Ukrajinci u Rusiji: razlika između inačica

Istočnoslavenska pravoslavna tradicija u [[Ukrajinci|ukrajinskom narodu]] je ostala duboko ukorijenjena još od razdoblja [[Kijevska Rus'|Kijevske Rusi]] te je predstavljala sinonim za [[Ukrajinska kultura|ukrajinsku kulturu]] sve do 17. i 18. stoljeća. U ruske eparhije tada pristižu i mnogi ukrajinski studenti iz Kijevsko-mogiljanske akademije, a već do 1750. oko 125 sličnih duhovnih institucija je otvoreno zahvaljujući njima. Može se reći da su [[Ukrajinci]] tada primjetno držali i razvijali ruske duhovne institucije sve do kraja 18. stoljeća. Zahvaljujući Feofanu Prokopoviču otvorena je i Ruska akedemija znanosti 1724. koju je 1746. predvodio posljednji ukrajinski hetman [[Kirilo Grigorovič Rozumovskij|Kirilo Rozumovskij]].<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/pages/R/O/Rozumovsky.htm Rozumovsky; A Ukrainian family of Russian imperial counts and military and civic figures from the Chernihiv region.]</ref>

 

 

Godine 1713. Moskovski vrhovni sud je formirao vlastiti glazbeni zbor u kojem je djelovao 21 Ukrajinac. Tada je posebno bio poznat ukrajinski skladatelj [[Artem Lukjanovič Vedelj|Artem Vedelj]]. Godine 1741. oko 150 uglednih ukrajinskih glazbenika preselilo se iz Ukrajine u [[Sankt Peterburg]] kako bi sudjelovali i izvodili svoj umjetnički repertoar dugoročno. Godine 1763. za rukovoditelja Carskog zbora postavljen je M. Poltoratskij, a potom poznati skladatelj [[Dmitro Stepanovič Bortnjanskij|Dmitro Bortnjanskij]]. U isto vrijeme na carskom dvoru u Sankt Peterburgu radi i ukrajinski skladatelj [[Maksim Sozontovič Berezovskij|Maksim Berezovskij]]. Mnogi [[Ukrajinci]] su tada djelovali i u sklopu sanktpeterburške Akademije umjetnosti.