Hrvatska: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja Oznake: uklonjeno uređivanje VisualEditor: prebačeno na wikitekst |
|||
Redak 519:
{{glavni|Obrazovanje u Hrvatskoj}}
U Hrvatskoj je [[2008.]] godine radilo 645 [[Dječji vrtić|dječjih vrtića]] koji su ostvarivali programe predškolskog [[odgoj]]a i [[Obrazovanje|naobrazbe]]. Udio privatnih vrtića je 33,9%, dok ostatak čine vrtići u [[grad]]skom, [[općina|općinskom]] i [[županija|županijskom]] vlasništvu. Ukupan broj [[djeca|djece]] koja su obuhvaćena nekim programom je 149.300 ili 56,6% djece u dobi od šest mjeseci do šest godina. U privatnim vrtićima je smješteno 12,9% djece. Djeca s teškoćama u razvoju čine 3,6% vrtićke populacije dok je udio darovite djece 1,1%. Na 18 djece dolazi jedan odgojitelj, ako ubrajamo i kraće programe, a na 11 djece dolazi jedan odgojitelj u cjelodnevnom programu.<ref>[https://web.archive.org/web/20120517154447/http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=2195 'Predškolski odgoj i naobrazba u Republici Hrvatskoj'], mzos.hr, (u međumrežnoj pismohrani archive.org 17. svibnja 2012.), pristupljeno 13. siječnja 2018.</ref>
Prije kretanja u [[Osnovna škola|osnovnu školu]], sva djeca u Hrvatskoj obavezno pohađaju tzv. [[Predškola|predškolu]], u trajanju od godine dana. U predškoli djeca usvojaju osnovne pojmove o vremenskim i prostornim odnosima, razvijaju predčitalačke vještine, stvoraju radne navike i socijaliziraju se u odgojnoj skupini.<ref>{{Citiranje weba|url=https://gov.hr/moja-uprava/obrazovanje/predskolski-odgoj-i-obrazovanje/program-predskole/216|title=Program predškole|author=|date=5. lipnja 2020.|work=|language=|publisher=Središnji državni portal|accessdate=9. listopada 2020.}}</ref>
Osnovno obrazovanje započinje s navršenih 7 godina, a redovito traje 8 godina. U prva četiri razreda djecu obrazuje jedan učitelj, a u druga četiri razreda djeca dobivaju učitelja iz svakog predmeta. Udio žena u učiteljskoj populaciji je 78,9%. Pismeno je 98,8% stanovnika starih 10 i više godina.<ref name="DZS_popis_2001_4">{{citiranje www
Line 527 ⟶ 529:
|preuzeto=17. studenoga 2010.
}}</ref>
Sredinom [[2006.]] godine u Hrvatskoj je bilo je 839 [[osnovna škola|osnovnih škola]], koje su u svom sastavu imale 1246 područnih škola, s ukupno 384.634 učenika. Odnos broja učitelja i učenika u redovitom obrazovanju bio je 1:13, a u obrazovanju za djecu i mladež s teškoćama u razvoju 1:2,9. U 2057 škola nastava se izvodila samo na jednom jeziku, od čega u 2015 na [[hrvatski jezik|hrvatskom]], u 19 na [[srpski jezik|srpskome]], u 11 na [[talijanski jezik|talijanskome]], u sedam na [[češki jezik|češkome]], u pet na [[mađarski jezik|mađarskome]]. Osim na hrvatskom jeziku 28 škola nastavu izvodi na jezicima [[Nacionalna manjina|nacionalnih manjina]]. Prvi put u školske klupe sjelo je 43.286 prvašića.<ref>Ksenija Puškarić, [http://www.poslovni.hr/67685.aspx 'U Hrvatskoj 2085 osnovnih škola'], poslovni.hr, 21. siječnja 2008., pristupljeno 13. siječnja 2018.</ref> [[Učenik|Učenici]] u uzrastu do 15 godina stječu znanja i vještine potrebne za daljnje obrazovanje.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.azoo.hr/images/AZOO/Ravnatelji/RM/Hrvatski_obrazovni_sustav.pdf|title=Vodič kroz sustav obrazovanja
−
u Republici Hrvatskoj|author=|date=2020.|work=|language=|publisher=Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske|accessdate=9. listopada 2020.}}</ref>
