Wikipedija

Neptun: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka uređivanja
stilsko uređivanje i ispravljanje podataka
Redak 32:
| najviša_temperatura =
| atmosferski_tlak =
| sastav_atmosfere = <li>80 ± 3,2% [[vodik]] <li>19 ± 3,2% [[helij]]<br><li>1,5 ± 0,5% [[metan]]<br><li> ~ 0,019% [[deuterij]] <li> ~ 0,000 15% [[etan]] <br> Ledoblaci: <li>amonijak (NH<sub>3</sub>) <li> [[voda]] (H<sub>2</sub>O) <li> amonijev hidrosulfidhidrogensulfid (NH<sub>4</sub>SHHS) <li> metanov led (?)metan (CH<sub>4</sub>•5,75H<sub>2</sub>O)
}}
'''Neptun''', osmi i od [[Sunce|Sunca]] najudaljeniji planet [[Sunčev sustav|Sunčevog sustava]]. Nazvan po rimskom [[Neptun (mitologija)|bogu mora]], četvrti je najveći planet po [[promjer]]u i treći po masi koja je sedamnaest puta veća od [[Zemlja|Zemljine]]. Oko Sunca orbitira na prosječnoj udaljenosti od 30,1 [[Astronomska jedinica|AJ]]. Astronomski simbol mu je ♆, stilizirana inačica trozuba boga Neptuna.
 
Otkriven [[23. rujna]] [[1846.]],<ref name=en1>{{cite web|url=http://www.solarviews.com/eng/neptune.htm|title="Neptune"|language=engleski}} solarwiews.com (12. svibnja 2011.)</ref> Neptun je prvi planet pronađen matematičkim izračunima, a neumjesto empirijskim promatranjima. Nepredvidljive promjene u orbiti [[Uran (planet)|Urana]] uvjerile su francuskog astronoma [[Alexis Bouvard|Alexisa Bouvarda]] da mu na orbitu utječe [[gravitacija]] nepoznatog planeta. Neptun je u konačnici uočio [[Johann Galle]] unutar stupnja od lokacije koju je predividio [[Urbain Le Verrier]]. Uskoro je otkriven i njegov najveći prirodni satelit, [[Triton (mjesec)|Triton]], dok je preostalih dvanaest otkrivano pomoću [[teleskop]]a sve do [[20. stoljeće|20. stoljeća]]. Neptun je posjetila samo jedna [[svemirska letjelica]], [[Voyager 2]], koji je pokraj planeta preletio 25. kolovoza 1989.
 
Neptun je posjetila samo jedna [[svemirska letjelica]], [[Voyager 2]], koji je pokraj planeta prošao 25. kolovoza 1989.
Sastav Neptuna sličan je [[Uran]]ovom sa zajedničkom osobinom da se razlikuju od plinovitih divova [[Jupiter]]a i [[Saturn]]a. Neptunova [[atmosfera]], iako slična plinovitim divovima, uz [[vodik]] i [[helij]] sadrži veće količine "ledova" poput [[voda|vode]], [[amonijak]]a i [[metan]]a. Da bi naglasili njihova glavna svojstva, astronomi Neptun i Uran ponekad nazivaju "ledenim divovima."<ref name=en13>Lunine, Jonathan I. (1993.). ''"The Atmospheres of Uranus and Neptune"''. Lunar and Planetary Observatory, University of Arizona</ref> Unutrašnjost planeta uglavnom je sastavljena od [[stijena]] i [[led]]a.<ref name="en14">{{cite journal | author=Podolak, M.; Weizman, A.; Marley, M.| title= Comparative models of Uranus and Neptune| journal= [[Planetary and Space Science]]| year= 1995.| volume=43 | pages= 1517–1522 | url= | doi=10.1016/0032-0633(95)00061-5}}</ref> Plava pojava planeta rezultat je metana u atmosferi.<ref name=en15>{{cite web|url=http://solarsystem.nasa.gov/planets/profile.cfm?Object=Neptune&Display=OverviewLong|title="Neptune"|language=engleski}} solarsystem.nasa.gov (14. svibnja 2011.)</ref>
 
Sastav Neptuna sličan je [[Uran]]ovom sa zajedničkom osobinom da se razlikuju od plinovitih divova [[Jupiter]]a i [[Saturn]]a. Neptunova [[atmosfera]], iako slična plinovitim divovima, uz [[vodik]] i [[helij]] sadrži veće količine [[Volatili (astronomija)|volatila]] poput [[voda|vode]], [[amonijak]]a i [[metan]]a.
Suprotno od relativno nezanimljive atmosfere Urana, Neptunova atmosfera je prepoznatljiva po svojim aktivnim i vidiljivim vremenskim obrascima. Tako je na primjer tijekom preleta [[Voyager 2|Voyagera 2]] 1989. na [[južna polutka|južnoj polutki]] primijećena [[Velika tamna pjega]] usporediva s Velikom crvenom mrljom na Jupiteru. Ovakve vremenske pojave pokreću najsnažniji [[vjetar|vjetrovi]] u cijelom [[Sunčev sustav|Sunčevom sustavu]] sa zabilježenim brzinama od čak 2 100 [[Kilometar na sat|km/h]].<ref name=en16>{{cite journal | author=Suomi, V. E.; Limaye, S. S.; Johnson, D. R.| title= High Winds of Neptune: A possible mechanism| journal= [[Science]]| year= 1991.| volume=251 | pages= 929–932 | url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1991Sci...251..929S | doi=10.1126/science.251.4996.929}}</ref> Zbog velike udaljenosti od Sunca, Neptunova vanjska atmosfera jedno je od najhladnijih mjesta u Sunčevu sustavu s temperaturama na vrhovima oblaka oko −218&nbsp;°C (55 K). Temperature u središtu planeta iznose oko 5 000 [[celzij|°C]].<ref name="en17">{{cite journal | author=Hubbard, W. B| title=Neptune's Deep Chemistry| journal= Science| year= 1997.| volume=275 | pages= 1279–1280 | url=http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/9064785 | doi=10.1126/science.275.5304.1279}}</ref><ref name=en18>{{cite web|url=https://www.gsi.de/informationen/wti/library/plasma2006/PAPERS/TT-11.pdf|title="Interior models of Jupiter, Saturn and Neptune"|language=engleski}} gsi.de (14. svibnja 2011.)</ref> Neptun ima slabe i fragmentirane planetarne prstenove koji su možda otkriveni tijekom 1960-ih, no sa sigurnošću su potvrđeni tek 1989. s Voyagerom 2.<ref name=en19>{{cite web|url=http://www.nytimes.com/1982/06/10/us/data-shows-2-rings-circling-neptune.html|title="Data shows 2 rings circling Neptune"|language=engleski}} nytimes.com (14. svibnja 2011.)</ref>▼
 
Neptun je nježno plave boje, nešto zasićenije od svijetloplave boje Urana. Boja mu potječe od kombiniranih učinaka Rayleighovog raspršenja u vodiku i heliju, te apsorpciji crvene boje od strane tragova metana.
[[Ekvator]] mu je otklonjen od ravnine staze za 28,3°. Zbog brze je vrtnje splošten. U plavičastoj atmosferi, na temperaturi od –220&nbsp;°C, pušu vrlo brzi vjetrovi (oko 2000&nbsp;km/h, brže nego na ikojem planetu) i lebde [[oblaci]] metana s mnogo vrtloga, od kojih je najveći Velika tamna pjega, obrubljena bijelim cirusima. S približavanjem Suncu (na [[elipsa|eliptičnoj]] stazi) oblaci se jače razvijaju, vjerojatno zbog toplije i dinamičnije atmosfere. Neptun ima unutrašnji izvor topline koji temperaturi njegove površine pridonosi više no [[Sunčeva svjetlost|Sunčevo zračenje]]. [[Magnetsko polje]] mu je slabije od polja drugih divovskih planeta, a os polja jako je nagnuta prema osi vrtnje – za 47°, pri čem je udaljena 0,5 polumjera od planetnoga središta. Neptun ima [[ionosfera|ionosferu]] i [[Van Allenovi pojasi zračenja|radijacijske pojaseve]], a u središtu ima stjenovitu jezgru Zemljine veličine te plašt bogat vodom, metanom i amonijakom. Ima i 5 odvojenih tamnih prstenčića nepoznata sastava. Najveći mu je [[Triton (mjesec)|satelit Triton]] s promjerom 2 706&nbsp;km (otkrio ga je William Lassell 1846.); njegova je staza jako nagnuta prema planetnom ekvatoru i satelit se giba [[Retrogradno gibanje|retrogradno]].<ref>'''Neptun''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=43437] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>▼
 
