarizma i radi obrane prava nacionalnih manjina u njemačkom Reichu. [15] ▼
Međutim, vlada kaisera nije popustila. Da bi zasadprivremeno izbjegao daljnje probleme, Kaiser je 5. prosinca naredio privremeni premještaj postrojbi Saverne iz DonaueschingenaZaberna. U sljedeća dva dana vojnici su se preselili na poligon za obuku vojnika u Oberhofenu (u blizini Haguenaua) i Bitcheu. ▼▲U Strasbourgu, gradonačelnici nekoliko gradova Alsace-Lorraine apelirali su 2. prosinca na Kaiser da poduzmu mjere kako bi se zajamčila zaštita njihovih stanovnika od vojnog despotizma.
▲Val ogorčenja širio se cijelim carstvom. Mnogi su bili zgroženi zbog načina na koji vojska postupa s stvarima, posebno u SPD-u. 3. prosinca predsjednik stranke SPD pozvao je sve organizacije stranke na prosvjedne skupove.
▲Četiri dana kasnije, skupovi su održani u 17 njemačkih gradova - Berlinu, Breslauu, Chemnitzu, Duisburgu, Düsseldorfu, Elberfeldu, Kölnu, Leipzigu, Mülheimu an der Ruhr, Münchenu, Solingenu i Strasbourgu, na kojem su se socijaldemokrati demonstrirali protiv despota vladavine vojske i zahtijevao ostavke Bethmanna Hollwega i Falkenhayna. Narodni pokret zapalio se protiv militarizma i radi obrane prava nacionalnih manjina u njemačkom Reichu. [15]
▲Međutim, vlada kaisera nije popustila. Da bi zasad izbjegao daljnje probleme, Kaiser je 5. prosinca naredio privremeni premještaj postrojbi Saverne iz Donaueschingena. U sljedeća dva dana vojnici su se preselili na poligon za obuku vojnika u Oberhofenu (u blizini Haguenaua) i Bitcheu.
Daljnja pobuna subila je ugušena. 11. prosinca, vojni sud u Strasbourgu osudio je dvojicu regruta iz Savernea na tri, odnosno šest tjedana vojnog uhićenja, jer su javno potvrdili Forstnerove uvredljive izjave.
Na zahtjev tamošnjeg generalnog zapovjedništva XV. vojnog korpusa XV, policija u Strasbourgu zaplijenila je snimak koji je napravila gramofonska tvrtka Cromer i Schrack 17. prosinca. Snimka je otkrila događaje iz afere Saverne kroz dijaloge ssa pozadinom valjanjasvirkom bubnjeva u pozadini . Pored toga, vojska je pokrenula sudski postupak zbog uvrede njemačkih časnika. Protesti su tadapotom popustili.
==Izvori==
| 