Inačica od 31. siječnja 2021. u 18:48 uredi Mark7747 (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 13.477 edits copyright - prepisano Oznaka: VisualEditor ← Starija izmjena		Inačica od 20. veljače 2021. u 15:25 uredi ukloni ovu izmjenu Ivi104 (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Administratori sučelja, Ophoditelji, Administratori 20.057 edits m izbrisan prepisani sadržaj Oznaka: VisualEditor Novija izmjena →
Redak 1: ~~{{ {{#ifeq:\|{{void}}\|void\|subst!}}\|CBris[[Kategorija:Potrebno dodati subst:]]}}~~ ~~{{copyright?\|https://tehnika.lzmk.hr/tehnickaenciklopedija/pigmenti.pdf\|datum=14. veljače 2021.}}~~ {{Infookvir kemijski spoj \| formula = <chem> C32H16CuN8 </chem> Line 33 ⟶ 31: '''Bakreni ftalocijanin''', '''ftalocijanin plavi BN''', '''monastral plava''' ili '''ftalo plava''' je svijetlo, kristalno, sintetičko plavo [[bojilo]] iz skupine [[Ftalocijanin\|ftalocijaninskih bojila]]. Njegova briljantna [[plava]] boja često se koristi u [[boja]]ma i bojilima. Visoko je cijenjen zbog svojih vrhunskih svojstava kao što su postojanost na svjetlost, čvrstoća nijansiranja, moć pokrivanja i otpornost na djelovanje [[Lužine (kemija)\|lužina]] i [[kiselina]]. Ima izgled plavog praha, netopivog u većini otapala, uključujući vodu. Zbog svoje stabilnosti, ftalo plava se također koristi u [[tinta]]ma, [[premaz]]ima i mnogim [[plastika]]ma. Bojilo je netopivo i nema težnju da se kreće u materijalu. To je standardni pigment (bojilo) koji se koristi u [[tiskarstvo\|tiskarstvu]] i industriji [[Pakiranje\|pakiranja]]. Industrijska je proizvodnja bila oko 10 000 [[tona]] godišnje samo u Japanu 1980-ih i 1990-ih. To je bojilo koje se najviše proizvodi u svijetu. <ref>{{cite journal\|url=http://www.worldscinet.com/jpp/04/0404/S1088424600000669.html \|title=Industrial applications of phthalocyanines \|first=Peter \|last=Gregory \|journal=Journal of Porphyrins and Phthalocyanines \|volume=4 \|issue=4 \|year=2000 \|pages=432–437 \|publisher=worldscinet.com\|doi=10.1002/(SICI)1099-1409(200006/07)4:4<432::AID-JPP254>3.0.CO;2-N }}</ref> ~~== Ftalocijaninski pigmenti ==~~ ~~{{glavni\|Pigment}}~~ Među organskim pigmentima ftalocijaninski pigmenti zauzimaju posebno mjesto zbog svojih izvanrednih svojstava i niske cijene. Ftalocijanini se ne pojavljuju u [[priroda\|prirodi]], već su prvi put [[sintetika\|sintetizirani]] tridesetih godina 20. stoljeća. Odvode se od makrocikličkog porfina, u kojemu se metidinske grupe zamijenjene dušikovim atomima. Mnoštvo različitih ftalocijaninskih spojeva nastaje stvaranjem kompleksa osnovnog spoja, ftalocijanina, sa skoro svim [[metal]]ima. Od ftalocijaninskih su spojeva kao pigmenti važni samo kompleksi s [[Bakar (element)\|bakrom]], a ograničeni su na plavu i zelenu boju. Ftalocijaninski plavi pigment postoji u dvije [[kristal]]ne modifikacije, koje se razlikuju po nijansi (crvenkasta i zelenkasta plava boja). Kao prva modifikacija lako prelazi u drugu, nju treba stabilizirati površinskom obradom ili ugradnjom malih količina [[klor]]a u [[molekula\|molekulu]]. Ftalocijaninski zeleni pigment dobije se zamjenom (supstitucijom) svih [[vodik]]ovih atoma u molekuli plavog pigmenta klorovim atomima. U ftalocijaninskim su pigmentima udružena sva dobra svojstva organskih pigmenata (briljantnost, čistoća i intenzitet tona) s odlikama [[Anorganski pigmenti\|anorganskih pigmenata]], a to je u prvom redu postojanost prema otapalima, kemikalijama, svjetlu i toplini. Zbog toga su ftalocijaninski pigmenti vrlo cijenjeni i upotrebljavaju se praktički u svim područjima primjene pigmenata. Tako su oni vrlo traženi u proizvodnji [[tiskarstvo\|tiskarskih]] boja, a mnogo se upotrebljavaju i u pripravi boja i lakova za [[nalič]]e, za bojenje [[plastika\|plastičnih masa]] i tako dalje. ~~=== Kinoftalonski pigmenti ===~~ Kinoftalonski pigmenti razvili su se, kao i mnogi drugi organski i obojeni pigmenti, od strukturno srodnih bojila povećanjem molekule supstitucijom ili kondenzacijom. Tako je na primjer biskinoftalonski crveni pigment nastao kondenzacijom dviju molekula hidroksikinaldina. Kinaftalonski su pigmenti žutih i crvenih tonova i upotrebljavaju se većinom za bojenje plastike i gume, a rjeđe u sredstvima za [[nalič\|ličenje]]. <ref>"Tehnička enciklopedija" ('''Boje i lakovi'''), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref> == Ftalocijaninska bojila ==

Bakreni ftalocijanin: razlika između inačica