▲Suprotno od relativno nezanimljivebezličnoj atmosfereatmosferi Urana, Neptunova atmosfera je prepoznatljiva po svojim aktivnim i vidiljivim vremenskim obrascima. Tako je na primjer tijekom preletaprolaska sonde [[Voyager 2|Voyagera 2]] 1989. godine na [[južna polutka|južnoj polutki]] primijećena [[Velika tamna pjega]] usporediva s Velikom crvenom mrljom na Jupiteru. Ovakve vremenske pojave pokreću najsnažniji [[vjetar|vjetrovi]] u cijelom [[Sunčev sustav|Sunčevom sustavu]] sa zabilježenim brzinama od čak 2 100 [[Kilometar na sat|km/h]].<ref name="en16">{{cite journal | author=Suomi, V. E.; Limaye, S. S.; Johnson, D. R.| title= High Winds of Neptune: A possible mechanism| journal= [[Science]]| year= 1991.| volume=251 | pages= 929–932 | url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1991Sci...251..929S | doi=10.1126/science.251.4996.929}}</ref> Zbog velike udaljenosti od Sunca, Neptunova vanjska atmosfera jedno je od najhladnijih mjesta u Sunčevu sustavu s temperaturama na vrhovima oblaka od oko −218&nbsp;°C (55 K). Temperature u središtu planeta iznose okopreko 5 000 [[celzij|°C]].<ref name="en17">{{cite journal | author=Hubbard, W. B| title=Neptune's Deep Chemistry| journal= Science| year= 1997.| volume=275 | pages= 1279–1280 | url=http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/9064785 | doi=10.1126/science.275.5304.1279}}</ref><ref name="en18">{{cite web|url=https://www.gsi.de/informationen/wti/library/plasma2006/PAPERS/TT-11.pdf|title="Interior models of Jupiter, Saturn and Neptune"|language=engleski}} gsi.de (14. svibnja 2011.)</ref> Neptun ima slabe i fragmentirane planetarne prstenove koji su možda otkriveni tijekom 1960-ih, no sa sigurnošću su potvrđeni tek 1989. s Voyagerom 2.<ref name="en19">{{cite web|url=http://www.nytimes.com/1982/06/10/us/data-shows-2-rings-circling-neptune.html|title="Data shows 2 rings circling Neptune"|language=engleski}} nytimes.com (14. svibnja 2011.)</ref>
Za planete dalje od Saturna, [[antika|antički narodi]] nisu znali. Uran je na rubu vidljivosti golog oka jer mu je za [[Opozicija (astronomija)|opozicije]] sjaj dostigne [[Prividna magnituda|prividnu magnitudu]] ''m'' = +5,8. Neptun za prosječne opozicije ima zvjezdanu veličinu = +7,6. Na srednjim udaljenostima od Sunca, koje iznosi 19,2 i 30 [[AJ]], Uran i Neptun obiđu po stazama za 84 odnosno 165 godina. Stoga se među zvijezdama gibaju veoma sporo. Sa Zemlje se u najboljem slučaju vide kao pločice [[kutni promjer|kutnog promjera]] 4" odnosno 2[[Stupanj (kut)|"]].<ref>[[Vladis Vujnović]] : "Astronomija", Školska knjiga, 1989.</ref>
 
▲[[Ekvator]] mu je otklonjen od ravnine staze za 28,3°. Zbog brze je vrtnje splošten. U plavičastoj atmosferi, na temperaturi od –220&nbsp;°C, pušu vrlo brzi vjetrovi (oko 2000&nbsp;km/h, brže nego na ikojem planetu) i lebde [[oblaci]] metana s mnogo vrtloga, od kojih je najveći Velika tamna pjega, obrubljena bijelim cirusima. S približavanjem Suncu (na [[elipsa|eliptičnoj]] stazi) oblaci se jače razvijaju, vjerojatno zbog toplije i dinamičnije atmosfere. Neptun ima unutrašnji izvor topline koji temperaturi njegove površine pridonosi više nonego [[Sunčeva svjetlost|Sunčevo zračenje]]. [[Magnetsko polje]] mu je slabije od polja drugih divovskih planeta, a os polja jako je nagnuta prema osi vrtnje – za 47°, pri čem je udaljena 0,5 polumjera od planetnoga središta. Neptun ima [[ionosfera|ionosferu]] i [[Van Allenovi pojasi zračenja|radijacijske pojaseve]], a u središtu ima stjenovitu jezgru Zemljine veličine te plašt bogat vodom, metanom i amonijakom. Ima i 5 odvojenih tamnih prstenčića nepoznata sastava. Najveći mu je [[Triton (mjesec)|satelit Triton]] s promjerom 2 706&nbsp;km (otkrio ga je William Lassell 1846.); njegova je staza jako nagnuta prema planetnom ekvatoru i satelit se giba [[Retrogradno gibanje|retrogradno]].<ref>'''Neptun''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=43437] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>
 
Za planete dalje od Saturna, [[antika|antički narodi]] nisu znali. Neptunova [[prividna magnituda]] sjaja za prosječne [[Opozicija (astronomija)|opozicije]] iznosi +7,6.
 
Zbog toga što je jako daleko i godina mu traje 165 Zemaljskih godina, među zvijezdama se prividno giba vrlo sporo. Sa Zemlje se u najboljem slučaju vidi kao blijedoplava pločica [[kutni promjer|kutnog promjera]] 2[[Stupanj (kut)|"]].<ref>[[Vladis Vujnović]] : "Astronomija", Školska knjiga, 1989.</ref>
 
== Povijest ==
Line 50 ⟶ 56:
{{Glavni|Otkriće Neptuna}}
 
[[Galileo Galilei|Galilejevi]] crteži dokazaujudokazuju da je Neptun prvi put promatrao [[28. prosinca]] [[1612.]] i ponovno [[27. siječnja]] [[1613.]] Tijekom obiju prilika Galileo ga je zamijenio za zvijezdu<ref name="en20">Hirschfeld, Alan (2001.). ''"Parallax: The Race to Measure the Cosmos"''. New York. {{ISBN|0-8050-7133-4}}</ref> zbog čega nije kreditiran kao otkrivač. Tijekom prvog razdoblja njegovog promatranja u prosincu 1612., Neptun je bio prividno statičan zato što je upravo na taj dan postao prividno [[Retrogradno gibanje|retrogradan]]. Ovo naoko obrnuto kretanje nastaje kad se Zemljina orbita približi nekom od planeta vanjskog Sunčevog sustava. Budući da je Neptun tek započinjao sa svojim retrogradnim ciklusom, slabo kretanje planeta bilo je teško uočljivo za primitivan [[teleskop]] kakvim se služio Galileo.<ref name="en21">Littmann, Mark; Standish, E. M. (2004.). ''"Planets Beyond: Discovering the Outer Solar System"''. Courier Dover Publications. {{ISBN|0-486-43602-0}}</ref> U srpnju 2009. fizičar David Jamieson sa [[Sveučilište u Melbourneu|Sveučilišta u Melbourneu]] najavio je nove dokaze koji sugeriraju da je Galileo u najmanju ruku bio svjestan da se zvijezda koju je promatrao kretala u odnosu na ostale fiksne zvijezde.<ref name=en22>{{cite web|url=http://www.msnbc.msn.com/id/31835303|title="Galileo discovered Neptune, new theory claims "|language=engleski}} msnbc.msn.com (31. svibnja 2011.)</ref>
 
1821. [[Alexis Bouvard]] je objavio astronomske proračune glede orbite Neptunovog susjeda, Urana. Naknadna promatranja ustvrdila su značajne devijacije od predviđene putanje što je Bouvarda navelo da teoretizira o nepoznatom tijelu koje gravitacijski utječe na Uran.<ref name=en24>{{cite journal | author=Airy, G. B| title=Account of some circumstances historically connected with the discovery of the planet exterior to Uranus| journal= Monthly Notices of the Royal Astronomical Society| year= 1846.| volume=7 | pages= 121 - 144 | url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1846MNRAS...7..121A | doi=}}</ref> 1843. [[John Couch Adams]] započeo je s proučavanjem orbite Urana na osnovu podataka koje preko [[James Challis|Jamesa Challisa]] dobio od Sir [[George Airy|Georgea Airyja]]. S radom je nastavio kroz 1845.-46. te došao do nekoliko različitih predviđanja o novom planetu.
Line 70 ⟶ 76:
 
== Sastav i struktura ==
[[Datoteka:Neptune, Earth size comparison 2b.jpg|mini|300x300px|desno|Usporedba ZemljeZemlja i NeptunaNeptun u istom omjeru veličine ]]
S [[Masa|masom]] od 1,0243 x 1026&nbsp;kg,<ref name=en7/> Neptun je srednje tijelo između Zemlje i većih [[Plinoviti div|plinovitih divova]]: masa mu je sedamnaest puta veća od Zemljine, ali je svega 1/19 [[Jupiter (planet)|Jupiterove]]. Površinska gravitacija manja je samo od Jupiterove što ta dva plinovitajovijanska divaplaneta čini jedinim planetima u Sunčevom sustavu s gravitacijom većom od Zemljine.<ref name="en42">Unsöld, Albrecht; Baschek, Bodo (2001.). ''The New Cosmos: An Introduction to Astronomy and Astrophysics'' (5. izdanje). Springer. str. 47. {{ISBN|3-540-67877-8}}</ref> Ekvatorijalni pojas odmu 24764&nbsp;km<ref name=en9/>je gotovo je četiri puta veći od Zemljinog. Zajedno s Uranom čini podklasu plinovitih divova pod nazivomimena "ledeni divovi" uslijed njihove manjeveće veličine i većerelativne koncentracije lako[[Volatili isparljivih elemenata(astronomija)|volatila]] u odnosu na Jupiter i Saturn. Neptunovo se ime u potrazi za [[egzoplanet]]ima koristi kao [[Metonimija|metonim]] pa se otkrivena tijela slične mase nazivaju "''Neptunimaneptunima''".
=== Unutarnja struktura ===
Neptunova unutarnja struktura slična je Uranovoj. [[Atmosfera]] mu čini oko 5 do 10% mase te se proteže do 10 - 20% prema unutrašnjosti gdje doseže pritisaktlak od oko 10 GPa. U nižim dijelovima atmosfere vladaju povećane koncentracije [[metan]]a, [[amonijak]]a i [[Voda|vode]].<ref name=en17/>
[[Datoteka:Neptune diagram.svg|mini|lijevo|200px|Unutarnja struktura Neptuna:<br>1. Gornjagornja atmosfera<br>2. Atmosferaatmosfera sastavljena od vodika, helija i metana<br>3. Plaštplašt sastavljenbogat odvolatilima: vodenihvodom, amonijevihamonijakom i metanovih ledovametanom<br>4. Jezgrajezgra od kamenastijenja: (silikati i nikal-željezo)]]
 
