Krilo zrakoplova: razlika između inačica

'''Krilo''' je glavna [[aerodinamika|aerodinamička]] površina [[zrakoplov]]a na kojoj se stvara sila [[uzgon|uzgona]]. Najvažniji je i najčešće najteži dio zrakoplova. O njegovoj konstrukciji i aerodinamičkim osobinama ovise i osobine cijelog zrakoplova.

== Osnovni elementi konstrukcije krila su: ==

*'''Krilca''' služe za upravljanje zrakoplovom oko uzdužne osi – u letu naginju zrakoplov na lijevu ili desnu stranu. Nalaze se na krajevima krila pričvršćeni na konstrukciju izlazne ivice. Radi što veće efikasnosti postavljaju se što bliže vrhovima krila. Na jednom krilu krilce se otklanja prema dolje stvarajući tako porast uzgona i podizanje krila. Istovremeno na drugom krilu otklon krilca je prema gore što smanjuje uzgon i krilo se spušta. ([[Komande leta]]).

*'''Zakrilca''' su komandne površine koje mijenjaju ukupan uzgon krila povećavajući do određene mjere aerodinamički [[otpor]] s čime smanjuju [[Brzina|brzinu]] zrakoplova. Nalaze se na predjelu izlazne ivice krila prema [[Trup zrakoplova|trupu zrakoplova]]. Konstrukcijski su slična krilu. Najpoznatija zakrilca su: obično zakrilce, "flaps", "flower" i zakrilce s procjepom.

*'''Predkrilca''' su uređaji za povećanje uzgona koji se nalaze ispred ili u samoj napadnoj ivici krila. Osiguravaju bolje opstrujavanje zraka[[zrak]]a oko aeroprofila krila i smanjuju zračna vrtloženja na gornjaci krila.

*'''Aerodinamička kočnica''' je pomična površina na gornjoj strani krila koja svojim podizanjem kvari opstrujavanje zraka oko aeroprofila i povećava otpor radiu svrhu kočenja ili [[Komande leta|upravljanja zrakoplova]].

*'''Oplata''' prekriva kostur konstruktivnih elemenata krila i daje mu željeni aerodinamički oblik. Zadatak joj je da prenosi opterećenja i prekriva vanjsku površinu krila. Može biti metalna[[metal]]na, platnena ili od ljepenke. Od oplate se zahtjeva dovoljna glatkoća po vanjskoj površini radi što manjeg [[aerodinamika|aerodinamičkog otpora]]. Metalna oplata izrađuje se od duralnog lima debljine 0,5-5mm. Mjesta kritičnog naprezanja pojačavaju se uzdužnicama. Metalna oplata učvršćuje se na kostur krila pomoću [[zakovica]] koje moraju osigurati dobro nalijeganje i dovoljno čvrstu vezu oplate s konturom krila. Od tkanina se kod malih zrakoplova i jedrilica upotrebljavama laneno i pamučno [[platno]]. Tkanine se koriste za presvlačenje elemenata konstrukcije: [[repne površine zrakoplova|kormila pravca]], krilaca , zakrilaca, dijela krila i [[trup]]a. Kod starijih konstrukcija platnom se presvlačio čitav kostur zrakoplova. Pričvršćenje platna na konstrukciju vrši se na više načina. U gradnji najčešće se koristi lijepljenje bezbojnim nitroceluloznim lakom i prošivanje na površinama velike zakrivljenosti. U procesu daljnje proizvodnje cijela površina platna podvrgava se [[celoniranje|celoniranju]] da bi se dobila zategnutost. Završna operacija je bojenje nitro ili sintetičkom bojom. Najveći nedostatak platnene oplate je njezina zapaljivost i osjetljivost na [[ultraljubičaste zrake]]. Vrlo se često platnom presvlače i površine koje su prethodno obuhvaćene [[ljepenka|ljepenkom]]. Cilj ovog postupka je povećanje otpornosti ljepenke, kao i zaštita drvenih površina od atmosferskih utjecaja. Površine koje su dvojako presvučene, tj. ljepenkom i platnom omogućavaju postizavanje veće kvalitete glatkoće, što je vrlo značajno s već spomenutog aerodinamičkog stanovišta.

*'''Ramenjače''' su osnovni dio konstrukcije krila. U krilu može biti ugrađena jedna (na manjim zrakoplovima s malim opterećenjima tijekom leta) ili više ramenjača, glavna i pomoćne. Izrađuju se od metala, najčešće [[duraluminij]]a. Na nju se prenose [[Aerodinamika|aerodinamičke sile]] koje nastaju tijekom kretanja zrakoplova po zemlji i u letu: moment savijanja (pozitivni i negativni), tangencijalni moment savijanja, [[tangencijalna sila]], moment uvijanja i vibracijska opterećenja. Oblik poprečnog presjeka ramenjače može biti u obliku slova [[U]], duplo [[T]], kutijast s jednostranim U ili kutijast s obostranim U. Veličina opterećenja i težnja za što lakšom konstrukcijom imaju presudnu ulogu u odabiru poprečnog presjeka. Do danas najčešće primjenjivani oblici poprečnih presjeka ramenjače su kutijasti i duplo T.

*'''Rebra''' su poprečni elementi krila i predviđenipredviđena za prijenos lokalnih opterećenja sa oplate na ramenjače. Ujedno krilu daju i oblik. Izrađuju se od drva, metala (najčešće duraluminija), i [[Sintetika|sintetičkih]] materijala i sve rjeđe od [[Drvo|drva]]. Rebra kao elementi strukture krila opterećena su aerodinamičkim silama koje djeluje neposredno na oplatu, a odatle se prenose na ramenjaču. Prilikom savijanja krila osne sile oplate uslijed iskrivljenja krila na rebrima izazivaju opterećenje pritiska.

*'''Napadna ivica''' je dio krila ispred prednje ramenjače. Kao najizloženija površina krila tijekom leta prima velika dinamička opterećenja. Konstruktivno sesu rješavaojačana gušćim postavljanjem uzdužnica te pojačavanjem prednjeg dijela rebara. Unutar napadne ivice nalaze se spojevi mehanizma za pokretanja predkrilaca, [[Odleđivanje i zaštita od zaleđivanja zrakoplova|sustav protiv zaleđivanja krila tijekom leta, sustav za dovod zraka do motora, električne, hidraulične i instalacije za zrak.

*'''Izlazna ivica''' je stražnji, najtanji dio aerodinamičke površine. U dijelu izlazne ivice korijena krila (prema trupu zrakoplova) i prema vrhu krila rebra su skraćena radi pričvršćivanja zakrilca i krilca.

*'''Vrh krila''' (enEngleski|eng. Winglet) je mala uzdignuta površina spojena na vanjski završetak krila zrakoplova, obično pod pravim ili oko pravog kuta na strukturu krila. RezultatOn sprječava izjednačavanja tlakova na vrhu krila. Uslijed razlike pritiska između donje (pozitivan tlak) i gornje (negativan tlak) strane krila na njegovom vrhu je težnja izjednačavanja tlakova. Strujnicestrujnice zraka nastoje priječi na gornju stranu krila uzduž manje površine i na donju stranu krila uzduž veće površine krila što dovodi do vrtloženja i sloma uzgona. Ugradnjom “winglet“-a, pomiču se vrtloženja na vrhovima krila radi križnog- toka koje on stvara, često okomitog na strujanje oko površine krila s čime se dodatno smanjuje otpor. Rezultat je mogućnost zrakoplova da leti na većoj visini povećavajući s tim prijeđeni put s istom količinom goriva.