U hrvatskim [[Srednja škola|srednjim školama]] obrazovanje traje tri ili četiri godine. Srednje se škole dijele na [[gimnazija|gimnazije]], strukovne škole i [[umjetnost|umjetničke]] škole. U prve razrede srednjih škola [[2007.]] godine su upisana 51.384 učenika. Od toga se u gimnazije upisalo 12.635 učenika, u umjetničke škole 1509, u četverogodišnje škole 21.784, u trogodišnje škole 14.938, u programe niže stručne spreme 52 te u škole s posebnim i prilagođenim programima 466 učenika.<ref>[https://web.archive.org/web/20090605222007/http://www.javno.com/hr-hrvatska/u-srednje-skole-upisana-oko-51-tisuca-ucenika_112572 'U srednje škole upisana oko 51 tisuća učenika'], javno.com, 8. siječnja 2008., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 5. lipnja 2009.), pristupljeno 13. siječnja 2018.</ref> Trogodišnje strukovne škole pripremaju učenike za rad u gospodarstvu, pri čemu učenici znatan dio tzv. praktične nastave provode kod obrtnika ili u trgovačkim društvima, radom u onoj struci za koju se školuju. Dio programa u strukovnim školama traje 4 ili 5 godina, a učenici se osim za rad u struci pripremaju i za nastavak obrazovanja na visokoškolskim ustanovama; kojemu mogu pristupiti ukoliko su na završetku srednje škole položili [[Državna matura|državnu maturu]]. U strukovnim srednjim školama postoje i programi za učenike s teškoćama u razvoju, te programi stjecanja tzv. niže razine srednjeg obrazovanja, gdje se osnovne kompetencije za rad stječu u skraćenom vremenu. Dio učenika pohađa [[Gimnazija|gimnazije]] koje u pravilu traju 4 godine, i koje pripremaju učenike za daljnje obrazovanje, podukom kroz općeobrazovne predmete poput matematike, materinjeg jezika, stranih jezika i [[Prirodne znanosti|prirodnoznanstvenih]] predmeta. Postoji višejedna sportska (u Zagrebu) i više umjetničkih gimnazija, gdje su nastavni programi usklađeni s bavljenjem sportom, odnosno programima umjetničkog obrazovanja. Umjetničko obrazovanje izvodi se u mreži od stotinjak osnovnih glazbenih i plesnih škola u svim većim i srednjim gradovima u Hrvatskoj, koje učenici pohađaju paralelno s pohađanjem "običnih" osnovnih škola. Srednje umjetničke škole se mogu pohađati bio paralelno s pohađanjem drugih srednjih škola (strukovnih ili gimnazija), ili uklopljeno u programe umjetničkih gimnazija.<ref>Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske, op. cit.</ref> Neke srednje strukovne škole također imaju programe obrazovanja za umjetničke struke, poput fotografa, grafičkih dizajnera i dizajnera obuće.<ref>{{Citiranje weba|url=http://upisi.weebly.com/obrazovni-sustav-u-rh.html|title=Vodič kroz obrazovni sustav u Republici Hrvatskoj (tabele "POPIS SREDNJIH GLAZBENIH ŠKOLA (xls)" i "POPIS SREDNJIH UMJETNIČKIH ŠKOLA I PROGRAMA (xls)")|author=|date=|work=|language=|publisher=Školovanje u RH|accessdate=9. listopada 2020.}}</ref>
[[Datoteka:Pravni fakultet Zg 0707.JPG|desno|mini|180px|Zgrada rektorata [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilišta u Zagrebu]]]]
Nakon srednjoškolskog daljnje obrazovanje je dostupno na [[Visoko učilište|veleučilištima]] i [[Sveučilište|sveučilištima]]. Hrvatska ima sedam sveučilišta: [[Sveučilište u Zagrebu]], [[Sveučilište u Rijeci]], [[Sveučilište u Splitu]], [[Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku|Sveučilište u Osijeku]], [[Sveučilište u Zadru]], [[Sveučilište u Dubrovniku]] i [[Sveučilište Jurja Dobrile u Puli|Sveučilište u Puli]]. Sveučilište u Zadru je najstarije hrvatsko sveučilište osnovano [[1396.]] godine, dok je najstarije sveučilište s neprekinutim djelovanjem u Jugoistočnoj Europi Sveučilište u Zagrebu osnovano [[1669.]] godine. U Hrvatskoj djeluje i dvanaest javnih i dva privatna veleučilišta. Djeluje i devetnaest [[Visoka škola|visokih škola]], od kojih je sedamnaest privatnih. Od uvođenja [[Bolonjska deklaracija|Bolonjskog procesa]] [[2003.]] godine, u pravilu nakon tri godine studija se stječe titula prvostupnika, nakon daljnje dvije godine postaje se magistar, a poslijediplomskim studijem od tri godine stječe se titula doktora.
