Inačica od 30. travnja 2016. u 17:21 uredi Petar607 (razgovor \| doprinosi) 235 edits mNema sažetka uređivanja Oznaka: VisualEditor ← Starija izmjena		Inačica od 3. studenoga 2020. u 18:51 uredi ukloni ovu izmjenu Mmarre (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 14.949 edits Nadopunio Zelena pupavka Novija izmjena →
Redak 31: }} {{FixBunching\|end}} '''Zelena pupavka''' (''Amanita phalloides'') jedna je od najotrovnijih [[gljiva]], široko rasprostranjena po [[Europa\|Europi]] i izaziva [[trovanje\|trovanja]] faloidinskog tipa, to jest onih sa [[smrt]]onosnim [[posljedica]]ma (kod djece u 100 [[%]] slučajeva). Izaziva oštećenja [[jetra\|jetre]] i prestanak rada [[bubreg]]a zbog djelovanja veoma opasnih [[otrov]]a [[amatoksin]]a i [[alfa amanitin]]a. ▼ [[datoteka:2011-10-26 Amanita phalloides (Fr.) Link 177883.jpg\|mini\|240px\|desno\|Zelena pupavka: mlade i zrele [[gljive]].]] Raste u [[bjelogorica\|bjelogoričnim]] i [[crnogorica\|crnogoričnim]] šumama od ljeta do jeseni. Zelena je pupavka predmet mnogih istraživanja. Dosad su izolirani mnogi aktivni sastojci, među kojima je i [[alfa-amanitin]]. Oštećuje jetru i bubrege, lijek protiv trovanja nije poznat. [[datoteka:Amanita phalloides.JPG\|mini\|240px\|desno\|Zelena pupavka.]] [[datoteka:Grüne Gift-Wulstling Amanita phalloides.jpg\|mini\|240px\|desno\|Zelena pupavka: mlada i zrela gljiva.]] ▲'''Zelena pupavka''' ([[Latinski jezik\|lat]]. ''Amanita phalloides'') jedna je ~~od najotrovnijih~~ [[Popis otrovnih gljiva\|smrtno otrovna gljiva]], široko rasprostranjena po [[Europa\|Europi]] i izaziva [[~~trovanje~~Micetizam\|trovanja]] faloidinskog tipa, to jest onih sa [[smrt]]onosnim ~~[[posljedica]]ma~~posljedicama (kod djece u 100 [[%]] slučajeva). Izaziva oštećenja [[jetra\|jetre]] i prestanak rada [[bubreg]]a zbog djelovanja veoma opasnih [[otrov]]a [[amatoksin]]a i [[alfa amanitin]]a. Raste u [[bjelogorica\|bjelogoričnim]] i [[crnogorica\|crnogoričnim]] šumama od ljeta do jeseni. Zelena je pupavka predmet mnogih istraživanja. Dosad su izolirani mnogi aktivni sastojci, među kojima je i [[alfa-amanitin]]. Oštećuje jetru i bubrege, lijek protiv trovanja nije poznat. == Opis == * [[Klobuk (gljiva)\|Klobuk]] je širok od 6 do 15 [[centimetar]]a, najprije zvonast ili jajolik, zatim konveksan i, napokon, otvoren, maslinastozelen, ponekad žutozelen, sivozelen ili smeđozelene boje; za kišnih dana malo ljepljiv, gol, gladak, bez ostataka ovoja, ali nije isključeno da se ponekad pronađe primjerak koji nosi bijelu krpu. * Listići su gusti, bijeli, vrlo meki, široki, odvojeni od stručka, zaokruženih krajeva. * [[Stručak]] je visok od 5 do 11 [[centimetar]]a, prema klobulu tanji, bjelkast, s mramoriranim zelenkastim ili smeđim crtežom; najprije pun, zatim šupalj; u gornjem dijelu nalazi se opnast, bijel ili zelenkastožućkast viseći istrgani vjenčić; na dnu jako gomoljasto zadebljan i tek malo srašten s opnastim bijelim ili iznutra često zelenkastim odmaknutim ovojem. * Meso je bijelo, pod kožicom klobuka zelenožućkasto, miris neodređen i nenapadan; okus slab, kiselkast (ne smije se