|
'''Milovan Đilas''', [[crnogorski|na crnogor. ćiril]]. '''Милован Ђилас''', nadimkom '''Đido''', ([[Mojkovac|Mojkovac, selo Podbišće]], [[Kraljevina Crna Gora]], [[4. lipnja]] [[1911.]] - [[Beograd]], [[SRJ]] [[20. travnja]] [[1995.]]), bio je [[Crnogorci|crnogorski]] i [[SFRJ|jugoslavenski]] [[političar]], [[publicistika|publicist]] i [[književnik]], za doba [[hladni rat|hladnoga rata]] jedan od najpoznatijih svjetskih [[disident|disidenata]].
vodio direkciju za javni prijevoz (DJP)
==Životopis==
U svom djetinjstvu Đilas je bio svjedokom surovosti [[komiti|oružanog otpora]] [[Crnogorci|Crnogoraca]] protiv [[Kraljevina Srbija|srpske okupacije]] njihove domovine. Posebno mu se urezao lik [[Todor Dulović|komitskog vođe Todora Dulovića]], koga kasnije podrobno opisuje u svojoj knjizi ''Besudna zemlja'' ([[1958.]] tiskana u [[New York]]u, [[engleski|na eng.]] ''Land without Justice'').
Đilas je članom [[KPJ]], koja je podupirala borbu Crnogoraca za svoja nacionalna prava, postao [[1933.]], te je godine po Zakonu o zaštiti države osuđen na 5 godina robije a odslužio je tri nakon čega je pušten.<ref>[http://proleksis.lzmk.hr/19013/ Proleksis enciklopedija: Đilas, Milovan], preuzeto 2. ožujka 2013.</ref> Sudjelovao je u organiziranju [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|NOV i PJ]]-a u Crnoj Gori gdje je primjenjivao oštre mjere prema [[četnici|četnicima]] i njihovim suradnicima. Bio je članom [[AVNOJ]]-a, vlade [[FNRJ]], potpredsjednikom SIV-a, predsjednikom Narodne skupštine [[FNRJ]] i njezina Izvršnog komiteta.
Imao je [[general-pukovnik|čin general-pukovnika]]. Đilas je bio nositeljem partijske knjižice ''Br. 4'' (iza [[Tito|Tita]], [[Aleksandar Ranković|Aleksandra Rankovića]] i [[Edvard Kardelj|Edvarda Kardelja]]) što govori o njegovome statusu u poratnom jugoslavenskom državnom i partijskom vrhu. Osobito je bio popularan među [[Crnogorci|Crnogorcima]] koji su mu prigodom velikih javnih skupova pjevali: ''Partija se zatalasa, oko Tita i Đilasa''.
No, [[1953.]] objavio je u glavnom partijskom glasilu ''[[Borba (novina)|Borbi]]'' i teorijskom [[časopis]]u ''[[Nova misao]]'' niz članaka s [[liberalizam|liberalističkih]] pozicija, od kojih je najpoznatiji ''Anatomija jednoga morala''. Ta je njegova kritička publicistička djelatnost doživjela jednoglasnu osudu Trećeg plenuma CK [[SKJ]] u siječnju [[1954.]] Đilas biva isključen iz partijskog članstva radi navodne neprijateljske propagande, širenja neistina i povjerljivih podataka. Oduzet mu je ''[[Orden narodnog heroja|Orden narodnog heroja]]'' i čin rezervnoga generala.
Služio je [[zatvor]]sku kaznu od [[1955.]] do [[1966.]], a nakon nje bio je pod stalnim policijskim promatranjem. [[1968.]] ponovno je dobio putovnicu i jedno je vrijeme boravio u [[SAD|SAD-u]].
Živio je u Beogradu. Koncem [[1980-ih]] opet je mogao objavljivati svoje [[tekst]]ove i knjige u tadašnjoj Jugoslaviji. Bio je protivnikom [[Velika Srbija|velikosrpskoga nacionalizma]]. Krajem proljeća [[1992.]] neslužbeno mu je ponuđeno mjesto prvoga predsjednika [[SRJ]], što je on odbio.
Pokopan je, po vlastitoj želji, u rodnom selu Podbišće, kod Mojkovca, u Crnoj Gori.
==Važnija djela==
| 