Antun Padovanski: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 109:
 
== Štovanje ==
Sv. Antun, u [[Hrvati|Hrvata]] poznat i kao '''sv. Ante''' ili '''sv. Anto(n)''', zaštitnik je [[franjevci|franjevačkog reda]], četiriju [[biskupija]] (Padova, Lisabon, Paderborn i Hildesheim), [[Portugal]]a, zaljubljenih, bračnih drugova, [[žena]], [[Djeca|djece]], putnika, potlačenih i [[siromah]]a. U narodu se smatra pomoćnikom kod [[neplodnost]]i i [[porođaj]]a te zaštitnikom od [[demon]]a, [[groznica|groznice]], [[kuga|kuge]], brodoloma, [[rat]]a, vodene bolesti (hidropsije, od koje je i sam bolovao) i očnih bolesti. Zabilježeno je da su udavače preporučivale sv. Antunu u izboru muža.<ref> Škrobonja, Ante. ''Sveti od zdravlja (Ilustrirani leksikon svetaca zaštitnika)'', [[Kršćanska sadašnjost]], Zagreb, 2004., str. 35-37. </ref>, ali i majke koja su se preporučivale sv. Anti za dovoljno mlijeka za uspješno dojenje.<ref name=ivanisevic/> Svetačke oznake su mu [[ljiljan]], procvjetali [[križ]], [[riba]], [[knjiga]] i plamen, a od [[renesansa|renesanse]] se prikazuje s [[Dijete Isus|djetetom Isusom]] u naručju.<ref> Badurina, Anđelko (prir.). ''Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod uikonologiju Radovana Ivančevića.'' Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1990., str. 119-120. </ref>
plamen, a od [[renesansa|renesanse]] se prikazuje s [[Dijete Isus|djetetom Isusom]] u naručju.<ref> Badurina, Anđelko (prir.). ''Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod uikonologiju Radovana Ivančevića.'' Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1990., str. 119-120. </ref>
 
Među zabilježenim [[legenda]]ma, ističe se i nekoliko izvorno hrvatskih, poput legende o spašavanju šesterih kćeri (pripovijedane u Ostrovici kod [[Poljica]]), legende sa [[stećak|stećka]] sv. Ante u Pidrišu ([[Planina|planini]] kod [[Uskoplje|Uskoplja]], uz koju se veže običaj bosonogog [[Hodočašće|hodočašćenja]] vjernika Gornje Rame i Uskoplja), legenda o [[sljepoća|slijepcu]] koji je na Antunov zagovor ozdravio, no, prekršivši zavjet ponovno oslijepio (iz [[Podbablje|Podbablja]]) i dr.<ref name=dragic> Dragić, Marko. Štovanje sv. Antuna Padovanskoga u hrvatskoj crkveno-pučkoj baštini, ''Ethnologica Dalmatica'', br. 25 (2018.), str. 4337-4566. {{Hrčak|id=301939}} </ref>
 
Najpoznatija pobožnost jest tzv. »Trinaest utoraka sv. Antuna«, koja se sastoji od [[post]]a (»žežinjanje«), [[molitva|molitve]] devetnice, nerijetko [[Dodatak:Popis krunica|krunicom sv. Ante]] uz tzv. »lize« (obilaženje oko [[oltar]]a ili svečeva [[kip]]a na [[Koljeno|koljenima]]) i [[Sveta misa|bogoslužja]] trinaest utoraka zaredom prije Antunova, na trinaest Antunovih »gracija« (milosti). Na misama uočnicama često se pjeva popijevka »Ako tražiš čudesa mol se svetom Anti«, posebnoobičaj uvriježen u [[Hercegovina|Hercegovini]] (posebno u Humcu i okolnim selima).<ref> Ilić, Žarko. ''Hercegovina sa svetim Antom''. Humac, 1996., str. 45 </ref> U [[Poljica|Poljicima]] se blagdan sv. Antuna naziva Antun ''trišnar'' jer u to vrijeme zriju [[trešnja|trešnje]]<ref name=ivanisevic> Ivanišević, Frano. ''Poljica, narodni život i običaji, reprint izdanja JAZU iz 1906. i neobjavljena građa''. Književni krug Split, Split, 1987., str. 454 </ref>, a takav običaj postoji i u Donjoj Rami. U selima oko [[Ljubuški|Ljubuškog]], [[Kaštel Novi|Kaštel Novom]] i [[Podbablje|Podbablju]] uoči Antunova palio se krijes (»svitnjak«). U Kaštel Novom djeca su hodala selom vičući »Svetom Anti lozja«, na što bi mještani darovali lozja i drva za paljenje svitnjaka na rivi. Na sličan se način palio svitnjak iznad Podbablja. U mnogim mjestima domaćin ili domaćica škropili bi svetom vodom [[kuća|kuće]], staje, dvorišta, [[vrt]]ove, polja, [[voćnjak]]e i druga prebivališta ili gospodarske objekte.<ref name=dragic/>
 
== Izvori ==