S dubinom rastu tlak i temperatura, no temperatura brzo prelazi [[Fazni dijagram|kritičnu točku]] i ukapljivanje atmosfere se nikada ne dogodi, već postoji postupan prijelaz u [[superkritični fluid]]. Fazna granica, odnosno doslovna površina oceana nije moguća.
Postupno ova tamnija i toplija regija kondenzira u superzagrijani tekući [[Plašt (geologija)|plašt]] gdje temperature dosežu raspon od 2000 do 5000 K. Sam plašt jednak je 10 do 15 masi Zemlje te je bogat vodom, amonijakom i metanom. Kako je to već uobičajeno u planetarnoj znanosti, ova se kombinacija naziva "ledenom" iako se radi o vrućem fluidu visoke [[Gustoća|gustoće]]. Ovaj fluid visoke električne provodljivosti ponekad se naziva i vodeno-amonijevim oceanom. Na dubini od 7000&nbsp;km mogući su uvjeti pri kojima se metan raspada na dijamantne kristale koji se zatim spuštaju prema jezgri.<ref name=en46>{{cite journal | author=Kerr, Richard A.| title=Neptune May Crush Methane Into Diamonds| journal= Science| year= 1999.| volume=286 | pages= | url=http://www.sciencemag.org/content/286/5437/25.1| doi=}}</ref> Moguće je da se plašt sastoji od sloja ionizirane vode gdje se molekule vode raspadaju na mješavinu [[vodik]]ovih i [[kisik]]ovih iona, te dublje superionizirane vode kod koje se kisik kristalizira dok se vodikovi ioni slobodno kreću.▼
 
▲PostupnoKemijski ovasastav tamnijase itakođer toplijamijenja, regijate kondenziradefinira u superzagrijani tekući [[Plašt (geologija)|plašt]] gdje temperature dosežu raspon od 2000 do 5000 K. Sam plašt jednak jemase 10 do 15 masimasa Zemlje: teraste jekoncentracija bogat vodomvode, amonijakomamonijaka i metanommetana. Kako je to već uobičajeno u planetarnoj znanosti, ova se kombinacija naziva "''ledenom"'' iako se radi o vrućem fluidu visoke [[Gustoća|gustoće]]. Ovaji fluidelektrične visokevodljivosti električnekoji provodljivostise ponekad se naziva i vodeno-amonijevim oceanom. Na dubini od 7000&nbsp;km mogući su uvjeti pri kojima se metan raspada na dijamantne kristale koji se zatim spuštaju prema jezgri., <ref name="en46">{{cite journal | author=Kerr, Richard A.| title=Neptune May Crush Methane Into Diamonds| journal= Science| year= 1999.| volume=286 | pages= | url=http://www.sciencemag.org/content/286/5437/25.1| doi=}}</ref> Mogućekao jei dasloj semješavine plašt sastoji od sloja ionizirane vode gdje se molekule vode raspadaju na mješavinu [[vodik]]ovihvodikovih i [[kisik]]ovihkisikovih iona, te dublje superionizirane vode kod koje se kisikkristaliziraju ioni kristalizirakisika dok se vodikovi ioni slobodno kreću.
Jezgra planeta sastavljena je od [[Željezo|željeza]], [[Nikal|nikla]] i [[Silikati|silikata]] s unutarnjim modelom koji predviđa masu jednaku 1,2 mase Zemlje. Pritisak u središtu iznosi 7 Mbar (700 GPa) što je milijune puta više nego na Zemljinoj površini.▼
 
▲Jezgra planeta sastavljena je od ''stijenja'': [[Željezo|željeza]], [[Nikal|nikla]] i [[Silikati|silikata]] s unutarnjim modelom koji predviđa masu jednaku 1,2 mase Zemlje. Pritisak u središtu iznosi 7 Mbar (700 GPa) što je milijune puta više nego na Zemljinoj površini.
 
Tlak u središtu iznosi 700 GPa što je oko dva puta više od tlaka u središtu Zemlje.
 
=== Atmosfera ===
[[Datoteka:Neptune-Methane.jpg|mini|300x300px|Kombinirana slika u vidljivomsvjetlosti i bliskom infracrvenom spektru,zračenju; najsjajniji mjesecsatelit iznad Neptuna je [[Protej (mjesec)|Protej]]. ]]
Na višim visinama Neptunova atmosfera sastoji se od 80% vodika i 19% helija, dok ostatak čini uglavnom metan.<ref name=en17/>
Na višim visinama Neptunova atmosfera sastoji se od 80% vodika i 19% helija.<ref name=en17/> U tragovima je prisutan i metan. Izražene apsorbirajuće trake metana pojavljuju se na [[Valna duljina|valnim duljinama]] višim od 600&nbsp;nm, u crvenom i infracrvenom dijelu [[Spektar (fizika)|spektra]]. Kao i s Uranom, navedena apsorpcija crvenog svijetla od strane atmosferskog metana daje Neptunu njegovu plavu boju, iako se svojim plavetnilom razlikuje od Uranovog blagog [[cijan]]a.▼
 
▲NaIzražene višim[[Apsorpcijska visinamavrpca|apsorpcijske Neptunova atmosfera sastoji se od 80% vodika i 19% helija.<ref name=en17/> U tragovima je prisutan i metan. Izražene apsorbirajuće trakevrpce]] metana pojavljuju se na [[Valna duljina|valnim duljinama]] višim od 600&nbsp;nm, u crvenom i infracrvenom dijelu [[Spektar (fizika)|spektra]]. Kao i s Uranom, a u kombinaciji s Rayleighovim raspršenjem na vodiku i heliju, navedena apsorpcija crvenog svijetla od strane atmosferskog metana daje Neptunu njegovu blagu plavu boju, iako se svojim plavetnilom razlikuje od Uranovog blagog [[cijan]]a.
 
Neptunova atmosfera dijeli se na dvije glavne regije: nižu [[Troposfera|troposferu]] gdje se temperature smanjuju s visinom, te [[Stratosfera|stratosferu]] gdje se temperature povećavaju s visinom. Granica između navedenih, [[tropopauza]], pojavljuje se pri pritiskutlaku od 0,110 barkPa.<ref name="en13">Lunine, Jonathan I. (1993.). ''"The Atmospheres of Uranus and Neptune"''. Lunar and Planetary Observatory, University of Arizona</ref> Na stratosferu se nastavlja [[termosfera]] s pritiskomtlakom manjim od 101-5 do 10-4 mikrobaraPa. Termosfera u konačnici postaje [[egzosfera]].▼
 
Modeli upućuju da je, ovisno o visini, Neptunova troposfera povezana [[oblaci]]ma različitih kemijskih sastava:
▲Neptunova atmosfera dijeli se na dvije glavne regije: nižu [[Troposfera|troposferu]] gdje se temperature smanjuju s visinom te [[Stratosfera|stratosferu]] gdje se temperature povećavaju s visinom. Granica između navedenih, [[tropopauza]], pojavljuje se pri pritisku od 0,1 bar.<ref name=en13/> Na stratosferu se nastavlja [[termosfera]] s pritiskom manjim od 10-5 do 10-4 mikrobara. Termosfera u konačnici postaje [[egzosfera]].
 
* metan (najviši oblaci; tlakovi ispod 100 kPa)
Modeli sugeriraju da je Neptunova troposfera povezana [[oblaci]]ma različitih sastava ovisno o visini. Oblaci na višim razinama nastaju pri tlakovima nižim od jednog bara, gdje je temperature pogodna za [[Kondenzacija|kondenzaciju]] metana. Za tlakove između jednog i pet bari (100 i 500 kPa), vjeruje se da nastaju oblaci amonijaka i [[sumporovodik]]a. Za tlakove iznad pet bari vjeruje se da se oblaci sastoje od amonijaka, [[Amonijev sulfid|amonijevog sulfida]], sumporovodika i vode. Dublji oblaci od vodenog leda bi se trebali nalaziti pri tlakovima od 50 bari (5,0 MPa), gdje temperature dosežu 0&nbsp;°C
* amonijak (100-500 kPa)
* amonijev hidrogensulfid (>500 kPa)
* voda (5 MPa)
[[Datoteka:Neptune clouds.jpg|mini|desno|200px|Oblaci, snimljeni letjelicom Voyager 2 1989. godine]]
 
OblaciSonda naVoyager velikim2 visinamasnimila suje visoke promatranioblake kakokoji bacaju sjene na niži oblačni sloj., Takođerkao sui vidljive veliko-visinskevisoke trake oblaka koje okružuju planet na konstantnoj [[Zemljopisna širina|zemljopisnoj širini]]. Široki su od 50 do 150&nbsp;km te leže oko 50 do 110&nbsp;km iznad nižeg oblačnog sloja.
 
Neptunov spektar daje naslutiti da je niža stratosfera maglovita zbog kondenzacije produkata ultraljubičaste [[Fotoliza|fotolize]] metana, poput [[etan]]a i [[acetilenEtin|etina]]a. U stratosferi supostoje u tragovima prisutni itragovi [[ugljikov monoksid|ugljikovog monoksida]] i [[cijanvodična kiselinaCijanovodik|cijanovodika]]. Neptunova stratosfera toplija je u odnosu na Uranovu zbog povećane koncentracije [[Ugljikovodici|ugljikovodika]].
 
Zbog još nerazjašnjenih razloga, planetovaNeptunova termosfera ima anomalijskianomalno visoku temperaturu od oko 750 K. Planet je preudaljen od Sunca da bito ovakvubila vrućinu stvoriloposljedica [[ultraljubičasto zračenje|ultraljubičastog zračenja]]. Jedno od mogućih objašnjenaobjašnjenja je atmosferska interakcija s ionima planetovog magnetskog polja. Drugi mogući uzrok su gravitacijski valovi iz unutrašnjosti koji se raspadaju u atmosferi. Termosfera sadrži i tragove ugljikovog dioksida i vode koji su se vjerojatno nataložili iz vanjskih izvora poput [[meteor]]a i prašine.
 
