Hadiya: razlika između inačica
Stvoreno prevođenjem stranice »Hadiya people« |
(Nema razlike inačica)
|
Inačica od 13. listopada 2020. u 23:11
Hadiya (ሀዲያ: Hadiya ili Hadiyya) je etiopska etnička grupaa ljudi koji govore hadiyjskim jezikom. Povijesna definicija naroda Hadiya temeljena na starom sultaniju Hadiya uključivala je brojne etiopske etničke skupine koje su trenutno poznate pod drugim imenima. [1] Trenutno je ovaj povijesni entitet podijeljen na niz etnonima, dijelom s različitim jezicima i kulturnim pripadnostima. U početku su svi bili stanovnici jednog političkog entiteta, Sultanata, koji se u četiri stoljeća nakon raspada rascjepkao u zasebne etničke skupine. [2] Leemo, Sooro, Shaashoogo i Baadawwaachcho ostali su jezična cjelina i sačuvali identitet jedinstva, same Hadije; dok su Libido (Maräqo), Qabeena, Allaaba i Silt'e razvili zasebne etničke identitete.
Povijest
Vjeruje se da su Hadiya izvorno potomci izumrlog naroda Harla koji je živio pod sultanatom Showa u devetom stoljeću, prije invazije poganskog kraljevstva Damot pod vodstvom Sidame. Skup govornika nazvanih Hadiya-Sidama razvio se održavajući islamski identitet i kasnije stvarajući Sultanat Hadiya. [3] Prema hadijinim starješinama, dinastiju su započeli potomci Harar Emira Abadira, koji su se vjenčali sa Sidamom. Najraniji sačuvani spomen Hadije nalazi se u Kebra Nagastu (pogl. 94), što ukazuje da je kraljevstvo postojalo do 13. stoljeća. [4] Još jedan rani spomen nalazi se u rukopisu napisanom na otočnom samostanu jezera Hayq, u kojem se navodi da je nakon osvajanja Damota, car Amda Seyon I nastavio do Hadije i stavio je pod svoj nadzor koristeći vojske Gura iz moderne Eritreje koja će kasnije postati zemlja naroda Gurage. [5] Kasnije za vrijeme vladavine Amde Seyon, kralj Hadije, Amano, odbio se pokoriti etiopskom caru. Amana je u tome ohrabrio muslimanski "prorok tame" po imenu Bel'am. Amda Seyon je nakon toga krenuo prema Hadiji, gdje je "stanovnike zemlje ubio oštricom mača", ubivši mnoge stanovnike dok je druge porobio. [6] Unatoč takvim kaznenim mjerama, mnogi ljudi iz Hadije služili su u vojnim jedinicama Amda Seyon. [7]
Za vrijeme vladavine Zare Yaqob, Garaad ili sultan Hadije Mahiko, sin Garaada Mehmada, ponovio je postupke svog prethodnika i odbio se pokoriti abesinskom caru. Međutim, uz pomoć jednog od Mahikovih sljedbenika, Garaad je svrgnut u korist svog ujaka Bamoa. Garaad Mahiko je potom potražio utočište na dvoru Adalskog sultanata. Kasnije ga je ubio vojni kontingent Adal Mabrak, koji je bio u potjeri. Kronike bilježe da je Adal Mabrak poslao Mahikoovu glavu i udove Zari Yaqob kao dokaz njegove smrti. [8]
Nakon što su vojno zauzeli Hadiyu, mnogi su se kraljevi Etiopije i visoki članovi nasilno oženili Hadiyama; Kraljica Eleni od Hadije jedan je od primjera. To bi rezultiralo ratovima sa susjednim sultanijom Adal, koji nije blagonaklono gledao na zločine koje je Etiopija počinila protiv muslimanske države Hadije. [9] Sultanat Adal je pokušao napasti Etiopiju kao odgovor, međutim kampanja je bila katastrofa i dovela je do smrti sultana Badlaya ibn Sa'ad ad-Dina u bitci kod Gomita . [10] Etiopsko-adalski odnosi nastavili su da se pogoršavati nakon incidenta s Hadijom i dostigli svoj vrhunac u abesinsko-adalskom ratu, Hadiya će se pridružiti adalskim vojskama u svojoj invaziji na Etiopiju tijekom šesnaestog stoljeća. [11] Krajem šesnaestog stoljeća regije Hadiya preplavile su migracije Oromo, tako da danas Arsi Oromo tvrde da su porijeklom Hadije. [12]
Identitet
- ↑ D'Abbadie, A. T. (1890). Reconnaissances magnetiques. Annales du Bureau des Longitudes, Gauthier-Villars, Paris, 4, b1-b62.
- ↑ Pankhurst, Richard. The Ethiopian borderlands: Essays in regional history from ancient times to the end of the 18th century. The Red Sea Press, 1997.
- ↑ BRAUKÄMPER, ULRICH. 1973. The Correlation of Oral Traditions and Historical Records in Southern Ethiopia: A Case Study of the Hadiya/Sidamo Past. Journal of Ethiopian Studies. 11 (2): 29–50
- ↑ First identified by Enrico Cerulli, according to David Allen Hubbard, "The Literary Sources of the Kebra Nagast" (St. Andrews, 1954), p. 397 n. 71.
- ↑ Pankhurst, Ethiopian Borderlands, p. 77
- ↑ Pankhurst, Ethiopian Borderlands, p. 78
- ↑ Richard Pankhurst, The Ethiopian Borderlands (Lawrenceville: Red Sea Press, 1977) p. 79
- ↑ Pankhurst, Ethiopian Borderlands, pp. 143f
- ↑ Predložak:Citiranje knjiga
- ↑ J. Spencer Trimingham, Islam in Ethiopia (Oxford: Geoffrey Cumberlege for the University Press, 1952), p. 75.
- ↑ Braukämper, Ulrich. 1977. Islamic Principalities in Southeast Ethiopia Between the Thirteenth and Sixteenth Centuries (Part Ii). Ethiopianist Notes. 1 (2): 1–43
- ↑ Predložak:Citiranje knjiga