Jozo Lozovina Mosor: razlika između inačica

'''Jozo Lozovina ''Mosor''''' ([[Seget Donji|Seget Donji]], [[20. svibnja]] [[1919.|1919]]. – Seget Donji,[[19. svibnja|19.svibnja]] [[1946.]]), hrvatski komunistički revolucionar, partizanski zapovjednik, rukovodilac antifašističkog ustanka u ratnom kotaru [[Trogir]] i [[narodni heroj]] [[Jugoslavija (razdvojba)|Jugoslavije]].<ref name=":1">{{Citiranje knjige|title="Trogirski kraj u NOB-u"|author=Grupa autora|origdate=1984.|editor=Miroslav Ćurin|pages=1072|publisher=IHRPD|location=Split}}</ref>

{{Infookvir vojna osoba|ime=Jozo Lozovina|slika=Jozo Lozovina Mosor 1.jpg|opis=Portret J.L.Mosor, privatna arhiva|datum rođenja=20.svibnja 1919.|mjesto rođenja=Donji Seget Donji kraj Trogira|datum smrti=19.svibnja 1946.|mjesto smrti=Seget Donji kraj Trogira|nacionalnost=Hrvat|državljanstvonadimak=Mosor|supruga=Anka r. Špika|knjige="Razvitak NOB-a u kotaru Trogir"|služba=KraljevstvoKraljevina SHSJugoslavija (19191940.-2141.),

Jozo Lozovina ''Mosor'' potječe iz ugledne i imućne zemljoradničko - ribarske obitelji.<ref name=":0" />Rođen je u Donjem Segetu Donjem ( tadašnje [[Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca]], [[Dalmacija|pokrajina Dalmacija]]), od oca Luke i majke Tone r. ''Mijaković'' iz Donjeg Okruga Donjeg (otok Čiovo). U obiteljiImao je još imao dvije sestre, Mariju i Vinku.

Svoje djetinjstvo i mladost, sve do odlaska u partizane, proveo je u svom rodnom selu. Osnovnu (četverogodišnju) školu završio je u Segetu Donjem, a potom je nastavio školovanje u Građanskoj školi u [[Trogir|Trogiru]]. Nakon završenog drugog razreda bio je izbačen iz škole, jer je od strane uprave škole bio ocijenjen kao "''opasan element''". Naime, već tada je iskazivao svoje neslaganje prema nehumanim postupcima tadašnjih školskih vlasti.<ref name=":0" />

Od svojih mladih dana aktivno se uključuje u u [[Revolucija|revolucionarni]] pokret, rado čita literaturu revolucionarnog sadržaja i tako stječe marksistički pogled na život i svijet. Svoja saznanja širi među mladima svoga sela. Postaje ateist sa kritičkim odmakom prema nauku [[Rimokatolička Crkva|Rimokatoličke crkve]] u kojem je odgajan, a koja je dominirala u njegovom kraju i obitelji, te tako dolazi u sukob sa seoskim reakcionarima i klerikalcima koje podupire lokalni župnik ''don Jozo Carev'', a koji je svaku misu koristio za političke govore protiv komunizma i republikanaca u Španjolskoj. Godine 1937. postaje kandidat za člana novoosnovanog ogranka KPJ - [[KPJ|KPH]], a iste godine, kao delegat svoga mjesta, prisustvuje sastanku Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju u [[Split|Splitu]]. Mladi Jozo Lozovina Mosor odmah se uključio u borbu protiv frakcionaštva u KPH.<ref name=":0" />

U članstvo KPH primljen je [[1939.]] godine od strane Frane Šore Čelika. Te godine, u kolovozu, osnovana je ''partijska ćelija KPH'' u Segetu Donjem,<ref name=":0" />kao prva ćelija u kotaru Trogir izvan samog grada.

Nakon kapitulacije [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] i okupacije trogirskog kraja od strane talijanskihfašističke vojnikaKraljevine Italije, aktivno se uključuje u pripreme za oružani ustanak, naročitoosobito radeći na prikupljanju oružja i streljiva te češćim odlaskom u trogirska sela radi [[Mobilizacija|mobiliziranja]] antifašističkih snaga i formiranja simpatizerskih grupa i uporišta KPH. Sudjeluje, zajedno sa [[Frane Šore Čelik|Franom Šorom Čelikom]], Ivanom Pavkovićem Smokvom, Vinkom Guinom Dinamom i Grgom Kovačevićem u osnivanju diverzantske "udarne grupe" u Segetu Donjem. U noći 18./19. srpnja 1941. ova grupa organizira akciju uništavanja telefonsko - brzojavnih instalacija u pravcu Marine i Segeta Gornjeg. Također, iste noći, osiguravaju dio alata trogirskim komunistima za diverziju - rušenje vlaka HDŽ na željezničkoj pruzi u [[Labin (Prgomet)|Labinskim Dragama]] koji je prevozio mast za ustaškiNDH garnizon u [[Sinj|Sinju]].[[Fašisti|Talijanski fašisti]]Talijanske vlasti ubrzo su saznalisaznale za njegovo revolucionarno i antifašističko djelovanje zbog čega su organizirali dvije akcije - [[Policijski prepad|racije]] 05. i 13. kolovoza iste godine, u namjeri da ga živog uhite. Oba puta im je uspio pobjeći, a poslije toga više nije legalno dolazio u svoje selo. TalijanskiTalijanske fašistivlasti su tada raspisali veliku nagradu u iznosu od 100 tisuća lira onom tko ga uhvati živog ili ubije.<ref name=":0" />