=== Magnetosfera ===
Neptun podsjeća na Uran i po pitanju magnetosfere s magnetskim poljem koje je nagnuto u odnosu na rotacijsku os za 47° te za oko 13500&nbsp;km od planetovog fizičkog središta. Prije dolaska Voyagera 2 do Neptuna, pretpostavljalo se da je Uranova nagnuta magnetosfera posljedica njegove bočne rotacije. Usporedbom polja dva planeta, znanstvenicidošlo se danasdo vjerujukonsenzusa da je ovaj fenomen osobnost vezanavezan za tokovekonvekciju usuperkritičnog unutrašnjostifluida planeta.na Mogućedubinama jegdje dapostoji poljevisoka nastajeelektrična konvekcijom fluidnih kretanja u tankoj sferičnoj školjci vodljivih likvida (vjerojatno kombinacija amonijakavodljivost, metana itj. vode)gdje štovoda rezultirapoprima [[dinamo]]svojstva akcijommetala.
 
Dipolna komponenta magnetskog polja na magnetskom ekvatoru Neptuna iznosi oko 14 [[Tesla|mikrotesli]]. Dipolni magnetski moment je 2,2 x 1017 T10<sup>17</sup> mTm<sup>3</sup>. Neptunovo magnetsko polje ima složenu geometriju koja uključuje relativno velike utjecaje od ne-dipolarnihnedipolarnih komponenti, uključujući snažan kvadrupolni moment koji u snazi može nadmašiti dipolni moment u snazi. Suprotno tome, Zemlja, Jupiter i Saturn imaju relativno malene kvadripolne momente te su im polja manje odmaknuta od polarne osi.
 
=== Planetarni prstenovi ===
{{Glavni|Neptunovi prstenovi}}
[[Datoteka:PIA02224 Neptune's rings.jpg|mini|desno|150px|Neptunovi prstenovi snimljeni s Voyagera 2]]
Iako Neptun posjeduje sustav [[Planetarni prstenovi|planetarnih prstenova]], oni su značajno manji nego [[Saturn (planet)|Saturnovi]]. Moguće je da se prstenovi sastoje od čestica leda prekrivenih silikatima i ugljikovim materijalima zbog čega su crvenkaste boje.<ref name=en59>Cruikshank (1996.), str. 703 – 804</ref> Tri glavna prstena su: Adams na 63 000&nbsp;km od središta Neptuna, Le Verrier na 53 000&nbsp;km i Galle na 42 000&nbsp;km. Slabiji vanjski produžetak prstena Le Verrier nazvan je Lassell; s vanjske strane omeđen je prstenom Arago koji se nalazi na udaljenosti od 57 000&nbsp;km.<ref name=en60>{{cite web|url=http://planetarynames.wr.usgs.gov/Page/Rings|title="Ring and Ring Gap Nomenclature"|language=Engleski}} planetarynames.wr.usgs.gov (9. kolovoza 2012.)</ref>
 
Prvi od ovih planetarnih prstenova otkriven je [[1968.]] od strane tima pod vodstvom [[Edward Guinan|Edwarda Guinana]],<ref name=en19/><ref name=en61>{{cite journal | author=Guinan, E. F.; Harris, C. C.; Maloney, F. P.| title=Evidence for a Ring System of Neptune| journal=Bulletin of the American Astronomical Society| year= 1982.| volume=14 (658) | pages= | url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1982BAAS...14..658G | doi=}}</ref> iako se naknadno sumnjalo da je prsten nepotpun.<ref name=en62>{{cite journal | author=Goldreich, P.; Tremaine, S.; Borderies, N. E. F.| title=Towards a theory for Neptune's arc rings| journal=Astronomical Journal | year= 1986.| volume=92) | pages=490 - 494 | url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1986AJ.....92..490G| doi=}}</ref> Dokazi da prsten u sebi sadrži praznine prvi su se put pojavili tijekom zvjezdane okultacije 1984. kad su prstenovi ometali pogled na zvijezdu tijekom zalaska ali ne i izlaska.<ref name=en63>{{cite journal | author= Nicholson, P. D. et al.| title=Five Stellar Occultations by Neptune: Further Observations of Ring Arcs| journal=Icarus| year= 1990.| volume=87 (1) | pages=1 - 39 | url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1990Icar...87....1N| doi=}}</ref> Snimke s Voyagera 2 1989. riješile su sumnje pokazujući nekoliko slabih prstenova. Navedeni imaju zbijenu strukturu,<ref name=en64>{{cite web|url=http://www.planetary.org/explore/topics/our_solar_system/neptune/missions.html|title= "Missions to Neptune"|language=Engleski}} planetary.com (11. listopada 2007.)</ref> čiji se uzrok sa sigurnošću ne zna, ali se pretpostavlja da je zbog gravitacijske interakcije s malim mjesecimasatelitima u njihovoj blizini.<ref name=en65>{{cite web|url=http://www.nytimes.com/1989/12/15/us/scientists-puzzled-by-unusual-neptune-rings.html|title="Scientists Puzzled by Unusual Neptune Rings"|language=Engleski}} nytimes.com (9. kolovoza 2012.)</ref>
 
Najudaljeniji prsten, Adams, sadrži pet izraženih lukova: ''Courage, Liberté, Egalité 1, Egalité 2 i Fraternité'' (''Hrabrost, Sloboda, Jednakost 1, Jednakost 2 i Bratstvo'').<ref name="en66">Cox, Arthur N. (2001.). "''Allen's Astrophysical Quantities''". Springer. {{ISBN|0-387-98746-0}}.</ref> Objašnjenje njihovog postojanja bilo je teško za objasniti jer bi se prema [[Newtonovi zakoni gibanja|zakonima gibanja]] lukovi trebali raširiti u prstenove u jako kratkom roku. AstronomiDanas danasse vjerujusmatra da su lukovi oblikovani u njihovimaju današnjitakav oblik zbog gravitacijskog utjecaja mjesecasatelita [[Galateja (mjesec)|Galateja]].<ref name=en67>{{cite web|url=http://solarsystem.nasa.gov/planets/profile.cfm?Object=Neptune&Display=Rings|title="Neptune: Rings"|language=Engleski}} solarsystem.nasa.gov (9. kolovoza 2012.)</ref><ref name=en68>{{cite journal | author=Salo, Heikki; Hänninen, Jyrki| title=Neptune's Partial Rings: Action of Galatea on Self-Gravitating Arc Particles| journal= Science| year= 1998.| volume=282 | pages= 1102–1104 | url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1998Sci...282.1102S | doi=}}</ref>
 
Promatranja sa Zemlje najavljena 2005. otkrila su da su Neptunovi prstenovi puno nestabilniji nego li se ranije pretpostavljalo. Snimke [[Teleskopi Keck|zvjezdarnice W. M. Keck]] iz 2002. i 2003. pokazale su značajan raspad prstenova u odnosnu na snimke Voyagera 2. To se posebice odnosi na luk ''Liberté'' za kojeg se pretpostavlja da bi mogao nestati unutar jednog stoljeća.<ref name=en69>{{cite web|url=http://www.newscientist.com/article/mg18524925.900|title="Neptune's rings are fading away "|language=Engleski}} newscientist.com (9. kolovoza 2012.)</ref>.
 
== Klima ==
Jedna od razlika između Neptuna i Urana je i prosječnakod razinaprosječne razine meteoroloških aktivnosti. Kada je 1986. Voyager 2 preletio Uran, planet je vizualno djelovao poprilično mirno, ipotpuno nezanimljivorazličito štood je bila sušta suprotnost NeptunuNeptuna koji je pokazivao značajne meteorološke fenomene tijekom preletaprolaska sonde 1989.<ref name=en70>{{cite web|url=http://photojournal.jpl.nasa.gov/catalog/PIA02245|title="Neptune's Blue-green Atmosphere"|language=Engleski}} photojournal.jpl.nasa.gov (15. kolovoza 2011.)</ref>
 
[[Datoteka:Neptune storms.jpg|mini|desno|200px|[[Velika tamna pjega]] (gore), Scooter (bijeli oblak u sredini) i [[Mala tamna pjega]], s naglašenim kontrastom i bojama]]
 
Neptunovu klimu karakteriziraju ekstremni dinamički sustavi oluja s [[Vjetar|vjetrovima]] koji dostižu brzine od gotovo 600&nbsp;m/s.<ref name=en16/> Tipičnije, praćenjem kretanja dugotrajnih oblaka, zaključeno je da brzina vjetra varira od 20&nbsp;m/s u smjeru istoka do 325&nbsp;m/s prema zapadu.<ref name=en72>{{cite journal | author=Hammel, H. B.; Beebe, R. F.; De Jong, E. M.; Hansen, C. J.; Howell, C. D.; Ingersoll, A. P.; Johnson, T. V.; Limaye, S. S.; Magalhaes, J. A.; Pollack, J. B.; Sromovsky, L. A.; Suomi, V. E.; Swift, C. E.| title=Neptune's wind speeds obtained by tracking clouds in Voyager 2 images| journal= Science| year= 1989.| volume=245 | pages= 1367 - 1369 | url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1989Sci...245.1367H | doi=10.1126/science.245.4924.1367}}</ref> Na vrhovima oblaka vjetrovi pušu brzinama do 400&nbsp;m/s uz [[ekvator]] te do 250&nbsp;m/s na polovima.<ref name=en50>Elkins - Tanton (2006.); str. 79 – 83</ref> Većina vjetrova kreće se u smjeru suprotnomesuprotnom od rotacije planeta.<ref name=en73>Burgess (1991.); str. 64 - 70</ref> Opći uzorak vjetrova pokazao je progradnu rotaciju na višim visinamvećim, te retrogradnu rotaciju na nižimmanjim visinama. VjerujeSmatra se da je razlika u smjerovima posljedica tzv. "efekta kože" te nije povezana s nekim dubljim atmosferskim procesima.<ref name=en13/>
 