Visokoškolsko obrazovanje u Republici Hrvatskoj usklađeno je s europskim tzv. [[Bolonjska deklaracija|Bolonjskim sustavom]], a nastava se izvodi na [[Sveučilište|sveučilišnim]] i tzv. [[Veleučilište|veleučilišnim]] obrazovnim ustanovama. Nastavnici na fakultetima, koji su uključeni u sveučilišta, moraju se baviti znanstvenim radom, a [[Student|studenti]] pohađaju najprije dodiplomski (u principu, trogodišnji) studij, a mnogi od njih potom i diplomski (najčešće dvogodišnji) studij. Neki studijski programi su integrirani na način da se odmah upisuje 5-godišnji (tako je npr. sa studijem prava) ili 6-godišnji (medicina) studij. Manji broj studenata nakon završetka studija upisuje postdiplomske, studije, koje mogu biti znanstvene tj. [[Doktor|doktorske]], ili nešto manje zahtjevnije postdiplomske stručne studije.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.azvo.hr/hr/visoko-obrazovanje|title=Visoko obrazovanje u Republici Hrvatskoj|author=|date=|work=|language=|publisher=Agencija za znanost i visoko obrazovanje|accessdate=9. listopada 2020.}}</ref> Na visokim školama nastavnici ne moraju biti znanstvenici, ali moraju imati visoke kompetencije iz struke koju predaju; stručni naslovi studenata koji dovrše takve studije se razlikuju od onih koje daju sveučilišne ustanove<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.azvo.hr/index.php/hr/visoko-obrazovanje/vrste-studija-u-republici-hrvatskoj|title=https://www.azvo.hr/index.php/hr/visoko-obrazovanje/vrste-studija-u-republici-hrvatskoj|author=|date=|work=|language=|publisher=Agencija za visoko obrazovanje|accessdate=9. listopada 2020.}}</ref>: na sveučilišnim ustanovama se stječe naslove "sveučilišni prvostupnik/prvostupnica (kratica: bacc. od [[Latinski jezik|lat.]] ''baccalaureus/baccalaurea''), uz naznaku određene struke (nakon 3 godine), odnosno "sveučilišni magistar/magistra" (kratica: bacc. od [[Latinski jezik|lat.]] ''mag.''), uz naznaku struke; na veleučilištima se nakon okončanja tzv. kratkih stručnih studija, koji traju manje od 3 godine dobiva naslov "stručni pristupnik/pristupnica" (kratica "pristup.", npr. "pristup. oec."), nakon završetka (češćih) trogodišnjih studija naslov "stručni prvostupnik/prvostupnica" (kratica: bacc., jednako kao i kod trogodišnjih sveučilišnih studija), a nakon još godinu do dvije godine daljnjeg obrazovanja na tzv. specijalističkom stručnom studiju naslov "stručni specijalist/specijalistica" (kratica "struč. spec.").<ref>{{Citiranje weba|url=https://zakon.hr/z/323/Zakon-o-akademskim-i-stru%C4%8Dnim-nazivima-i-akademskom-stupnju|title=Zakon o akademskim i stručnim nazivima i akademskom stupnju, NN 107/07, 118/12|author=|date=|work=|language=|publisher=Zakon.hr|accessdate=9. listopada 2020.}}</ref>
Po popisu stanovništva iz [[2001.]] godine fakultetski obrazovane osobe čine 7,82% stanovništva. U taj broj uključeni su i magistri i doktori znanosti. Građani s višom školom čine 4,08%. Oko 40% građana je samo sa završenom osnovnom, nezavršenom osnovnom ili bez ikakve škole, a od 47% građana sa srednjom školom tri petine njih završilo trogodišnju strukovnu školu.<ref>Gordan Pandža, [http://www.monitor.hr/clanci/obrazovna-struktura-hrvata-prema-posljednjem-popisu-stanovnistva-hrvatska-moze-u-svijet-ne-s-jeftinom-nego-s-obrazovanom-radnom-snagom/17803/ 'Obrazovna struktura Hrvata prema posljednjem popisu stanovništva'], monitor.hr, 19. lipnja 2002., pristupljeno 13. siječnja 2018.