|
Studirao je u Italiji. Zbirka [[prigodnica]] i [[Ljubavna pjesma|ljubavne]] [[lirika|lirike]] ''Rime volgari'' najopsežniji je i najcjelovitiji pjesnički opus na [[talijanski|talijanskom]] jeziku koji je napisan na istočnoj jadranskoj obali. Posvećena je Bošku majmunu.
Poslanica odaslana prijatelju Marijanu Bizantiju, Ad Marianum Bizantium, iz druge knjige elegija, Carmina, nastala je potkraj 1537. ili početkom 1538., kada je pjesnik Paskalić u službi mletačke države branio svoj daleki zavičaj, koji zove Ilirija, i Republiku Sv. Marka. Pjesnik izvješćuje svojega najdražeg prijatelja Marijana Bizantija o svojem boravku u gradu Retimnu (Rethymno), ispunjen strahom i brigom jer se turski barbari spremaju zauzeti Kretu. Nezaustavljiva nadiranja Turaka u Europu u prvoj polovici XVI. st., ali i stalni sukobi »saveznika«, kraljeva europskih vladarskih kuća, papa i Venecije, zrcale se u elegijskim poslanicama Ilije Crijevića, Jerolima Bartučevića i Ljudevita Paskalića. Lucićevi, Hektorovićevi i Paskalićevi stihovi aktualiziraju vrijeme mletačko-turskih sukoba na Sredozemlju. Najočitije obraćanje papi, caru i Veneciji, s jedinom željom iskrenoga savezništva i sprječavanja prolijevanja kršćanske krvi, očituju Paskalićevi stihovi u elegijskoj poslanici francuskom kralju [[Franjo I.|Franji I.]]. Heksametarsku poslanicu namijenjenio je francuskomBartučevićafrancuskom kralju Franji I., Ad Galliae regem reliquosque principes christianos / Kralju Galije i ostalim kršćanskim vladarima. Poslanica elegičnoga tona odgovor je na suvremena politička zbivanja koja su krojila tadašnju kartu Europe. Pascalis, u ime kršćanskoga svijeta, moli kralja da zaboravi na stare nesuglasice i zavade s Karlom V., te se udruži protiv turske opasnosti. Česmički, Marulić, Bartučević, Paskalić zazivali su pomoć svojih europskih susjeda, no njihovi protuturski apeli nisu naišli na odjek u tadašnjoj europskoj javnosti. Barem nam nije poznato! Eksteritorijalni intelektualci poput Pannoniusa i Pascalisa u elegijskoj poslanici pomiruju internacionalno (danas bismo rekli kozmopolitizam) i domoljublje. Zdušno zagovaraju ideju angažiranosti na obrani vjere i domova zbog turskih osvajačkih ratova, ali ne kriju tjeskobu zbog nezainteresiranosti bliskih nam neslavenskih naroda. Pjesnici poput Lucića i Hektorovića predstavljaju novi intelektualni svijet. Oni su plemići, ali i vrlo spretni trgovci, poduzetnici, građevinari, no uvijek sebe svjesni kršćani. U slobodno vrijeme postaju pjesnici i prijatelji. Pannonius i Pascalis, silom prilike, vojnici su i pjesnici. Paskalić se vratio u Kotor početkom 1538. kada je Mletačka Republika sklopila mir sa sultanom Sulejmanom II. Veličanstvenim. S Krete je odaslana i poslanica [[Eugen Buća|Eugenu Bući]] u kojoj neće pisati o časničkom životu u vojsci, nego o staroj kretskoj kulturi koja ga ne ostavlja ravnodušnim. Pjesnikovo oduševljenje starom grčkom kulturom i mitologijom treba tražiti i u humanističkoj naobrazbi koju je stekao za studiranja u Padovi. <ref>Dubravka Brezak-Stamać: [http://www.matica.hr/hr/459/poslanice-u-stihu-svjedocanstvo-dramaticnoga-opstanka-24939/ '' Osmanlije u hrvatskoj umjetnosti - Poslanice u stihu – svjedočanstvo dramatičnoga opstanka''] Hrvatska revija 2, 2015. Pristupljeno 22. siječnja 2020.</ref>
Poezija mu ima erotičkih elemenata (Carmina, "Pjesme", 1551.). Tu mu je zbirku objavio tal. pjesnik [[Lodovico Dolce]]. Sadrži [[elegija|elegije]], [[silva|silve]] i [[epigram]]e. Većina je pjesama ljubavna, posvećene jednoj Kotoranci, ali sadrži i političke aluzije na onovremene ljude i zbivanja.
|