okusiti!). * [[Spora\|Spore]] su u masi bijele, okruglaste od 8 – 10 [[metar\|μm]]. == Kemijske reakcije == Zelena je pupavka [[maslina]]sto[[zelena]], [[žuta\|žuto]][[zelena]], [[smeđa\|smeđo]][[zelena\|zelena]], nema ostatke ovoja, glatka. Ispod konveksnog [[klobuk (gljiva)\|klobuk]]a, pravilno zaokruženog i veličine 6-15 [[centimetar\|cm]], nalaze se [[bijela\|bijeli]] [[listići]], odvojeni od [[stručak\|stručka]] i zaokruženih [[kraj]]eva. Visina je stručka od 5 do 12 cm, a debljina 1 - 2 cm, tanji prema klobuku. Boja na klobuku blijedi pri [[rub]]u i poslije [[kiša\|kiše]]. Površina je klobuka nakon kiše lagano [[ljepilo\|ljepljiva]] i lako se [[guliti\|guli]], što je nažalost slično [[jestive gljive\|jestivim gljivama]]. Prvi vrhu stručka ispod klobuka nalazi se [[bijela\|bijeli]] ili [[zelena\|zeleno]][[žuta\|žućkast]] [[vjenčić]], a pri dnu je [[gomolj]]asto [[zadebljanje\|zadebljanje]] malo [[spajanje\|spojeno]] s bijelim [[ovoj]]em. Meso i listići na [[Sumporna kiselina\|sumpornu kiselinu]] reagiraju ljubičasto; ako suhu zelenu pupavku tretiramo sulfovanilinom, najprije se oboji ljubičasto, zatim crvenosmeđe. === ~~Opasnost~~Stanište ~~od zamjene =~~== Najčešće raste u svijetlim bjelogoričnim šumama, a ima je i u crnogoričnim šumama od ranog ljeta do jeseni. == Opasnost od zamjene == Općenito je zbog nepažnje moguća zamjena s mladim [[pečurka\|pečurkama]], no uvijek je potrebno na kraju pregledati ubrane gljive. Zelena je pupavka [[smrt]]no [[otrov]]na i u najmanjim količinama. Općenito je zbog nepažnje moguća zamjena s mladim [[pečurka\|pečurkama]], no uvijek je potrebno na kraju pregledati ubrane gljive. Zelena je pupavka [[smrt]]no [[otrov]]na i u najmanjim količinama. Paziti prilikom branja sljedećih vrsta: lipika ''[[Agaricus arvensis]]'', šumska pečurka ''[[Agaricus sylvicola]]'', poljska pečurka ''[[Agaricus campestris]]'', ''Agaricus silvicola'', ''Agaricus abruptibulba'', [[golubača]] ''[[Russula virescens]]'', ljubičastozelena krasnica ''[[Russula cyanoxantha]]''.▼ Zelena pupavka sadrži niz [[otrov]]a (toksina): ▲Paziti prilikom branja sljedećih vrsta: lipika ''[[Agaricus arvensis]], šumska pečurka [[Agaricus sylvicola]], poljska pečurka [[Agaricus campestris]], [[golubača]], ljubičastozelena krasnica [[Russula cyanoxantha]]''. * faloidne (faloidin, falacidin, falizin), * amanitine (alfa, beta, gama, delta i epsilon). Prema tome, samo kušanje moglo bi imati smrtne posljedice. Ovdje moramo još jednom upozoriti ljubitelje gljiva da svaki primjerak ubranih gljiva dobro pregledaju kako se ne bi kojim slučajem potkrala i koja zelena pupavka umjesto neke jestive gljive. Osobito je potreban velik oprez pri branju mladih pečurki. == Rasprostranjenost ==▼ ▲== Rasprostranjenost == Zelena pupavka [[priroda\|prirodno]] nalazi se diljem cijele [[Europa\|Europe]], uključujući time i [[Hrvatska\|Hrvatsku]]. Nalazi se u blizini mnogih vrsta [[bjelogorica\|bjelogorice]] i nešto manje [[crnogorica\|crnogorice]]. Najčešće su to [[bukva]], [[hrast]], [[kesten]], [[divlji kesten]], [[Breze\|breza]], [[lješnjak]], [[grab]], [[Borovi\|bor]], [[omorika]]. U