</ref> U dobi između 25 i 64 godine broj osoba s fakultetskom diplomom iznosi 18%.<ref>Ivana Kalogjera-Brkić, [http://hap.bloger.index.hr/post/koliko-ima-zapravo-visokoobrazovanih-u-hrvatskoj/1067432.aspx 'Koliko ima zapravo visokoobrazovanih u Hrvatskoj?'], hap.bloger.index.hr, 6. studenoga 2008., pristupljeno 13. siječnja 2018.</ref> Na visokim učilištima [[2006.]] diplomiralo je 19.566 studenata, što je za 7,4% više nego [[2005.]] godine. Od ukupnog broja diplomiranih 64% su redoviti studenti, a udio žena je 59,3%.<ref>[https://web.archive.org/web/20110522141625/http://dalje.com/hr-hrvatska/lani-je-diplomiralo-19-566-studenata/58782 'Lani je diplomiralo 19.566 studenata'], dalje.com, 2. srpnja 2007., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 22. svibnja 2011.), pristupljeno 13. siječnja 2018.</ref> U Hrvatskoj trenutačno studira oko 170.000 studenata.<ref>Petar Dorić, [http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/21394/Default.aspx 'Hrvatska po rastu broja studenata prva u Europi'], slobodnadalmacija.hr, 7. rujna 2008., pristupljeno 13. siječnja 2018.</ref>▼
[[Pismenost]] u Hrvatskoj je visoka: 2011. je u zemlji bilo samo 0,8 posto nepismenih. Sredinom 20. stoljeća je nepismenost bila viša, te je 1953. godine 16,3 posto ukupnog stanovništva Hrvatske starijeg od 10 godina bilo nepismeno. Među nepismenima se danas bilježi znatno veći udio nepismenih žena, u prvom redu stoga što u R Hrvatskoj žene u prosjeku žive čak 7 godina dulje od muškaraca, a u starijih naraštaja je nepismenost raširenija.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.dzs.hr/Hrv/important/Interesting/pismenost.htm|title=MEĐUNARODNI DAN PISMENOSTI|author=|date=|work=|language=|publisher=Državni zavod za statistiku|accessdate=9. listopada 2020,}}</ref>
▲Po popisu stanovništva iz [[2001.]] godine fakultetski obrazovane osobe
Prema [[Indeks ljudskog kapitala|Indeksu ljudskog kapitala]] (''Human Capital Index'') kojega sačinjava svake godine Svjetska banka, gdje se mjeri uspješnost zemalja u mobiliziranju ekonomskih i profesionalnih potencijala svojih građana (indeks iskazuje koliko kapitala pojedina država izgubi: tako bi zemlja koja u potpunosti iskoristi potencijale svojega stanovništva imala index 1; u stvarnosti su tu najuspješniji Singapur s 0,88 i Južna Koreja s indeksom 0,84) - obrazovanje kod formiranja toga indeksa daje odlučan doprinos - Hrvatska je s indeksom 0,71 svrstana u gornju četvrtinu, približno gdje i susjedne Mađarska (0,69) i Austrija (0,74).<ref>{{Citiranje weba|url=https://openknowledge.worldbank.org/handle/10986/34432?cid=GGH_e_hcpexternal_en_ext|title=The Human Capital Index 2020 Update : Human Capital in the Time of COVID-19|author=|date=16. rujna 2020.|work=|language=engleski|publisher=Svjetska banka|accessdate=9. listopada 2020.}}</ref>
Prema rangiranju ''Education index'' [[Ujedinjeni narodi|Ujedinjenih naroda]], Hrvatska je 2015. bila po kvaliteti obrazovnog sustava na 41. od promatranih 188 zemalja; tu valja opaziti da većina članica Europske unije iskazuje nešto bolje rezultate od Hrvatske.<ref>{{Citiranje weba|url=http://hdr.undp.org/sites/default/files/2016_human_development_report.pdf|title=Human Development Report 2016, str. 230|author=|date=2016.|work=|language=engleski|publisher=United Nations Development Program|accessdate=9. listopad 2020.}}</ref>
== Zdravstvo ==
| |||