Étienne Geoffroy Saint-Hilaire: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Redak 13:
Godine 1809., godinu dana nakon povratka u Francusku, Geoffroy je postao profesorom zoologije na PMF-u u Parizu, a od tog se razdoblja posvetio anatomskim studijama više nego prije. 1818. objavio je prvi dio svoje proslavljene ''filozofije anatomique'', čiji je drugi svezak objavljen 1822. godine, i sljedeći memoari objašnjavaju stvaranje monstruoznosti na principu zaustavljanja razvoja i privlačenje sličnih dijelova.{{Sfn|Chisholm|1911}}
 
Geoffroyev prijatelj [[Robert Edmund Grant]] podijelio je svoja stajališta o jedinstvu plana i dopisivao se s njim dok je radio na morskim beskičmenjacima krajem 1820-ih u [[Edinburgh|Edinburghu]] (pomagao mu je 1826. i 1827. njegov student [[Charles Darwin]]) kada je Grant uspješno identificirao [[Gušterača|gušteraču]] u [[Mekušci|mekušcima]] .  Kada je 1830. Geoffroy nastavio primjenjivati na ''beskičmenjake'' svoje stavove o jedinstvu životinjskog sastava, pronašao je energičnog protivnika u Cuvieru, svom bivšem prijatelju.{{Sfn|Chisholm|1911}}
 
Geoffroy, sintetizator, tvrdio je, u skladu sa svojom teorijom jedinstva plana u organskom sastavu, da su sve životinje sastavljene od istih elemenata, u istom broju; i s istim vezama: [[Homologija (biologija)|homologni]] dijelovi, iako se razlikuju po obliku i veličini, moraju ostati povezani u istom nepromjenjivom redoslijedu. S [[Johann Wolfgang von Goethe|Johannom Wolfgangom von Goetheom]] smatrao je da u prirodi postoji zakon o kompenzaciji ili uravnoteženju rasta, tako da ako jedan organ preuzme višak razvoja, to ide na štetu nekog drugog dijela; i tvrdio je da se, budući da priroda ne naglo skače, čak i organi koji su suvišni bilo kojoj vrsti, ako su igrali važnu ulogu u drugim vrstama iz iste obitelji, zadržavaju kao rudimenti, koji svjedoče o postojanosti općeg plan stvaranja. Njegovo je uvjerenje bilo da, uslijed životnih uvjeta, isti oblici nisu ovjekovječeni od nastanka svih stvari, iako nije bilo njegovo uvjerenje da se postojeće vrste mijenjaju.{{Sfn|Chisholm|1911}}
Redak 21:
Godine 1836. godine skovao je izraz [[Focomelia|fokomelija]].<ref>{{Citiranje novina|last=[[Carl Zimmer|Zimmer, Carl]]|title=Answers begin to emerge on how Thalidomide caused defects|url=https://www.nytimes.com/2010/03/16/science/16limb.html?ref=science|quote=The word "phocomelia" means seal limb. It describes an extremely rare condition in which babies are born with limbs that look like flippers. ... The French anatomist Étienne Geoffroy Saint-Hilaire coined the word in 1836, and it immediately sank into scientific obscurity for 120 years.|work=[[The New York Times]]|date=March 15, 2010|accessdate=2010-03-21}}</ref>
 
U srpnju 1840. Geoffroy je oslijepio, a nekoliko mjeseci kasnije doživio je paralitički napad. Od tog vremena snaga mu je postupno zatajila. Odstupio je s stolice u muzeju 1841. godine{{Sfn|Chisholm|1911}} a naslijedio ga je sin [[Isidore Geoffroy Saint-Hilaire]] . Umro je 1844. godine.
 
== Geoffroyeva teorija ==
Geoffroy je bio [[Deizam|deist]], što će reći da je vjerovao u Boga, ali i u svemir sličan zakonu, bez nadnaravnog uplitanja u detalje postojanja. Ovakva vrsta mišljenja bila je uobičajena u [[Prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljstvu]], a ide uz odbacivanje [[Otkrivenje|objave]] i [[Čudo|čuda]] i ne tumači [[Biblija|Bibliju]] kao doslovnu Božju riječ. Ti se stavovi nisu kosili s njegovim naturalističkim idejama o organskim promjenama.
 
Geoffroyeva teorija nije bila teorija [[Zajedničko porijeklo|zajedničkog podrijetla]], već razrada postojećeg potencijala u danom tipu. Za njega okoliš izravno izaziva organske promjene. Ovo mišljenje [[Ernst Mayr]] označava kao "geoffroyism".<ref>[[Ernst Mayr|Mayr, Ernst]] (1982). ''The Growth of Biological Thought: Diversity, Evolution, and Inheritance''. Cambridge, Massachusetts: Harvard University Press. p. 262.</ref> Definitivno nije ono u što je [[Jean-Baptiste Lamarck|Lamarck]] vjerovao (za Lamarcka je promjena ''navika'' ono što mijenja životinju). Ne vjeruje se da je izravni učinak okoliša na nasljedne osobine središnja evolucijska sila; čak je i [[Sir William Lawrence, 1. baronet|Lawrence]] do 1816. znao da klima ne uzrokuje izravno velike razlike između ljudskih rasa.
 
Geoffroy je podržao teoriju [[Saltacionizam|saltacijske evolucije]] da bi "čudovišta mogla trenutnim prijelazom iz jednog oblika u drugi postati očevi (ili majke) novih vrsta." <ref>Hallgrímsson, Benedikt; [[Brian K. Hall|Hall, Brian K.]] (2011). ''Variation: A Central Concept in Biology''. Burlington, Massachusetts: Elsevier Academic Press. p. 18.</ref> 1831. pretpostavio je da su [[ptice]] mogle nastati od [[Gmazovi|gmazova]] epigenetskim saltiranjem.<ref>Hall, Brian K.; Pearson, Roy D.; Müller, Gerd D. (2004). ''Environment, Development, and Evolution: Toward a Synthesis''. Vienna Series in Theoretical Biology. Cambridge, Massachusetts: Massachusetts Institute of Technology. p. 9.</ref> Geoffroy je napisao da bi pritisci okoline mogli proizvesti nagle transformacije kako bi se trenutno stvorile nove [[Vrsta|vrste]].<ref>[[Peter J. Bowler|Bowler, Peter J.]] (2003). ''Evolution: The History of an Idea''. Oakland, California: University of California Press. p. 127.</ref> 1864. [[Albert von Kölliker]] oživio je Geoffroyevu teoriju da se evolucija odvija velikim koracima, pod imenom [[heterogeneza]].<ref>[[Sewall Wright|Wright, Sewall]] (1984). ''Evolution and the Genetics of Populations: Genetics and Biometric Foundations Volume 1''. Chicago, Illinois: University of Chicago Press. p. 10</ref>
 
Geoffroy je primijetio da je organizacija [[Anatomski izrazi za smještaj|leđnih]] i [[Anatomski izrazi za smještaj|trbušnih]] struktura kod [[Člankonošci|člankonožaca]] suprotna onoj kod [[Sisavci|sisavaca]] . [[Inverzija (evolucijska biologija)|Hipoteza o inverziji]] naišla je na kritike i odbačena je, međutim, neki moderni molekularni embriolozi otada su uskrsnuli tu ideju.<ref>Travis, John (1995). "The Ghost of Geoffroy Saint-Hilaire: Frog and Fly Genes Revive the Ridiculed Idea that Vertebrates Resemble Upside-Down Insects". ''[[Science News]]'' '''148''' (14): 216-218.</ref>
 
== Izvori ==