2007. otkriveno je da je gornja [[troposfera]] Neptunovog južnog pola toplija za oko 10&nbsp;°C od ostatka planeta na kojem vlada prosječna temperatura od oko -200&nbsp;°C (70 K).<ref name=en74>{{cite journal | author=Orton, G. S., Encrenaz T., Leyrat C., Puetter, R. i Friedson, A. J.| title=Evidence for methane escape and strong seasonal and dynamical perturbations of Neptune's atmospheric temperatures| journal= Astronomy and Astrophysics| year= 2007.| volume=473 | pages= L5 - L8 | url=http://adsabs.harvard.edu/abs/2007A&A...473L...5O| doi=10.1051/0004-6361:20078277}}</ref> Toplinska razlika dovoljna je da metan, koji se inače drugdje nalazi smrznut u gornjoj atmosferi, "procuri" u obliku plina kroz južni pol, u svemir. "Topla točka" rezultat je Neptunovog [[Nagib osi|nagiba osi]] zbog kojeg je južni pol izložen Suncu barem četvrtinu Neptunove godine što u grubo iznosi oko 40 Zemaljskih godina. Kako se Neptun polako giba prema suprotnoj strani Sunca, južni pol će biti zatamnjen dok će se sjeverni osvijetliti što će izazvati da se otpuštanje metana "preseli" s juga na sjever.<ref name=en75>{{cite web|url=http://www.eso.org/public/news/eso0741/|title="A Warm South Pole? Yes, on Neptune!"|language=Engleski}} eso.org (15. kolovoza 2011.)</ref>
 
Zbog navedenih sezonskih promjena, promatranje grupe oblaka na Neptunovoj južnoj polutci utvrdilo je povećanje u njihovoj veličini i [[Albedo|albedu]]. Fenomen je prvi put zabilježen [[1980.]] te se predviđa da će trajati do 2020. Neptunov dugi [[orbitalni period]] rezultira "godišnjim dobima" koji traju 40 Zemaljskih godina.<ref name=en76>{{cite web|url=http://hubblesite.org/newscenter/archive/releases/2003/17/text/|title="Brighter Neptune Suggests a Planetary Change of Seasons"|language=Engleski}} hubblesite.org (15. kolovoza 2011.)</ref>
 
=== Oluje ===
[[Datoteka:Neptune's Great Dark Spot.jpg|mini|desno|365x365px|Velika tamna pjega snimljena s Voyagera 2 (fotografija s pojačanim kontrastom i zasićenošću bojama)]]
 
1989. NASA-ima sonda Voyager 2 otkrila je '''Veliku tamnu pjegu''', anticiklonalni olujni sustav koji se proteže nad područjem 13.000 x 6600&nbsp;km,<ref name=en70/> nalik Velikoj crvenoj pjegi na Jupiteru. Međutim, 2. studenog 1994. [[svemirski teleskop Hubble]] nije primijetio pjegu, već je [[2016.]] na sjevernoj polutci otkrio novu, sličnu, oluju.<ref name=en77>{{cite journal | author=Hammel, H. B.; Lockwood, G. W.; Mills, J. R.; Barnet, C. D| title=Hubble Space Telescope Imaging of Neptune's Cloud Structure in 1994| journal= Science| year= 1995.| volume=268 | pages=1740 - 1742 | url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1995Sci...268.1740H| doi=10.1126/science.268.5218.1740}}</ref>
 
'''Scooter''' je druga oluja, bijela skupina oblaka koja se nalazila južnije od Velike tamne pjege., Imea jojtako dolazije odnazvana činjenice dajer se prilikomu trenu otkrića kretala brže od Velike tamne pjege<ref name=en73/> s tim da su kasnije fotografije otkrile još brže oblake. Mala tamna pjega je južna ciklonalna oluja, druga najsnažnija promatrana tijekom preleta 1989. godine. Isprva je bila potpuno tamna, da bi tijekom približavanja Voyagera 2 razvila svijetlu jezgru.<ref name=en78>{{cite web|url=http://photojournal.jpl.nasa.gov/catalog/PIA00064|title="Neptune's Dark Spot (D2) at High Resolution "|language=Engleski}} photojournal.jpl.nasa.gov (15. kolovoza 2011.)</ref>
 
'''Mala tamna pjega''' je bila južna ciklonalna oluja, druga najsnažnija promatrana tijekom preleta 1989. godine. Isprva je bila potpuno tamna, da bi tijekom približavanja Voyagera 2 razvila svijetlu jezgru.<ref name="en78">{{cite web|url=http://photojournal.jpl.nasa.gov/catalog/PIA00064|title="Neptune's Dark Spot (D2) at High Resolution "|language=Engleski}} photojournal.jpl.nasa.gov (15. kolovoza 2011.)</ref>
Za tamne pjege se vjeruje da nastaju u troposferi, na nižoj visini od pojava sa svijetlim oblacima,<ref name=en79>{{cite journal | author=S. G., Gibbard; de Pater, I.; Roe, H. G.; Martin, S.; Macintosh, B. A.; Max, C. E| title=The altitude of Neptune cloud features from high-spatial-resolution near-infrared spectra| journal= Icarus| year= 2003.| volume=166 | pages=359 - 374| url=http://cips.berkeley.edu/research/depater_altitude.pdf| doi=10.1016/j.icarus.2003.07.006}}</ref> tako da djeluju poput rupa u gornjim slojevima oblaka. Budući da se radi o pojavama koje mogu trajati i do nekoliko mjeseci, vjeruje se da se radi o vrtložnim strukturama.<ref name=en51>{{cite journal | author=Max, C. E.; Macintosh, B. A.; Gibbard, S. G.; Gavel, D. T.; Roe, H. G.; de Pater, I.; Ghez, A. M.; Acton, D. S.; Lai, O.; Stomski, P.; Wizinowich, P. L.| title=Cloud Structures on Neptune Observed with Keck Telescope Adaptive Optics| journal= The Astronomical Journal| year= 2003.| volume=125 | pages=364 - 375| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/2003AJ....125..364M| doi=10.1086/344943}}</ref> Često vezane uz tamne mrlje su i svjetliji metanski oblaci koji se formiraju oko [[Tropopauza|tropopauze]].<ref name=en80>{{cite web|url=http://www.lpl.arizona.edu/~showman/publications/stratman-etal-2001.pdf|title=Epic Simulations of Bright Companions to Neptune's Great Dark Spots|language=Engleski}} lpl.arizona.edu (24. kolovoza 2011.)</ref> Dugotrajnost ovih pratećih oblaka sugerira da neke bivše tamne mrlje mogu nastaviti postojati kao cikloni iako više nisu vidljivi kao tamne pojave. Tamne se mrlje mogu raspasti jednom kada se previše približe ekvatoru ili kroz neki drugi nepoznati mehanizam.<ref name=en79-1>{{cite journal | author=Sromovsky, L. A.; Fry, P. M.; Dowling, T. E.; Baines, K. H.| title=The unusual dynamics of new dark spots on Neptune| journal= Bulletin of the American Astronomical Society| year= 2000.| volume=32 | pages=| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/2000DPS....32.0903S| doi=}}</ref>▼
 
▲Za tamne pjege se vjerujesmatra da nastaju u troposferi, i to na nižoj visini od pojava sa svijetlim oblacima,<ref name="en79">{{cite journal | author=S. G., Gibbard; de Pater, I.; Roe, H. G.; Martin, S.; Macintosh, B. A.; Max, C. E| title=The altitude of Neptune cloud features from high-spatial-resolution near-infrared spectra| journal= Icarus| year= 2003.| volume=166 | pages=359 - 374| url=http://cips.berkeley.edu/research/depater_altitude.pdf| doi=10.1016/j.icarus.2003.07.006}}</ref> tako da djeluju poput rupa u gornjim slojevima oblaka. Budući da se radi o pojavama koje mogu trajati i do nekoliko mjeseci, vjerujesmatra se da se radi o vrtložnim strukturama.<ref name="en51">{{cite journal | author=Max, C. E.; Macintosh, B. A.; Gibbard, S. G.; Gavel, D. T.; Roe, H. G.; de Pater, I.; Ghez, A. M.; Acton, D. S.; Lai, O.; Stomski, P.; Wizinowich, P. L.| title=Cloud Structures on Neptune Observed with Keck Telescope Adaptive Optics| journal= The Astronomical Journal| year= 2003.| volume=125 | pages=364 - 375| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/2003AJ....125..364M| doi=10.1086/344943}}</ref> Često vezane uzUz tamne mrlje su često vezani i svjetliji metanski oblaci koji se formiraju oko [[Tropopauza|tropopauze]].<ref name="en80">{{cite web|url=http://www.lpl.arizona.edu/~showman/publications/stratman-etal-2001.pdf|title=Epic Simulations of Bright Companions to Neptune's Great Dark Spots|language=Engleski}} lpl.arizona.edu (24. kolovoza 2011.)</ref> Dugotrajnost ovih pratećih oblaka sugerira da neke bivše tamne mrlje mogu nastaviti postojati kao cikloni iako više nisu vidljivi kao tamne pojave. Tamne se mrlje mogu raspasti jednom kada se previše približe ekvatoru ili kroz neki drugi nepoznati mehanizam.<ref name="en79-1">{{cite journal | author=Sromovsky, L. A.; Fry, P. M.; Dowling, T. E.; Baines, K. H.| title=The unusual dynamics of new dark spots on Neptune| journal= Bulletin of the American Astronomical Society| year= 2000.| volume=32 | pages=| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/2000DPS....32.0903S| doi=}}</ref>
 
