Bojilo: razlika između inačica

 

[[datoteka:Nile blue 05.jpg|mini|desno|300px|[[Nilsko plava]] u vodi; s lijeva na desno: [[pH]] 0, pH 4, pH 7, pH 10, pH 14.]]

 

'''Bojilo''' je [[organska tvar]] koja se upotrebljava za [[boja|bojenje]] [[tekstil]]a, [[Koža (materijal)|kože]], [[Krzno|krzna]], [[papir]]a, [[polimer]]nih materijala ([[plastika|plastike]]), živežnih namirnica ([[hrana|hrane]]), [[Farmacija|farmaceutskih preparata]] i slično. Za razliku od [[boja]] i [[lak]]ova, koji se u tankom sloju nanose na površinu [[materijal]]a, bojila ulaze u materijal, tvore s njim [[Kemijska veza|kemijsku vezu]], vežu se [[fizika]]lno (privlačnim [[sila]]ma) ili unutar materijala tvore netopljive spojeve. Njihova je primjena bila poznata prije više tisuća godina ([[indigo]] u [[Tehnologija drevnih civilizacija|Egiptu]], [[Tehnologija drevne Kine|Kini]] i Indiji, [[purpur]] na [[Kreta|Kreti]]). Prirodna bojila bila su tijekom mnogih stoljeća glavna bojila za bojenje tekstila, a tek u drugoj polovici 19. stoljeća razvijaju se sintetska bojila.

 

'''Oksazinska bojila''' sadrže kao [[kromofor]] fenoksazonijsku grupu često kondenziranu s aromatskim sistemima. Stabilizacija rezonantnih kinonoidnih oblika, u kojima se ta bojila kao [[soli]] s jakim kiselinama nalaze, povećava se prisutnošću [[Auksokromne skupine|auksokromnih skupina]] (—N < i —OH) u m-položaju prema [[kisik]]u, odnosno u p-položaju prema [[dušik]]u. Važnost ima danas još samo mala grupa dioksazinskih bojila, u kojima su dva oksazinska sistema kondenzirana. To su briljantna, vrlo postojana bojila za direktno bojenje [[pamuk]]a i [[vuna|vune]]. Primjer za njih je ''Siriuslichtblau FF2GL'', [[indeks boje|C.I.]] 51300, koji se priprema kondenzacijom p-aminodifenilamin-o-sulfonske kiseline s tetraklor-p-benzokinonom (kloranilom) u vodenoj otopini uz [[magnezij]]ev oksid i zatim ciklizacijom tako dobivenog intermedijarnog produkta s pomoću oleuma.

 

==== Aminoketonska i hidroksiketonska bojila ====