Nikolaj Vasiljevič Gogolj: razlika između inačica

 

== Životopis ==

 

Nikolaj Vasiljevič Gogolj se je rodio 31. ožujka 1809. u malom ukrajinskom mjestu [[Soročynci]], u ukrajinskoj obitelji. Svoja je djela pisao na [[ukrajinski|ukrajinskom]] i zatim [[ruski|ruskom jeziku]], jer je [[Ukrajina]] u tom trenutku bila sastavni dio [[Rusko Carstvo|Ruskog Carstva]] pod različitim kulturno-društvenim restrikcijama. Gogoljev se otac zanimao za kazalište i pisao kraće komedije na ukrajinskom jeziku za potrebe domaćeg kazališta, dok mu se majka većinu vremena brinula o odgoju djece.

Pročuo se po pripovijestima iz [[Ukrajina|ukrajinskog]] života, u kojima do izražaja dolazi [[folklor]], vedro i romantično raspoloženje. Zbirkom [[Arabeske]] počinje svoje «petrogradske pripovijetke» u kojima na za njega tipičan način pripovijedanja ismijava ispraznost života nižeg činovnika (»[[Kabanica (novela)|Kabanica]]«, »Nos«), na istu temu piše i veoma uspješnu komediju »[[Revizor]]«. Sve je to napisano njegovim tipičnim stilom »smijeha kroz suze« u kojem on sam uviđa tragikomičnost života nižeg činovnika pa tako i svog života. Osim pripovijesti Gogolj je pisao komedije »Ženidba« i već spomenuti »Revizor« te romane »Mrtve duše« i »Taras Buljba«.

 

 

Gogolj je teško prihvaćao novu rusku sredinu u koju je došao iz ponešto drukčije i toplije [[Ukrajina|Ukrajine]] što se odrazilo i na njegovo specifično opisivanje ruskog društva. [[Ukrajinci]] u sklopu [[Rusko Carstvo|Ruskog Carstva]] tijekom 18. i 19. stoljeća bili su pod stalnim pritiskom bez znanstvenog uporišta kako ne postoji [[ukrajinski jezik]], već je riječ isključivo o dijalektu »velikog [[ruski jezik|ruskog jezika]]«. Dio ukrajinskih genijalaca (odgojenih u ukrajinskom kulturnom duhu) u [[Ruska književnost|ruskoj književnosti]] do jedne se mjere počeo miriti s takvom imperijalnom politikom, a među njima se posebno ističe upravo Gogolj.<ref>[http://www.ukrainians-world.org.ua/ukr/peoples/201f0d961713f1a9/ Гоголь Микола Васильович]</ref><ref>[[Hrvatsko slovo]] - Tjednik za kulturu, Godina XIV., Broj 798, Zagreb, 6 kolovoza 2010., str. 20: Otimanje o velikana riječi - Gogolj ili Ukrajinac u Rusiji ([[Jevgenij Paščenko]])</ref>

Godina 2009. proglašena je Gogoljevom godinom prema [[UNESCO|UNESCO-vim]] kriterijima. Kao i do tada, proslavljen je kao [[Rusija|ruski]] pisac. Međutim, stručnjaci širom svijeta polako počinju razumijevati [[Ukrajinska kultura|ukrajinski]] mentalitet Gogolja koji se manifestirao u [[Ruska kultura|ruskoj kulturi]] na najvišem književnom nivou. Najnovija ukrajinska književna kritika donosi opširan opus razmišljanja obilježenih i problemima ukrajinsko-ruskih odnosa u ozračju kojih je prošla 200. obljetnica rođenja pisca.<ref>[http://www.guardian.co.uk/world/2009/mar/31/nikolai-gogol-russia-ukraine Russia and Ukraine renew rivalry over Nikolai Gogol]</ref>

 

 

Prema opažanjima poznatog talijanskog slaviste [[Sandro Graciotti|Sandra Graciottija]], Gogolj se zalagao za pomirenje istočne i zapadne crkve kao ravnih pred [[Bog]]om, kao u priči o sestrama Mariji i Marti iz Evanđelja po Luki. To je bio već dobro poznati ukrajinski ekumenizam, ali i disidentstvo. Disidentstvo ranije viđeno i kod pravdanja ukrajinskog nacionalnog heroja hetmana [[Ivan Stepanovič Mazepa|Ivana Mazepe]], ujedno propagiranog »ruskog izdajnika«. Takav Gogolj nije bio potreban ruskom carizmu u doba njegova uspona. Prema Gogoljevima riječima, [[Rusko Carstvo|Rusija]] je bila prepuna »mrtvih duša« i onih koji su na njima stvarali [[kapital]].<ref>Hrvatsko slovo - Tjednik za kulturu, Godina XIV., Broj 798, Zagreb, 6 kolovoza 2010., str. 20: Otimanje o velikana riječi - Gogolj ili Ukrajinac u Rusiji (Jevgenij Paščenko)</ref>