=== Unutarnja toplina ===
Smatra se da je uzrok relativno većoj složenosti vremenskih uvjeta na Neptunu u odnosu na one na Uranu veća unutarnja toplina. Iako je u odnosu na Uran udaljeniji od Sunca i prima tek 40% njegovog zračenja,<ref name=en13/> oba planeta imaju podjednaku površinsku temperaturu.
Za Neptunove složenije klimatske uvjete u odnosu na Uran vjeruje se da je uzrok u većoj unutarnjoj toplini. Iako je u odnosu na Uran udaljeniji od Sunca te prima tek 40% sunčevog svjetla,<ref name=en13/> njihova površinska temperatura okvirno je jednaka. Temperature u gornjim slojevima Neptunove troposfere spuštaju se do -221,4&nbsp;°C (51,8 K). Na dubini gdje je atmosferski tlak jednak 1 baru (100 kPa), temperatura iznosi -201,15&nbsp;°C (72,00 K).<ref name=en83>{{cite journal | author=Lindal, Gunnar F. | title=The atmosphere of Neptune – an analysis of radio occultation data acquired with Voyager 2| journal= Astronomical Journal| year= 1992.| volume=103 | pages=967 – 982| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1992AJ....103..967L| doi=}}</ref> Dublje unutar slojeva plina temperatura postepeno raste. Kao i kod Urana, izvor unutarnje topline je nepoznat s tim da i među njima postoje razlike: Uran isijava samo 1,1 puta više energije nego je primi od Sunca,<ref name=en84>{{cite web|url=http://lasp.colorado.edu/~bagenal/3750/ClassNotes/Class12/Class12.html|title=Class 12 - Giant Planets - Heat and Formation|language=Engleski}} lasp.colorado.edu (19. ožujka 2012.)</ref> dok Neptun isijava 2,61 puta više nego što je primi.<ref name=en85>{{cite journal | author=Pearl, J. C.; Conrath, B. J.| title=The albedo, effective temperature, and energy balance of Neptune, as determined from Voyager data| journal= Journal of Geophysical Research Supplement | year= 1991.| volume= 96 | pages=18.921 – 18.930| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1991JGR....9618921P| doi=}}</ref> Iako je najudaljeniji planet od Sunca, Neptunova unutarnja energija dovoljna je za pokretanje najsnažnijih planetarnih vjetrova u Sunčevom sustavu. Preldoženo je nekoliko mogućih objašnjenja za ovaj fenomen, uključujući toplinu kao produkt radioaktivnog raspadanja iz jezgre planeta, pretvorba metana pod velikim pritiskom u vodik, [[dijamant]] i duži [[ugljikovodici]] (ugljikovodici i dijamanti bi se uzdizali i tonuli pritom otpuštajući gravitacijsku [[Potencijalna energija|potencijalnu energiju]])<ref name=en87>{{cite journal | author=Scandolo, Sandro; Jeanloz, Raymond| title=The Centers of Planets| journal=American Scientist | year= 2003.| volume=91 (6) | pages=516| url=http://www.americanscientist.org/issues/feature/2003/6/the-centers-of-planets| doi=}}</ref> te [[konvekcija]] u nižoj atmosferi koja uzrokuje razbijanje gravitacijskih valova iznad tropopauze.<ref name=en88>{{cite journal | author=McHugh, J. P.| title=Computation of Gravity Waves near the Tropopause| journal=American Astronomical Society, DPS meeting #31, #53.07| year= 1999.| volume= 31 | pages=| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1999DPS....31.5307M| doi=}}</ref><ref name=en89>{{cite journal | author=McHugh, J. P.; Friedson, A. J.| title=Neptune's Energy Crisis: Gravity Wave Heating of the Stratosphere of Neptune| journal=Bulletin of the American Astronomical Society| year= 1996.| volume=28 | pages=1078| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1996DPS....28.0507L| doi=}}</ref>▼
 
Temperature u gornjim slojevima Neptunove troposfere spuštaju se do -221,4&nbsp;°C (51,8 K). Na dubini gdje je atmosferski tlak jednak 1 baru (100 kPa), temperatura iznosi oko 72 K.<ref name="en83">{{cite journal | author=Lindal, Gunnar F. | title=The atmosphere of Neptune – an analysis of radio occultation data acquired with Voyager 2| journal= Astronomical Journal| year= 1992.| volume=103 | pages=967 – 982| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1992AJ....103..967L| doi=}}</ref>
 
▲Za Neptunove složenije klimatske uvjete u odnosu na Uran vjeruje se da je uzrok u većoj unutarnjoj toplini. Iako je u odnosu na Uran udaljeniji od Sunca te prima tek 40% sunčevog svjetla,<ref name=en13/> njihova površinska temperatura okvirno je jednaka. Temperature u gornjim slojevima Neptunove troposfere spuštaju se do -221,4&nbsp;°C (51,8 K). Na dubini gdje je atmosferski tlak jednak 1 baru (100 kPa), temperatura iznosi -201,15&nbsp;°C (72,00 K).<ref name=en83>{{cite journal | author=Lindal, Gunnar F. | title=The atmosphere of Neptune – an analysis of radio occultation data acquired with Voyager 2| journal= Astronomical Journal| year= 1992.| volume=103 | pages=967 – 982| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1992AJ....103..967L| doi=}}</ref> Dublje unutar slojeva plina temperatura postepeno raste. Kao i kod Urana, izvor unutarnje topline je nepoznat, sno timrazlika daje iu međutome njima postoje razlike:što Uran isijava samo 1,1 puta više energije nego je primi od Sunca,<ref name="en84">{{cite web|url=http://lasp.colorado.edu/~bagenal/3750/ClassNotes/Class12/Class12.html|title=Class 12 - Giant Planets - Heat and Formation|language=Engleski}} lasp.colorado.edu (19. ožujka 2012.)</ref> dok Neptun isijava 2,61 puta više nego što je primitopline.<ref name="en85">{{cite journal | author=Pearl, J. C.; Conrath, B. J.| title=The albedo, effective temperature, and energy balance of Neptune, as determined from Voyager data| journal= Journal of Geophysical Research Supplement | year= 1991.| volume= 96 | pages=18.921 – 18.930| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1991JGR....9618921P| doi=}}</ref> Iako je najudaljeniji planet od Sunca, Neptunova unutarnja energija dovoljna je za pokretanje najsnažnijih planetarnih vjetrova u Sunčevom sustavu. Preldoženo je nekoliko mogućihMoguća objašnjenja zaovog ovaj fenomen,fenomena uključujućiuključuju toplinu kao produkt radioaktivnog raspadanja izu jezgrejezgri planeta, pretvorbapretvorbu metana pod velikim pritiskom u vodik, [[dijamant]] i dužisloženije [[ugljikovodici]] (ugljikovodici i dijamanti bi se uzdizali i tonuli pritom otpuštajući gravitacijsku [[Potencijalna energija|potencijalnu energijuugljikovodike]])<ref name="en87">{{cite journal | author=Scandolo, Sandro; Jeanloz, Raymond| title=The Centers of Planets| journal=American Scientist | year= 2003.| volume=91 (6) | pages=516| url=http://www.americanscientist.org/issues/feature/2003/6/the-centers-of-planets| doi=}}</ref> te [[konvekcija]] u nižoj atmosferi koja uzrokuje razbijanje gravitacijskihKelvin-Helmholtzovih atmosferskih valova iznad tropopauze.<ref name="en88">{{cite journal | author=McHugh, J. P.| title=Computation of Gravity Waves near the Tropopause| journal=American Astronomical Society, DPS meeting #31, #53.07| year= 1999.| volume= 31 | pages=| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1999DPS....31.5307M| doi=}}</ref><ref name="en89">{{cite journal | author=McHugh, J. P.; Friedson, A. J.| title=Neptune's Energy Crisis: Gravity Wave Heating of the Stratosphere of Neptune| journal=Bulletin of the American Astronomical Society| year= 1996.| volume=28 | pages=1078| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1996DPS....28.0507L| doi=}}</ref>
 
== Orbita i rotacija ==
Prosječna udaljenost između Neptuna i Sunca iznosi 4,5 milijardi km (oko 30,1 AJ) obavljajući jednu orbitu svakih 164,79 godina. 12. srpnja 2011. Neptun je napravio prvu punu orbitu od svog otkrića 1846,<ref name=en5/> s tim da se pritom nije nalazio na točnoj lokaciji na kojoj je bio i u vrijeme otkrića zbog Zemljine druge pozicije. Neptunova eliptična orbita inklinirana je za 1,77° u odnosu na Zemlju. Zbog [[ekscentricitet]]a od 0,011, udaljenost između Neptuna i Sunca varira za 101 milijuna km između faza perihela i afela.
 
[[Nagib osi]] Neptuna od 28,32°<ref name=en91>{{cite web|url=http://nssdc.gsfc.nasa.gov/planetary/planetfact.html|title=Planetary Fact Sheets|language=Engleski}} nssda.gsfc.nasa.gov (20. ožujka 2012..)</ref> sličan je Zemljinom (23°) i Marsovom (25°) zbog čega doživljava slične sezonske promjene. Dugi orbitalni period znači da godišnja doba traju oko 40 zemaljskih godina.<ref name=en76/> Period zvjezdane rotacije (dan) traje oko 16,11 sati.<ref name=en5/> Budući da Neptun nije čvrsto tijelo, atmosfera mu prolazi kroz proces [[Diferencijalna rotacija|diferencijalne rotacije]]. Široke ekvatorijalne zone rotiraju se s periodom od oko 18 sati što je sporije od 16,1 satne rotacije planetarnog magnetskog polja. Suprotno tome, polarne regije imaju rotacijski period od 12 sati. Neptun ima najizraženiju diferencijalnu rotaciju od svih planeta Sunčevog sustava<ref name=en92>{{cite journal | author=Hubbard, W. B.; Nellis, W. J.; Mitchell, A. C.; Holmes, N. C.; McCandless, P. C.; Limaye, S. S. | title=Interior Structure of Neptune: Comparison with Uranus| journal=Science| year= 1991.| volume=253 (5020) | pages=648 – 651| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1991Sci...253..648H| doi=}}</ref> što rezultira snažnim poprečnim vjetrovima.<ref name=en51/>
 
