Trogir: razlika između inačica

Nakon 2. svjetskog rata, dolaskom industrijalizacije, poljoprivreda više nije neophodna za život, te se Grad širi na okolno područje, najviše na otok Čiovo s južne strane i na Travaricu sa sjeverne strane Grada. U to vrijeme započinje doseljavanje u grad Trogir, naročito iz Zagore i s otoka, jer se otvaraju mnoga nova radna mjesta, vezana najviše uz brodograđevnu industriju te preradu kamena i obradu metala.

 

Godine 2001. Trogir je imao 10.907 stanovnika, ima 3.370 kućanstava s prosječnom godišnjom stopom rasta 0,61% (1991.-2001. godina). Grad Trogir, kao i drugi gradovi Splitsko-dalmatinske županije, među rijetkima u državi ima više rođenih nego umrlih godišnje te pozitivni prirodni prirast. Za razliku od državnog prosjeka koji je 2004. godine rezultirao prirodnim padom stanovništva od -2,4‰, u gradu Trogiru prirodni prirast iznosi 2,2‰ (stopa rođenih 10,5‰; stopa umrlih 8,3‰). Godišnje se bilježi oko 50 rođenih više nego umrlih, a na takav pozitivni trend utječu i imigracijski tijekovi u vrijeme i neposredno nakon Domovinskog rata kada se na područje srednje Dalmacije doseljava hrvatsko stanovništvo iz [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]].