Blaise Pascal: razlika između inačica

Sam Pascal nastavlja s dosadašnjim načinom života, makar je gajio odnose s moralno rigoroznom zajednicom jansenista. U noći 23. studenog 1654. godine zapisuje snažnu vjersku viziju koja ga je iznenadno zahvatila te noći: "Vatra. Bog [[Abraham]]o<nowiki/>v, Bog [[Izak]]ov, Bog [[Jakov (praotac)|Jakobov]], ne filozofi i znanstvenici..." Taj je svoj zapis poslije nosio ušivenoga u ovratnik svojega kaputa, kao memento na početak jednog drugačijeg života snažno označenog vjerom. U siječnju 1655. Pascal provodi dva tjedna u samostanu u Port-Royalu, kojega će i poslije često posjećivati. Odlučuje se za [[Askeza|asketski]] život, odričući se praktično svih tjelesnih ugoda. Ubrzo ulaže svoj javni ugled zauzimajući se u književnom radu ''Pisma provincijalcu'' (1657.) za janseniste, u njihovom prijeporu s [[Družba Isusova|Isusovcima]]. Pascalova duboko proživljena katolička vjera vidljiva je u njegovim ''Mislima'', nedovršenoj [[Apologija|apologiji]] kršćanstva koja je ostala čitana do današnjeg vremena; u jednome od njegovih poglavlja izložio je do danas često spominjanu tzv. [[Pascalova oklada|Pascalovu okladu]], u kojoj se vrijednost vjere umjesto racionalnim argumentima nastoji obraniti kalkulacijom kakva se koristi u igrama na sreću. Pascal je racionalni skepticizam kombinirao s kršćanstvom i stvorio skepticizam upreren protiv razuma. Pri tome je stekao uvid u najmračnije dubine ljudske duše: "Srce ima vlastitu logiku, koja ne poznaje nikakvu logiku".