Volksdeutsche: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 11:
Brojčano najveći udio njemačke manjine [[1938.]] s oko 8,6 milijuna Nijemaca izvan njemačkih granica živio je: u [[Čehoslovačka|Čehoslovačkoj]] (3,48 milijuna), Poljskoj (1,15 milijuna), Rumunjskoj (0,75 milijuna), Mađarskoj (0,6 milijuna), bivšoj Jugoslaviji (0,55 milijuna) i Sovjetskom Savezu (1,15 milijuna). Dodatnih 0,6 milijuna Nijemaca živjelo je u [[Estonija|Estoniji]], Latviji i [[Litva|Litvi]].
==
Tijekom II. svjetskog rata je njemački [[Treći Reich]] nametnuo svoju dominaciju nad svim tim zemljama, te su Folksdojčeri imali izdvojeni i povlašteni status, a služili su i njemačku vojsku. Tako su u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] bili okupljeni u ''Njemačku narodnu skupinu'', te su od početka rata novačeni u [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija "Prinz Eugen"|7. SS dobrovoljačku diviziju "Prinz Eugen";]] potom su imali važnu ulogu u [[Njemačka redarstvena organizacija u Hrvatskoj|Njemačko-hrvatskoj policiji]], te u zapovjednom kadru njemačkih postrojbi koje su popunjavane mobiliziranim Hrvatima i Bošnjacima, poput [[373. "Tigar" divizija|373. "Tigar" divizije Wehrmachta]] i [[13. SS oružana gorska divizija "Handschar"|13. "Handžar" divizije SS]].
Na [[Potsdamska konferencija|Potsdamskoj konferenciji]] savezničkih velesila pobjednica u ratu (17. srpnja do 2. kolovoza 1945.) zaključeno je (XII “Uredno iseljavanje njemačkog stanovništva”) da se preostalo njemačko stanovništvo iz Poljske, Čehoslovačke i Mađarske treba preseliti na područje Njemačke, pri čemu preseljenje treba izvesti "organizirano i na human način". Oni koji se nisu našli u zaključcima Potsdamske konferencije, riješili su problem
Do 1950.-te godine je iz istočne i jugoistočne Europe iz svojih zavičaja iseljeno, procjenjuje se, između 12 i 14 milijuna etničkih Nijemaca. Nisu svi iseljeni Nijemci bili Folksdojčeri: naime Nijemci su iseljeni i iz istočnih pokrajina same Njemačke, koje su nakon II. svjetskog rata pripale [[Poljska|Poljskoj]], kao kompenzacija za istočnu polovicu Poljske, koja se našla u sastavu Sovjetskog Saveza (riječ je bila o pokrajinama Njemačke u kojima je do tada živio manji ili veći postotak etničkih Poljaka).
== Memorandum Vase Čubrilovića iz studenog 1944. godine ==
Redak 25:
Nije poznato u kojoj mjeri je taj Čubrilovićev dokument - popraćen tabelama sa statističkim podatcima i konkretnim prijedlozima organizacije "posla" etničkog čišćenja utemeljenima na njegovom dobrom poznavanju rada državne uprave - utjecao na odluku vrha komunističke vlasti da pristupi etničkom čišćenju Nijemaca na području Jugoslavije, ali valja opaziti da je kod komunista očito dojam o Čubriloviću bio dobar, kada vidimo da je on u danima preuzimanja vlasti u Beogradu postavljen za komesara za Filozofski fakultet, da bi potom od travnja 1945. do 1950. godine bio i ministrom u vladi komunističke Jugoslavije; najprije kao ministar poljoprivrede, a potom kao ministar šumarstva.
== Etničko čišćenje Folksdojčera u
[[Josip Broz Tito]] je, nakon što je s dijelom Vrhovnog štaba NOV i POJ pristigao 4. listopada 1944. u vojvođanski [[Vršac]], da bi odatle rukovodio borbama radi oslobođenja Beograda. Našavši ondje dosta civila Folksdojčera, upućuje 16. listopada 1944. komandantu 1. armijske grupe NOVJ Peki Dapčeviću depešu u kojoj je naređuje: “''Pošalji mi hitno preko Bele Crkve za Vršac jednu od najboljih, jakih brigada eventualno krajišku. Potrebna mi je da očistim Vršac od švapskih stanovnika''.“ Od listopada do prosinca 1944. nekoliko tisuća civila folksdojčera, ali i drugih, pretežno muškaraca, odvedeno je u obližnji likvidacijski logor. Prema poimeničnim
Inače su Folksdojčeri činili do Drugog svjetskog rata 4,3 posto stanovnika Jugoslavije[[Beograd|.]]<ref>{{Citiranje knjige|title=Vasa Čubrilović (1897.-1990.), katalog izložbe|author=Ksenija Svetličić|authorlink=|coauthors=Ljiljana Krajčić|origdate=1997.|date=|chapter=|chapterurl=http://digital.bms.rs/ebiblioteka/pageFlip/reader/index.php?type=publications&id=1438&m=2#page/4/mode/2up|editor=|url=|format=|edition=Biblioteka Matice Srpske|language=srpski|pages=|publisher=|location=|others=|quote=|accessdate=7. svibnja 2019.|isbn=|id=}}</ref>
Na sličan način postupalo se i u drugim krajevima koje su nastanjivali Folksdojčeri. Na sjednici NKOJ-a održanoj 30. listopada 1944., predsjednik NKOJ-a maršal Jugoslavije
Odlukom [[Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije|AVNOJ]]-a od 21. studenog 1944. godine - pod očitim utjecajem dotadašnjih odluka Josipa Broza Tita, a moguće i pod utjecajem memoranduma Vase Čubrilovića od 3. studenog 1944. godine - proglašeni su svi etnički Nijemci na području Jugoslavije (primjenjivalo se to i na Austrijance) neprijateljima, osim onih koji su surađivali s [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|NOVJ]]. Odlučeno je da se svima njima bez naknade oduzme svu imovinu.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.dw.com/hr/nijemci-u-slavoniji-tko-je-pre%C5%BEivio-ima-%C5%A1to-ispri%C4%8Dati/a-17448937|title=Nijemci u Slavoniji: Tko je preživio, ima što ispričati...|author=Vuk Tešija|date=24. veljače 2014.|work=|language=|publisher=Deutsche Welle|accessdate=7. svibnja 2019.}}</ref> Procjenjuje se da je od oko 500.000 Nijemaca, koliko ih je živjelo na području Jugoslavije do potkraj Drugoga svjetskog rata, oko 240.000 evakuirano pred naletom Crvene armije i NOV i POJ. Potkraj 1944. godine snage [[Crvena armija|Crvene armije]] odvode na prisilni rad u [[Sovjetski Savez]] oko 30.000 jugoslavenskih folksdojčera, bez protivljenja jugoslavenskih komunista.<ref>{{Citiranje časopisa|last=Geiger|first=Vladimir|authorlink=|coauthors=|title=Josip Broz Tito i sudbina jugoslavenskih Nijemaca|url=https://hrcak.srce.hr/39773|date=|year=|month=|journal=Časopis za suvremenu povijest, Vol. 40 No. 3, 2008.|volume=|issue=|pages=|id=|accessdate=7. svibnja 2019.}}</ref>
| |||