Pejo Šimić: razlika između inačica

Još kao srednjoškolac objavljivao je pjesme u desetak listova u BiH i Hrvatskoj, a priznanjem Republike Hrvatske još učestalije, tako da je objavljivao u Večernjem listu, Glasu Koncila, Hrvatskom slovu, Vijencu, Maruliću, Posavskoj Hrvatskoj, Velebitu, OsvitimaOsvitu, Susretima, Dometima, Svjetlu riječi, Tomislavu te u dvadesetak zbornika i monografija. Za svoj pjesnički rad više puta je nagrađivan. Zanimljivo je da je prvu književnu nagradu dobio za prozu 1970. u Rijeci. Član je Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne.

Dvije Šimićeve zbirke, nažalost, nikada neće razveseliti štovatelje njegove poezije. RASPETA"Raspeta HRVATSKAHrvatska" zaplijenjena je 1971. godine, a POSAVSKI"Posavski VIDICIvidici" su spaljeni 1992. godine u Foči zajedno s roditeljskom kućom.

Njegov pravi pjesnički vrisak odjeknuo je devedesetih u vrijeme Domovinskog rata u zbirci ZOV"Zov HRVATAHrvata BOSANSKOGbosanskog POSAVLJAPosavlja" koja samo u sedam mjeseci doživljava četiri izdanja. Njegovi su se domoljubni stihovi o ratnoj istini na ovim prostorima s jednakim ushićenjem slušali među borcima na prvoj crti bojišnice, kao i među Hrvatima u Domovini i inozemstvu.

Kako se povećavaju rane i bol hrvatskog naroda, tako sazrijeva Šimić kao pjesnik. Obogaćuje nas zbirkama: ZEMLJO"Zemljo MOJAmoja", SUZA"Suza NAna ZGARIŠTUzgarištu", "U VRTLOGUvrtlogu SNAsna", ČEŽNJA"Čežnja", DAH"Dah SUDBINEsudbine", VAPAJI"Vapaji", LICEM"Licem Uu LICElice", "Između IZMEĐU SVJETLAsvjetla Ii TAMEtame", OLUJNA"Olujna VREMENAvremena", DUŠA"Duša MImi GORIgori", SPOZNAJA"Spoznaja", SVE"Sve MOJEmoje LJUBAVIljubavi", te posljednjom "U NJEDRIMAnjedrima NADEnade".