Pokolj u Križančevu Selu: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Neutemeljeni i tendeciozni navodi. Oznake: uklonjeno uređivanje VisualEditor mobilni uređaj m.wiki |
m uklonjena promjena suradnika 212.129.81.82 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Koreanovsky Oznaka: brzo uklanjanje |
||
Redak 11:
== Tijek zločina ==
Pristrana međunarodna zajednica nije ništa poduzela da bi zaštitila Hrvate u okruženim enklavama u Srednjoj Bosni, kao što je to napravila s Muslimanima drugdje po BiH, kojima je 6. svibnja 1993. proglasila šest UN-ovih sigurnih zona: Sarajevo, Tuzla, Žepa, Goražde, Bihać i Srebrenica.<ref>(eng.) [https://www.nato.int/ifor/un/u930506a.htm NATO] UN Resolution 824 (1993) (pristupljeno 13. svibnja 2019.)</ref>
Hrvatska enklava Lašvanska dolina bila je osam mjeseci u blokadi i pred padom.<ref name=starešina>[https://kamenjar.com/visnja-staresina-pouke-krizanceva-sela-za-suvremene-migracije/ Kamenjar.com] Višnja Starešina: '' Višnja Starešina: Pouke Križančeva Sela za suvremene migracije'', 11. studenoga 2018. (pristupljeno 13. svibnja 2019.)</ref> Stoga su se Hrvati u Hrvatskoj i BiH samoorganizirali i organizirali humanitarni konvoj [[Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu]]. Vodile su se velike borbe pregovorima da se u izolirane hrvatske enklave u Srednjoj Bosni dostavi humanitarna pomoć ovim konvojem, koji su Muslimani-Bošnjaci svim sredstvima sprječavali u prolasku i pljačkali.
U to su vrijeme mudžahedinske postrojbe bile integrirani dio Armije BiH, s izravnom zapovjednom linijom prema Aliji Izetbegoviću, koji je nastojao izbjeći obnovu vojnog i političkog savezništva s Hrvatima, preferirajući dogovor sa Srbima prema Deklaraciji Izetbegović – Krajišnik od 16. rujna 1993., dogovorom u kojem je Republici Srpskoj dana mogućnost izdvajanja iz BiH, a da buduća muslimanska država naslijedi mjesto BiH u međunarodnim organizacijama. Bliski suradnik Osame bin Laden, Fatih al-Hassanein bio je tada glavni Izetbegovićev financijer i mentor.<ref name=starešina/>
Zapovijed za napad [[22. prosinca]] 1993. godine dozapovjednik [[Treći korpus Armije BiH|3. korpusa Armije BiH]] [[Džemo Merdan]] izdao je zapovijed: "...uništiti svu živu silu, uključivo žene, djecu i starce na prostoru Novi Travnik, Nova Bila, Vitez, Busovača...", traživši uporabu svih ratnih sredstava, pa i bojnih otrova, a sve da se čini "u slavu uzvišenog Alaha".<ref name=zločinspečatom>Ivica Mlivončić, iz knjige Zločin s pečatom; objavljeno u podlistku Slobodne Dalmacije ''Zločini Armije BiH nad Hrvatima'' 15. svibnja 2000., 8. nastavak: Vitez: Bitka za Lašvansku dolinu </ref><ref name=krvavostratište>[https://kamenjar.com/krizancevo-selo-krvavo-stratiste-i-mjesto-nekaznjenog-zlocina/ Kamenjar.com] Zlatko Pinter: ''KRIŽANČEVO SELO – KRVAVO STRATIŠTE I MJESTO NEKAŽNJENOG ZLOČINA'', 21. prosinca 2018. (pristupljeno 13. svibnja 2019.)</ref>
Tako su muslimansko-bošnjačke postrojbe poduzele sveopći napad topništvom i pješaštvom na položaje HVO-a u Vitezu, Novom Travniku i Busovači i svim okolnim naseljima (Nević Polje, Stara Bila). Isti dan na uskopaljskom ratištu kod Dobrošina je Armija RBIH osvajanjem kote Crni vrh presjekla komunikaciju Uskoplje – Rama. Stalno su granatirali Novi Travnik, Busovaču i Vitez, i taj dan je troje djece ranjeno u tom granatiranju. Križančevo Selo napali su s crta iz Zenice ([[Preočica]] – Počulica – [[Sivrino Selo]]) koje se bile 1,5 km od sjedišta UNPROFORA. Postrojbe u napadu bile su 2. bataljon 325. Brdsko-planinske brigade Armije RBIH i odred El-mudžahid i to pod osobnim nadzorom zapovjednika Generalštaba Armije RBiH [[Rasim Delić|Rasima Delića]] koji je cijelo vrijeme napada bio na zapovjednom mjestu u Vitezu, zatim pripadnici 7. muslimanske brigade i to pod tadašnjim zapovijedanjem Mahmut emir Karalića, pripadnici Krajiške brigade Fikreta Ćuskića i postrojbe “Frkine jedinice” pod zapovijedanjem Ferida Provalića.<ref name="ni nakon 23">[https://web.archive.org/web/20161223174902/https://www.dnevnik.ba/vijesti/drustvo/ni-nakon-23-godine-nitko-nije-odgovarao-za-masakr-u-krizancevom-selu Dnevnik.ba] G. Lujanović: ''Napad pod osobnim nadzorom Rasima Delića: Ni nakon 23 godine nitko nije odgovarao za masakr u Križančevom Selu'', 22. prosinca 2016 - 13:09 (14. svibnja 2019.)</ref>