=== Orbitalna rezonancarezonancija ===
[[Datoteka:TheKuiperBelt classes-en.svg|mini|desno|250px]]
{{Glavni|Kuiperov pojas|Rezonantni trans-neptunski objekt|Neptunovi trojanci}}
Line 145 ⟶ 168:
Neptunova orbita ima značajan utjecaj na Kuiperov pojas, područje koje se nastavlja iza nje. Pojas je prsten malenih ledenih planteoida, sličan asteroidnom pojasu samo puno veći, protežući se od Neptunove orbite (30 AJ) do 55 AJ od Sunca.<ref name=en93>{{cite journal | author=Stern, S. Alan; Colwell, Joshua E. | title=Collisional Erosion in the Primordial Edgeworth-Kuiper Belt and the Generation of the 30–50 AU Kuiper Gap| journal=The Astrophysical Journal| year= 1997.| volume=490 (2) | pages=879 - 882| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1997ApJ...490..879S| doi=}}</ref> Slično kao što Jupiterova gravitacija dominira asteroidnim pojasom oblikujući njegovu strukturu, tako Neptunova gravitacija dominira Kuiperovim pojasom. Pod utjecajem Neptunove gravitacije neka područja Kuiperovog pojasa s vremenom su se destabilizirala rezultirajući prazninama u njegovoj strukturi. Primjer toga je područje između 40 i 42 AJ.<ref name=en94>{{cite journal | author=Jean-Marc Petit; Alessandro Morbidelli | title=Large Scattered Planetesimals and the Excitation of the Small Body Belts| journal=Icarus| year= 1999.| volume=141 | pages=367 - 387| url=http://www.oca.eu/morby/papers/6166a.pdf| doi=}}</ref>
 
Unutar navedenih praznina postoje orbite gdje su objekti mogumogli preživjeti još od nastanka Sunčevog sustava. Ove se rezonancerezonancije pojavljuju kada Neptunov orbitalni period iznosi točan razlomak objektovog, poput 1:2, ili 3:4. Ako recimo objekt orbitira oko Sunca jednom za dvije Neptunove orbite, to znači da će obaviti samo pola orbite u trenutku kada će se Neptun vratiti na svoj ishodišni položaj. Najnaseljenija rezonancarezonancija Kuiperovog pojasa, s preko 200 poznatih objekata,<ref name=en95>{{cite web|url=http://www.minorplanetcenter.org/iau/lists/TNOs.html|title=List Of Transneptunian Objects|language=Engleski}} minorplanetcenter.org (15. travnja 2012.)</ref> jeiznosi 2:3 rezonanca. Objekti u ovoj rezonancirezonanciji, nazvani plutinosi prema 134340 Plutonu, naprave dvije orbite za tri Neptunove.<ref name=en96>{{cite web|url=http://www2.ess.ucla.edu/~jewitt/kb/plutino.html|title=The Plutinos|language=Engleski}} www2.ess.ucla.edu (15. travnja 2012.)</ref> Iako Pluton sječesiječe Neptunovu orbitu, 2:3 rezonanca osigurava da se nikada ne sudare.<ref name=en97>{{cite journal | author=Varadi, F.| title=Periodic Orbits in the 3:2 Orbital Resonance and Their Stability| journal=The Astronomical Journal| year= 1999.| volume=118 (5) | pages=2526 - 2531| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1999AJ....118.2526V| doi=}}</ref> Ostale rezonance, 3:4, 3:5, 4:7 i 2:5 rjeđe su naseljene.<ref name="en98">John Davies (2001.). ''Beyond Pluto: Exploring the outer limits of the solar system''. Cambridge University Press. str. 104. {{ISBN|0521800196}}.</ref>
 
Neptun posjeduje i velveći broj objekata koji se nalaze u Sunce-Neptun L4[[Lagrangeove Lagranžetočke|Lagrange točki -4]], gravitacijski stabilnoj regiji.<ref name=en99>{{cite journal | author=Chiang, E. I.; Jordan, A. B.; Millis, R. L.; M. W. Buie; Wasserman, L. H.; Elliot, J. L.; Kern, S. D.; Trilling, D. E.; Meech, K. J.; Wagner, R. M.| title=Resonance Occupation in the Kuiper Belt: Case Examples of the 5 : 2 and Trojan Resonances| journal=The Astronomical Journal| year= 2003.| volume=126 | pages=430 - 443| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/2003AJ....126..430C| doi=}}</ref> Na Neptunove trojance može se gledati kao da se nalaze u 1:1 rezonanci s Neptunom. Neptunovi trojnaci neobičnotoliko su stabilni u svojoj orbiti zbog čega se pretpostavlja da su se formirali zajedno s Neptunom, a ne da su "uhvaćeni" s vremenom. Prvi i zasadaza sada jedini objekt u Neptunovoj točki L5 Lagranže točki je [[2008 LC18]].
 
== Formacija i migracija ==
Line 157 ⟶ 180:
== Prirodni sateliti ==
{{Glavni|Neptunovi prirodni sateliti}}
[[Datoteka:Neptune-visible.jpg|210px|mini|Neptun, Protej (gore), Larisa (dolje desno) i Despina (lijevo). Kompozicija slika u vidljivom i blisko infracrvenom spektru.]]
Neptun posjeduje 14 poznatih prirodnih satelita.<ref name=en7/> Daleko najveći, zauzimajući više od 99,5% mase u orbiti oko Neptuna te jedini koji je dovoljno masivan da bude sferičan, jest [[Triton (mjesec)|Triton]] kojegakojeg je [[William Lassell]] otkrio svega 17 dana nakon otkrića samoga Neptuna. Za razliku od drugih velikih satelita u Sunčevom sustavu, Triton ima retrogradnu orbitu što daje naslutiti da jenije zahvaćen,formiran aoko neNeptuna formiranveć nada mjestu;je najvjerojatnije ulovljen kao [[patuljasti planet]] iz Kuiperovog pojasa.<ref name=en108>{{cite journal | author=Agnor, Craig B.; Hamilton, Douglas P.| title=Neptune's capture of its moon Triton in a binary–planet gravitational encounter| journal= Nature| year= 2006.| volume=441 | pages=192 - 194| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/2006Natur.441..192A| doi=http://www.nature.com/nature/journal/v441/n7090/full/nature04792.html}}</ref> 1989. Triton je do otkrića [[136199 Erida|Eride]] bio najhladniji objekt ikad izmjeren u Sunčevom sustavu,<ref name=en110>{{cite web|url=http://www.nytimes.com/1989/08/29/science/triton-may-be-coldest-spot-in-solar-system.html|title="Triton May Be Coldest Spot in Solar System"|language=Engleski}} nytimes.com (3. listopada 2011.)</ref> s procjenjenom temperaturom od -235&nbsp;°C (38 K).<ref name=en111>{{cite journal | author=R. M., Nelson; Smythe, W. D.; Wallis, B. D.; Horn, L. J.; Lane, A. L.; Mayo, M. J.| title=Temperature and Thermal Emissivity of the Surface of Neptune's Satellite Triton| journal= Science| year= 1990.| volume=250 | pages=429 - 431| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1990Sci...250..429N| doi=}}</ref>
 
Triton je do otkrića [[136199 Erida|Eride]] bio objekt s najnižom izmjerenom temperaturom površine u Sunčevom sustavu od -235&nbsp;°C (38 K).<ref name="en111">{{cite journal | author=R. M., Nelson; Smythe, W. D.; Wallis, B. D.; Horn, L. J.; Lane, A. L.; Mayo, M. J.| title=Temperature and Thermal Emissivity of the Surface of Neptune's Satellite Triton| journal= Science| year= 1990.| volume=250 | pages=429 - 431| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1990Sci...250..429N| doi=}}</ref>
Neptunov drugi poznati satelit (prema redu otkrivanja), nepravilni mjesec [[Nereida (mjesec)|Nereida]], ima jednu od najekscentričnijih orbita od svih prirodnih satelita sunčevog sustava. [[Ekscentricitet]] od 0,7512 daje joj apoapsis koji iznosi sedam puta udaljenosti periapsisa od Neptuna.▼
 
▲Neptunov drugi poznati satelit (prema redu otkrivanja), nepravilni mjesec [[Nereida (mjesec)|Nereida]], ima jednu od najekscentričnijih orbita od svih prirodnih satelita sunčevogSunčevog sustava. [[Ekscentricitet]] od 0,7512 daje joj apoapsis koji iznosi sedam puta udaljenosti periapsisa od Neptuna.
[[Datoteka:Proteus (Voyager 2).jpg|215x215px|mini|lijevo|Protej]]
 
U razdoblju od srpnja do rujna 1989. Voyager 2 je otkrio šest do tada nepoznatih Neptunovih satelita.<ref name=en57>{{cite journal | author=Ness, N. F.; Acuña, M. H.; Burlaga, L. F.; Connerney, J. E. P.; Lepping, R. P.; Neubauer, F. M. | title=Magnetic Fields at Neptune| journal= Science| year= 1989.| volume=246 | pages=1473 - 1478| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1989Sci...246.1473N| doi=}}</ref> Među njima, nepravilno oblikovani [[Protej (mjesec)|Protej]] značajan je po tome što se nebesko tijelo njegovih dimenzija i gustoće nije uspjelo formirati u sferičan oblik pod utjecajem vlastite gravitacije.<ref name=en113>{{cite web|url=http://web.gps.caltech.edu/~mbrown/dwarfplanets/|title=The Dwarf Planets|language=Engleski}} web.gps.caltech.edu (6. listopada 2011.)</ref> Iako je drugi najmasivniji Neptunov mjesecsatelit, masa mu oznosiiznosi tek jednu četvrtinu jednog postotka mase Tritona. NajunutrašnjijiNeptunu najbliži sateliti-: [[Najada (mjesec)|Najada]], [[Talasa (mjesec)|Talasa]], [[Despina (mjesec)|Despina]] i [[Galateja (mjesec)|Galateja]]-, orbitiraju dovoljno blizu da budu unutar Neptunovih planetarnih prstenova. [[Larisa (mjesec)|Larisa]] je izvorno otkrivena 1981. tijekom okultacije zvijezde. Kako je događaj svojevremeno pripisan prstenovim lukovima, tek je preletom Voyagera 2 1989. otkriven pravi uzrok okultacije te potvrđeno njeno postojanje. Pet nepravilnih satelita otkriveno je između 2002. i 2003. te su javno obznanjeniobjavljeni 2004.<ref name=en14-1>{{cite journal | author=Holman, Matthew J. ''et al.'' | title=Discovery of five irregular moons of Neptune| journal= Nature| year= 2004.| volume=430 | pages=865 - 867| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/2004Natur.430..865H| doi=}}</ref><ref name=en115>{{cite web|url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/science/nature/3578210.stm|title=Five new moons for planet Neptune|language=Engleski}} news.bbc.co.uk (6. listopada 2011.)</ref> Budući je Neptun bio rimski bog mora, sateliti su nazvani po nižim morskim božanstvima.<ref name=en36>{{cite web|url=http://planetarynames.wr.usgs.gov/Page/Planets|title=Planet and Satellite Names and Discoverers|language=Engleski}} planetarynames.wr.usgs.gov (6. listopada 2011.)</ref>
 
