Huni: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 21:
Huni su uskoro nahrlili na Istočno Rimsko Carstvo. Car Teodozije je bio praktički bespomoćan budući da su u isto vrijeme [[Vandali]] u sjevernoj Africi osvojili rimski grad [[Kartaga|Kartagu]] te su se istovremeno odvijali ratovi Rimljana sa [[Perzijanci]]ma. Huni su ubrzo osvojili brojne gradove na njihovu putu do Carigrada. Kratkim primirjem 441.g. Huni su nakratko zaustavljeni. Međutim već 443.g. sukobi su se nastavili kada su Rimljani Hunima odbili plaćati danak. Huni su pod vodstvom Atile, kojega su kršćani nazivali Bič božiji, došli do Carigrada i pokorili carsku vojsku, ali nisu uspijeli osvojiti prijestolnicu Ističnog Rimskog Carstva, budući da nisu imali dovoljno dobre opsadne sprave koje bi im omogućile osvajanje golemih Carigradskih zidina. Atilina se barbarska vojska ubrzo povlači u unutrašnjost svog carstva a Bleda uskoro umire, ostavivši Atilu jedinim vladarem Huna. Ova hunska pobijeda nad Rimljanima bila je tek početak njihove prave moći.
Postavši prvim vladarom Huna koji je imao definitivno svu moć, Atila je nastavio pljačkati i paliti sve na svom putu. Preživio je i opis njegove invazije koji govori da je hunska nacija postala toliko snažna, da je više od sto gradova osvojeno a sam [[Carigrad]] je bio pod velikom opasnošću te je mnogo ljudi pobijeglo iz grada a mnogi su ubijeni, tako da se mrtvi više nisu mogli brojati.
U Carigradu su [[Rimljani]] hunskom vojskovođi Ediku obećali veliko bogatstvo i slavu, ako sudjeluje u uroti protiv Atile, ali je ovaj, stigavši do hunskog kralja, izdao Rimljane za pokušaj Atilina ubojstva. Rimljani su se vratili u Carigrad, ne sluteći da su izdani. Saznavši da je urota otkrivena a jedan od urotnika Bigal, zarobljen, car Teodozije je odlučio sklopiti primirje. Zanimljivo je da je Atili i Hunima plaćanje danka bilo draže od rata a razlog je vjerojatno taj da je Hunima danak a ne osvojen teritorij, bio najveći simbol nadmoći.
Iako su Huni dotada bili većinom u dobrim odnosima sa Zapadnim Rimskim Carstvom dok su ratovali sa Istočnim, to se uskoro promijenilo. Dobri odnosi su većinom bili prisutni zbog [[Flavije Aecije|Flavija Aecija]], vojskovođe Zapadnog Rimskog Carstva sa kojim su Huni bili prijatelji još od Atilinog ujaka Rue. Mnogi povjesničari tvrde da je jedan od razloga zaoštravanja odnosa između dvaju carstava taj što je Vandalski kralj [[Gaizerik]] Atili ponudio pomoć u borbi protiv Vizigota u Galiji te je to dovelo i do sukoba sa Rimljanima u Zapadnom Rimskom Carstvu i Atile. Ali postoji i drugi motiv; [[Honoria]], problematična sestra zapadnorimskog cara [[Valentinijan III.|Valentinijana III.]], poslala je pismo Atili u kojem ga je zamolila da joj pomogne izbijeći brak sa rimskim senatorom Herkulanom na koji je možda bila prisiljena.
Honorija možda nije htijela time zaprositi Atilu, [[Atila]] je pismo protumačio kao molbu za ženidbu, na što je pristao te zatražio pola Zapadnog Rimskog Carstva kao miraz. Kada je car Valentinijan otkrio Atilin plan, odbio je predati svoju sestru Honoriju i dio svoga carstva. Carev je postupak hunski kralj iskoristio kao izgovor kako bi napao Galiju. Istovremeno je istočnorimski car Teodozije umro a novi car [[Marcijan]] koji ga je naslijedio, odbio je plaćati danak Hunima.[[Image:Bataille des champs Catalauniques.svg|thumb|300px|left|Huni u Galiji]]
Budući da nije mogao istovremeno napadati istok i zapad, Atila je krenuo na zapad prema Galiji, paleći i rušeći brojne gradove. Uvidjevši sa kakvom je opasnošću Zapadno Rimsko Carstvo suočeno, rimski je vojskovođa [[Flavije Aecije]] bio prisiljen sklopiti savez sa Vizigotima, narodom koji je najviše mrzio.
| |||