Line 19 ⟶ 23:
Prema medijskim napisima<ref>[http://www.vecernji.ba/tuzna-godisnjica-zlocina-abih-u-krizancevu-selu-911373 "Tužna godišnjica zločina ABiH u Križančevu Selu", Zvonimir Čilić za "Večernji list" 22.12.2013.]</ref> i kazivanju mještana<ref>[https://www.youtube.com/watch?v=bKAcU5Ws11o "ZLOČIN ARMIJE BIH, NITKO ODGOVARAO: Obilježena 19. godišnjica stradanja Hrvata u Križančevu Selu", TV Herceg Bosne, prosinac 2012.]</ref> koji su poznavali kako situaciju u prosincu 1993. godine, tako i osobe koje su sudjelovale u obrani sela ([[HVO]]) i u napadu na selo ([[Armija Republike Bosne i Hercegovine|Armija BiH]]), rano ujutro 22. prosinca 1993., u akciji naziva ''Krvavi badnjak'' su postrojbe ABiH probile crtu obrane 1. bojne Viteške brigade HVO-a i zaposjele Križančevo Selo, čime su došle nadomak prometnice Vitez - Busovača i ozbiljno ugrozilo obrani Viteza i [[Lašvanska dolina|Lašvanske doline]]; samo središte Viteza je zaposjednutog Križančeva Sela bilo je udaljeno oko 1000 metara.
Slijedilo je obredno masovno ubijanje. Prizori užasa posvugdje po selu. Vojnici Armije BiH i posebno mudžahedini izgledali su poput razuzdanih gorila koje su ubijale sve na što su naišli, i ljude i životinje. Na tijelima zarobljenih vojnika HVO-a i civila vidjele su se prostrijelne rane nanesene vatrenim oružjem iz blizine, zatim su to bile rasjekotine i nagnječenja od oštrih i tupih predmeta poput noža, sjekire, mačete, čekića i drugih. Pokušali su ući pripadnici Unprofora u selo, no vojnici Armije BiH pucali na njih. Zaprijetili su i veleposlaniku ECMM-a Martinu Garrodu da će vojnici Armije BiH upotrijebiti oružje ako netko pokuša ući u selo.<ref name=
Nakon što su ostvarili tu zadaću, pripadnici ABiH su selo temeljito opljačkali i potom zapalili sve kuće i gospodarske objekte - pa su snage HVO koje su već 23. prosinca 1993. god. potisnule ABiH iz Križančeva sela, našli selo kao veliko zgarište. Izuzev što su u borbama i neposredno nakon njih ubijena 44 vojnika (Prve bojne Viteške brigade HVO-a) i civila (mještana Križančeva Sela) hrvatske nacionalnosti, među kojima je bilo žena i staraca, zarobljeno je barem trideset vojnika HVO-a. Zarobljenici su odvedeni u selo [[Počulica|Počulicu]], a kasnije u Zenicu.
Line 27 ⟶ 31:
Nakon 39 dana od napada, pod pritiskom obitelji nestalih, UNPROFOR-a i Međunarodnog Crvenog križa, muslimansko-bošnjačka je strana [[1. veljače]] [[1994.]] predala tijela 30 pobijenih zarobljenika.
Tijela mrtvih vratili su u UNHCR-ovim plastičnim vrećama. Tijela su bila tako strahovito izmasakrirana, s brojnim tragovima svirepog mučenja, da se onesvijestio liječnik koji je vršio identifikaciju. Na posmrtnim ostacima uočeni su tragovi zlostavljanja i odsijecanja dijelova tijela.<ref name="Obilježeno 25 godina stravičnog zločina bošnjačke Armije"/> Zapisnik o ubijenima izgledao je ovako: Leš br. 1 – Zdrobljena glava u predjelu vilica, duboka rasjekotina na lijevoj natkoljenici. Leš br. 2 – Zdrobljena glava, izbijene oči. Leš br. 3 – Izbijeno lijevo oko, zdrobljena vilica ulijevo. Leš br. 4 – Zdrobljena glava. Leš br. 5 – Zdrobljena glava odozgo, lica nema. Leš br. 6 – Zdrobljena glava, pomjerene vilice s lijeve strane udesno, zdrobljena natkoljenica. Leš br. 7 – Zdrobljeno lice. Leš br. 8 – Zdrobljena glava u potiljku. Leš br. 9.- Preklan, rez širok 15 centimetara. Leš br.10. – Glava zdrobljena, duboka posjekotina ispod lijevog uha. Leš br.11. – Zdrobljena glava…? itd.<ref name=
== Obilježavanja tragedije ==
| |||