== Promatranje ==
Neptun nikada nije vidljiv golim okom jer ima sjaj između magnituda +7,7 i +8,0<ref name=en7/><ref name=en11>{{cite web|url=http://eclipse.gsfc.nasa.gov/TYPE/TYPE.html|title=Twelve Year Planetary Ephemeris: 1995–2006|language=Engleski}} planetarynames.wr.usgs.gov (1. studeni 2011.)</ref> što znači da ga mogu zasjeniti [[Jupiter (planet)|Jupiterovi]] [[Galilejanski mjeseci]], patuljasti planet [[1 Ceres]] te asteroidi [[4 Vesta]], [[2 Pallas]], [[7 Iris]], [[3 Juno]] i [[6 Hebe]]. Promatran kroz teleskop ili bolji dvogled, Neptun izgleda kao mali plavi disk, sličan Uranu.<ref name=en117>Moore (2000.); str. 207</ref>
 
Promatran kroz teleskop ili bolji dvogled, Neptun izgleda kao mala blijedoplava točka, slično Uranu.<ref name="en117">Moore (2000.); str. 207</ref>
Zbog Neptunove udaljenosti od Zemlje, njegov [[kutni promjer]] iznosi svega od 2,2 do 2,4 kutne sekunde,<ref name=en7/><ref name=en11/> najmanje od svih planeta Sunčevog sustava. Navedeni parametri razlog su zbog kojega ga je teško proučavati vizualno. Većina teleskopskih podatka bila je ograničena do pojave [[Svemirski teleskop Hubble|svemirskog teleskopa Hubble]] te velikih zemljanih teleskopa s [[Adaptivna optika|adaptivnom optikom]].<ref name=en118>{{cite journal | author=Cruikshank, D. P.| title=On the rotation period of Neptune| journal= Astrophysical Journal, Part 2 - Letters to the Editor| year= 1978.| volume=220 | pages=L57 - L59| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1978ApJ...220L..57C| doi=}}</ref><ref name=en119>{{cite journal | author=Max, C.; Macintosh, B.; Gibbard, S.; Roe, H.; de Pater, I.; Ghez, A.; Acton, S.; Wizinowich, P.; Lai, O.| title=Adaptive Optics Imaging of Neptune and Titan with the W.M. Keck Telescope| journal=American Astronomical Society| year= 1999.| volume=31 | pages=1512| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1999BAAS...31.1512M| doi=}}</ref> Proučavanje radio-frekvencija otkriva da je Neptun izvor neprekidnih emisija ali i nepravilnih praskova. Za obje pojave se vjeruje da nastaju iz magnetskog polja.<ref name=en50/> Promatran kroz infracrveni spektar, Neptunove oluje djeluju svijetlo u odnosu na hladniju pozadinu što omogućuje redovito praćenje njihovih veličina i oblika.<ref name=en120>{{cite journal | author=Gibbard, S. G.; Roe, H.; de Pater, I.; Macintosh, B.; Gavel, D.; Max, C. E.; Baines, K. H.; Ghez, A.| title=High-Resolution Infrared Imaging of Neptune from the Keck Telescope| journal= Icarus| year= 2002.| volume=156 (1) | pages=1 - 15| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/2002Icar..156....1G| doi=}}</ref>▼
 
▲Zbog Neptunove udaljenosti od Zemlje, njegov [[kutni promjer]] na nebu iznosi svega od 2,2 do 2,4 kutne sekunde,<ref name="en7" /><ref name="en11" /> najmanje od svih planeta Sunčevog sustava. Navedeni parametri razlog su zbog kojega ga je teško proučavati vizualno. Većina teleskopskih podatka bila je ograničena do pojave [[Svemirski teleskop Hubble|svemirskog teleskopa Hubble]] te velikih zemljanih teleskopa s [[Adaptivna optika|adaptivnom optikom]].<ref name="en118">{{cite journal | author=Cruikshank, D. P.| title=On the rotation period of Neptune| journal= Astrophysical Journal, Part 2 - Letters to the Editor| year= 1978.| volume=220 | pages=L57 - L59| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1978ApJ...220L..57C| doi=}}</ref><ref name="en119">{{cite journal | author=Max, C.; Macintosh, B.; Gibbard, S.; Roe, H.; de Pater, I.; Ghez, A.; Acton, S.; Wizinowich, P.; Lai, O.| title=Adaptive Optics Imaging of Neptune and Titan with the W.M. Keck Telescope| journal=American Astronomical Society| year= 1999.| volume=31 | pages=1512| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1999BAAS...31.1512M| doi=}}</ref> Proučavanje radio-frekvencijau otkrivaradiovalnom području otkrilo je da je Neptun izvor neprekidnih emisija, ali i nepravilnih praskova. Za obje pojave se vjerujesmatra da nastaju iz magnetskog polja.<ref name="en50" /> PromatranPromatra krozli infracrvenise spektar, Neptunove oluje djeluju svijetloNeptun u odnosuinfracrvenom nazračenju, hladnijuističu pozadinuse oluje što omogućuje redovito praćenje njihovih veličina i oblika.<ref name="en120">{{cite journal | author=Gibbard, S. G.; Roe, H.; de Pater, I.; Macintosh, B.; Gavel, D.; Max, C. E.; Baines, K. H.; Ghez, A.| title=High-Resolution Infrared Imaging of Neptune from the Keck Telescope| journal= Icarus| year= 2002.| volume=156 (1) | pages=1 - 15| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/2002Icar..156....1G| doi=}}</ref>
 
== Istraživanje ==
{{Glavni|Istraživanje Neptuna}}
 
Najbliži prilaz Neptunu Voyager 2 je ostvario [[25. kolovoza]] 1989. Budući da je ovo bio posljednji planet s kojim se letjelica mogla susresti, odlučeno je da se obavi blizak prelet satelita Tritona, bez obzira na posljedice koje bi to moglo imati na putanju. Snimke poslane natrag na Zemlju postale su osnova cjelovečernjeg programa ''Neptune All Night'' na [[Public Broadcasting Service|PBS-u]] 1989.<ref name="en121">{{cite web|url=http://web.archive.org/web/20071103094424/http://www.seti.org/about-us/voices/phillips-080503.php|title=Fascination with Distant Worlds|language=Engleski}} seti.org <small>''via''</small> web.archive.org (19. ožujka 2012.)</ref>
[[Datoteka:Triton moon mosaic Voyager 2 (large).jpg|mini|desno|250px|Mozaik Tritona, napravljen od slika snimljenih letjelicom Voyager 2]]
Tijekom preleta planeta, signalima sa sonde bilo je potrebno 246 minuta da signali dođu do Zemlje. Zbog toga se veći dio misije Voyagera 2 oslanjao na unaprijed učitane naredbe, uključujući za vrijeme istraživanja Neptuna. Letjelica je izvela bliski susret ssa mjesecomsatelitom Nereidom prije nego se 25. kolovoza približila na 4400&nbsp;km od Neptunove atmosfere nakon čega se istoga dana približila najvećem mjesecusatelitu Tritonu.<ref name=en122>Burgess (1991.): str. 46 – 55.</ref>
 
Sonda je snimila oko 40% površine Tritona, te otkrila stjenovitu podlogu, kanjone, smrznuti [[metan]], ledene gejzire koje izbacuju dim do visine od 8&nbsp;km visoko, i drugoostale fenomene. Površina Tritona je relativno ravna - uočeno je da topografija ne varira više od 1jednog kilometra.▼
 
Svemirska sonda potvrdila je postojanje Neptunovog magnetskog polja i njegovu sličnost s poljem Urana.
 
Pitanje rotacijskog perioda planeta riješeno je uporabom mjerenja emisija radiovalova.
▲Sonda je snimila oko 40% površine Tritona, te otkrila stjenovitu podlogu, kanjone, smrznuti [[metan]], ledene gejzire koje izbacuju dim do 8&nbsp;km visoko i drugo. Površina Tritona je relativno ravna - uočeno je da topografija ne varira više od 1 kilometra.
 
Svemirska sonda potvrdila je postojanje magnetskog polja koje okružuje planet te je otkrila da je polje odmaknuto od središta i nagnutno na sličan način kao što je i s poljem oko Urana. Pitanje rotacijskom perioda planeta riješeno je uporabom mjerenja radio emisija. Voyager 2 je pokazao da Neptun ima i neočekivano aktivan klimatski sustav. Otkriveno je i šest novih mjesecasatelita te se ustanovilo da planet ima više od jednog prstena.<ref name="en57" /><ref name="en122" />
 
U [[2019.]] godini predložena je letjelica [[Trident (svemirska letjelica)|Trident]], koja bi 2038. trebala preletjetiproći Neptunkraj Neptuna i njegov mjesec TritonTritona.
 
== Povezani članci ==
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Neptun"