Pejo Šimić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 70:
Najsrdačniju riječ zaslužuje svaki stih, svaka pjesma što jača, hrabri hrvatsko srce na otpor, što razvihoruje hrvatske pobjedničke čvrstine. Pejo je birao najbliže svome zamišljenom čitatelju. Posrećilo mu se. Izazvao je veliku pozornost. '''''dr. Vlado Pandžić iz recenzije zbirci “Zov Hrvata bosanskog Posavlja”<ref>Šimić, Pejo, ''Zov Hrvata Bosanskog posavlja:domoljubne pjesme'', domovinska zajednica Bosanska Posavina - Zagreb, Zagreb, 1993., {{ISBN|953-6162-00-8}}, str. 78</ref>'''''
Šimić pjeva glasom naroda. Riječi su mu ljekovite, one su hrana istini za djecu našu koja će im otvarati oči. Šimićeve su pjesme plodonosne poput Posavlja, iz njih mogu niknuti nova nadahnuća, nova snaga, novi zanos i bunt u sinovima koji dolaze. '''''dr. Anto Kovačević iz recenzije zbirci "Zemljo moja"<ref>Šimić, Pejo, ''Zemljo moja:domoljubne pjesme'',
O Peji Šimiću se mora govoriti. Mora se govoriti o njegovoj poeziji, o posebnosti te poezije, a ponajprije se mora govoriti o podneblju i ljudima koji su temelj i okosnica njegovih pjesama, a to znači govoriti o nama samima, o našoj prošlosti, o našoj budućnosti. Što se tiče njegovih ljubavnih pjesama, svojim sonetima Katarini moglo bi se reći vraća nas u Prešernova vremena. '''''Mr. Ivan Markešić iz recenzije zbirci "Čežnja"<ref name="ceznja">Šimić, Pejo, ''Čežnja:pjesme duše moje'', Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Glavna podružnica Zagreb, Zagreb, 1996., {{ISBN|953-6383-03-9}}</ref>'''''
Redak 80:
Pjesme Peje Šimića obuhvaćaju prostor cijelog hrvatskog etnikuma – Hrvatske i Bosne i Hercegovine, i na njemu strahovita ratna zbivanja i sudbine ljudi. Pjesnikova “Suza na zgarištu” je i suza hrvatskog naroda, svih onih čiji je dom ruševina i zgarište, a u tome se i očituje lirsko obilježje njegove poezije. '''''prof. dr. Veronika Banaš iz recenzije zbirci “Suza na zgarištu”<ref>Šimić, Pejo, ''Suza na zgarištu:domoljubne pjesme'', Riječki nakladni zavod, Rijeka, 1995., {{ISBN|953-6268-04-3}}, str. 6</ref>
'''''
Šimić nudi ljepotu spoznaje da je, uz čuvanje obraza svog i svojeg naroda, ljubav, koja nas čini sretnicima ili nesretnicima, vitezovima ili slugama, ljepotanima ili nakazama, najvredniji razlog istinskog čovjekovog postojanja. '''''Krunoslav Šarić, glumac u zbirci "Vapaji"<ref>Šimić, Pejo, ''Vapaji'',
'''''
Pejo Šimić je u Hrvata dokazani pjesnik svojim mnogobrojnim objavljenim zbirkama. Već u djetinjstvu opterećen gubitkom rodnoga doma, protjeran, ucviljene duše pati za rodnom Posavinom, ali nosi tvrde gene hercegovačkih korijena pa se ne da slomiti, nego prihvaća cijelu Lijepu Našu kao svoju rodnu grudu, a svoj hrvatski narod i njegov jezik kao svoj u svim dijalektima. Njegova velika pjesnička duša grli sveukupni hrvatski korpus. '''''dr. sc. Vlado Nuić iz recenzije zbirci “Duša mi gori”<ref>Šimić, Pejo, ''Duša mi gori'', Ogranak matice Hrvatske Split, Split, 2013., {{ISBN|978-953-7797-29-4}}, str. 10</ref>
| |||