Zbog visine preko 2 m, i težine oko 110 kg, te izrazite snage i okretnosti, Jozo Lozovina dobiva konspirativno ime ''Mosor'', po planini iznad Splita.<ref name=":2">{{Citiranje knjige|title=" Narodni heroj Jozo Lozovina Mosor "|author=Josip Lozovina i Josip Miliša|origdate=1984|publisher=SOUR Brodogradilište JL Mosor|location=Trogir}}</ref>

Sudjeluje u mnogim akcijama ''likvidacije''smaknuća pripadnika talijanskih vlasti kao i desetak njihovih lokalnih pomoćnika - ''domaćih izdajnika'', osobno ili kao naredbodavac. U11. kolovozukolovoza 1942. zapovijedasmaknut likvidacijuje glavaraglavar (tal.capoville) Segeta Donjeg, Vice ZulimaZulim ''Virulice''Virulica, kojioptužen da se usprkos upozorenjima otvoreno stavio na talijansku stranu. zajednoU satijeku ženomrata za uhođenje je bila optužena i njegova žena Ivanica r. IvanicomŠevo, služećikoja imje kaotakođer špijunsmaknuta.<ref!-- name=":1"Nadodat /pisani izvor. AŠ -->

Također je povezan i sa likvidacijomsmaknućem don Petra Špike, 1943., župnika iz [[Ljubitovica|Ljubitovice]] i rodom iz Segeta, a koji je optužen za [[Špijunaža|špijunažu]] u korist talijanskih vlasti kao i za svečani doček njemačkih vojnika u Trogiru.<ref name=":1" />

28. lipnja 1942. na otočiću Čelica, nedaleko obale, na samom ulasku u Trogirski zaljev, inicira sastanak te drži govor omladincima Segeta Donjeg, nakon kojeg oko 60 mladih Segećana odlazi u partizane. 30. srpnja 1942. talijanska vlast, u nemogućnosti da ga pronađe, vrši internaciju njegove obitelji u [[sabirni logor]] na otoku [[Molat|Molatu]].<ref name=":1" /> U toku NOB-a obavljao je brojne, vrlo odgovorne funkcije: član Rajonskog komiteta [[KPH]] Trogir, član Sektorskog rukovodstva KPH Trogir, član Kotarskog komiteta KPH Trogir, bio je konkretno zaduživan za vojno - partizanske akcije, za agitaciju i [[Propaganda|propagandu]] te obavještajnu službu. Početkom 1943. bio je izabran za sekretara ( tajnika ) KK KPH Trogir. Sredinom travnja 1943. bio je kratkotrajno postavljen za [[Zapovjednik|komandanta]] Splitskog vojnog područja, a formiranjem [[Stožer|Komande]] mjesta Trogir ( u svibnju 1943. ) bio je postavljen za njenog prvog komandanta. Sudjeluje u pregovorima između predstavnika talijansketalijanskog komandezapovjedništva i organa NOP-a kotara Trogir, održanim 25. kolovoza 1943. u Segetu Donjem. Koncem rujna 1943. postaje prvi komandant novoustrojenog Segetsko - marinskog partizanskog odreda. U rujnu 1943. nakon kapitulacije Italije sudjeluje u osnivanju partizanske hidro - avionske baze u Seget Vranjici. Koncem 1943. bio je postavljen za [[Komesar|političkog komesara]] (povjerenika) Štaba Grupe partizanskih odreda srednje Dalmacije. Zbog podmukle bolesti ([[Sušica|tuberkuloze pluća]] ) tu dužnost nikada nije preuzeo, već je upućen na liječenje u [[Saveznici|savezničke bolnice]] na Visu, Italiji i Malti gdje ostaje godinu dana, ali se vraća nepotpuno izliječen.<ref name=":0" />

Jozo Lozovina ''Mosor'' iskazao se za vrijeme NOB-a kao izuzetno hrabar, odvažan borac i rukovodilac. Osobno je sudjelovao u brojnim partizanskim akcijama, i to uvijek na čelu jedinica kojima je zapovijedao te je uživao veliki ugled u narodu i među suborcima. Svim svojim bićem bio je privržen borbi protiv okupatora i domaćih izdajnika te izgradnji novog i pravednijeg društva.<ref name=":0" />

Predložen je za čin [[Bojnik|majora]].<ref name=":2" />

Njegovo ime nosilo je Dobrovoljno vatrogasno društvo iz Trogira, Industrijsko dobrovoljno vatrogasno društvo iz Trogira, Klub dobrovoljnih davalaca krvi iz Trogira, Klub umirovljenika iz Trogira, Klub zavarivača iz Trogira, Omladinska radna brigada iz Trogira te, SOUR Brodograđevna industrija iz Trogira.<ref, name=":1"Osnovna />škola u Segetu Gornjem te Opća poljoprivredna zaduga u [[Semeljci|Semeljcima]] kraj [[Đakovo|Đakova]], kao i jedna ulica u Trogiru te jedna u Segetu Donjem.<ref name=":0" />