drugim se krajevima zelena pupavka može pronaću uz navedeno drveće ili samo uz neku određenu vrstu, kao na obalnom dijelu [[Kalifornija\|Kalifornije]] gdje raste samo uz određeni hrast. Zelena pupavka ima i invazivni potencijal, što se vidi u njenoj prilagodljivosti u zemljama gdje je donesena: u [[Tanzanija\|Tanzaniji]] i [[Alžir]]u kod [[eukaliptus]]a, na [[Novi Zeland\|Novom Zelandu]] u blizini biljnih rodova ''[[Leptospermum]]'' i ''[[Kunzea]]''. Line 52 ⟶ 68: == Toksičnost == Zelena je pupavka izuzetno toksična i odgovorna je za većinu smrtonosnih [[~~otrovanje~~Micetizam\|otrovanja]] gljivom. Procijenjeno je da je 30 [[gram]]a (1 oz) zelene pupavke dovoljno da izazove [[smrt]] čovjeka. Godine [[2006]]. u [[Poljska\|Poljskoj]] se otrovala tročlana [[obitelj]], od kojih se dvoje izvuklo s neophodnom transplantacijom jetre. Strogo se predlaže da se potencijalna zelena pupavka ne stavlja u košaru s drugim jestivim gljivama i da se izbjegava međusobno dodirivanje. Toksičnost zelene pupavke ne smanjuje se kuhanjem, zamrzavanjem ili sušenjem; toksičnost je postojana, a prvi znaci su obično kasno vidljivi.▼ Zelena pupavka je smrtno otrovna gljiva. Ona je najotrovnija gljiva, znakovi trovanja javljaju se od 6 do 27 sati nakon konzumacije. <ref> [[Romano Božac]]: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993. </ref> ▲Zelena je pupavka izuzetno toksična i odgovorna je za većinu smrtonosnih [[otrovanje\|otrovanja]] gljivom. Procijenjeno je da je 30 [[gram]]a (1 oz) zelene pupavke dovoljno da izazove [[smrt]] čovjeka. Godine [[2006]]. u [[Poljska\|Poljskoj]] se otrovala tročlana [[obitelj]], od kojih se dvoje izvuklo s neophodnom transplantacijom jetre. Strogo se predlaže da se potencijalna zelena pupavka ne stavlja u košaru s drugim jestivim gljivama i da se izbjegava međusobno dodirivanje. Toksičnost zelene pupavke ne smanjuje se kuhanjem, zamrzavanjem ili sušenjem; toksičnost je postojana, a prvi znaci su obično kasno vidljivi. === Biokemija === ''Amanita phalloides'' zasad poznato sadrži dvije glavne grupe toksina i obje su multiciklički (više prstena u strukturi) [[peptid]]i: [[amatoksin]] i [[falotoksin]]. Još jedan pronađen toksin jest [[falolizin]], koji u ''[[in vitro]]'' eksperimentu pokazuje [[hemoliza\|hemolitička]] svojstva. Također, nepovezan sastojak s dosadašnjim jest [[antamanid]]. Line 72 ⟶ 88: === Liječenje === Konzumacija zelene pupavke smatra se hitnim stanjem koje zahtijeva hospitalizaciju. Postoje četiri glavne katogorije u terapiji otrovanja: preliminarna medicinska skrb, mjere potpore, specifični tretmani i [[transplantacija jetre]]. Line 89 ⟶ 104: Za neke se ličnosti u povijesti smatra da su preminule zbog otrovanja zelenom pupavkom, to uključuje i slučajno i namjerno trovanje. Neki su od njih: rimski car [[Klaudije]], papa [[Klement VII.]], ruska carica [[Natalija Kirilovna Naryškina]] i sveti rimski car [[Karlo VI., car Svetog Rimskog Carstva\|Karlo VI.]]. == ~~Ostali projekti~~Izvori == {{izvori}} == Poveznice == {{WProjekti \|commons = Amanita phalloides

Zelena pupavka: razlika između inačica