Huni: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 25:
U Carigradu su [[Rimljani]] hunskom vojskovođi Ediku obećali veliko bogatstvo i slavu, ako sudjeluje u uroti protiv Atile, ali je ovaj, stigavši do hunskog kralja, izdao Rimljane za pokušaj Atilina ubojstva. Rimljani su se vratili u Carigrad, ne sluteći da su izdani. Saznavši da je urota otkrivena a jedan od urotnika Bigal, zarobljen, car Teodozije je odlučio sklopiti primirje. Zanimljivo je da je Atili i Hunima plaćanje danka bilo draže od rata a razlog je vjerojatno taj da je Hunima danak a ne osvojen teritorij, bio najveći simbol nadmoći.
 
Iako su Huni dotada bili većinom u dobrim odnosima sa Zapadnim Rimskim Carstvom dok su ratovali sa Istočnim, to se uskoro promijenilo. Dobri odnosi su većinom bili prisutni zbog [[Flavije Aecije|FlavijAFlavija Aecija]], vojskovođe Zapadnog Rimskog Carstva sa kojim su Huni bili prijatelji još od Atilinog ujaka Rue. Mnogi povjesničari tvrde da je jedan od razloga zaoštravanja odnosa između dvaju carstava taj što je Vandalski kralj [[Gaizerik]] Atili ponudio pomoć u borbi protiv Vizigota u Galiji te je to dovelo i do sukoba sa Rimljanima u Zapadnom Rimskom Carstvu i Atile. Ali postoji i drugi motiv; [[Honoria]], problematična sestra zapadnorimskog cara [[Valentinijan III.|Valentinijana III.]], poslala je pismo Atili u kojem ga je zamolila da joj pomogne izbijeći brak sa rimskim senatorom Herkulanom na koji je možda bila prisiljena.
Honorija možda nije htijela time zaprositi Atilu, [[Atila]] je pismo protumačio kao molbu za ženidbu, na što je pristao te zatražio pola Zapadnog Rimskog Carstva kao miraz. Kada je car Valentinijan otkrio Atilin plan, odbio je predati svoju sestru Honoriju i dio svoga carstva. Carev je postupak hunski kralj iskoristio kao izgovor kako bi napao Galiju. Istovremeno je istočnorimski car Teodozije umro a novi car [[Marcijan]] koji ga je naslijedio, odbio je plaćati danak Hunima.
 
Redak 35:
Iako je imao prednost [[Flavije Aecije]] je odlučio da Hune ne uništi u potpunosti, jer ako bi to učinio, bojao se da bi [[Vizigoti]] mogli prekinuti njihov sporazum te postati još veća prijetnja. Tako je nagovorio Vizigote da se povuku i time omogućio Hunima i Atili da pobijegnu sa bojnog polja. Ishod ove bitke je u ustvari bio neodlučan, budući da su obje strane pretrpile velike gubitke, ali se uglavnom smatra pobjedom Rimljana i njihovih saveznika jer se uvidjelo da Atila nije nepobjediv te je njegov juriš i osvajački pohod na Galiju zaustavljen.
 
Atila se povukao, ali je uskoro poveo svoje vojnike u osvajanje [[Italija|Italije]]. 452.g. zauzeo je i opljačkao brojne gradove, pod izgovorom da je došao po Honoriju. Akvileju je uništio i šrušio do temelja a legenda govori kako je otišao toliko daleko, da je čak sagradio utvrdu na vrhu brda, kako bi gledao kako grad gori te je na taj način utemeljio grad [[Udine]].
Car Valentinijan je pobijegao iz [[Ravena|Ravene]] u [[Rim]] a njegov je vojskovođa [[Flavije Aecije]] ostao na licu mijesta, ali nije imao dovoljno snažnu vojsku da započne bitku. Rimljani su bili zatečeni iznenadnom hunskom invazijom pa su brzo pokušali sklopiti mir poslavši izaslanstvo sa svojim najboljim diplomatima koji su uključivali [[|Papa|Papu]] [[Leona I]]. i prefekta Trigencija. Iako nije sigurno kako su se pregovori odvijali, sigurno je to da su se nakon njih Huni povukli iz Italije, najvjerojatnije zbog epidemije koja ih je poharala.
 
Nakon što su se vratili u nizine Mađarske, koje su bile sjedište hunskog carstva, Atila je pripremao napad na Carigrad, ali taj pohod i daljnji razvoj svojega carstva je prekinut njegovom smrću. Tradicionalan opis njegove smrti je napisao antički povjesničar Prisko, koji govori da je veliki hunski vođa umro od izljeva krvi u mozak tijekom njegove prve bračne noći sa mladom Ildiko, koja je najvjerojatnije bila germanskog podrijetla.[[Image:Checa-HunCharge.jpg|thumb|400px|Hunska invazija Italije]]