1. kongres SRPJ(k): razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
→Pozadina: Inicijativa za Kongres |
Rad kongresa |
||
Redak 20:
Sindikati u [[Srbija|Srbiji]], [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]], [[Vojvodina|Vojvodini]], [[Dalmacija|Dalmaciji]] i sindikalne organizacije u Crnoj Gori i Makedoniji također su glasovali za ujedinjenje. Dogovoreno je da se kongres ujedinjenja sindikata održi istovremeno s kongresom stranke.
== Rad kongresa ==
[[Datoteka:Spomen_ploca_Prvom_kongresu_SRPJ(k)-Beograd.jpg|desno|mini|300px|Spomen-ploča na mjestu Prvog kongresa SRPJ (k) u [[Beograd]]u.]]
Kongres ujedinjenja održan je u Beogradu od 20. do 23. travnja 1919. godine. Kongresu su prisustvovala 432 delegata, koji su predstavljali oko 130 000 organiziranih članova radničkog pokreta iz svih dijelova Jugoslavije, osim iz [[Slovenija|Slovenije]], gdje je vodstvo Slovenske jugoslavenske socijaldemokratske stranke uspjelo spriječiti sudjelovanje slovenskih predstavnika.
Kongres je započeo [[Internacionala|Internacionalom]] i pozdravnim govorima. Bilo je prisutno puno delegata: jedni su stajali, a drugi sjedili. Na zidu su slike [[Karl Marx|Marxa]] i [[Friedrich Engels|Engelsa]]. Govori se da je došao čas, da je kapitalizam ušao u završnu fazu, govornici citiraju [[Vladimir Iljič Lenjin|Lenjina]], spominje [[Erfutski program]], zahtijeva ukidanje feudalnih ostataka na selu i podjelu zemlje seljacima itd. Govornike prekidaju pljesak i skandiranje ("Živio drug Lenjin", "Druga internacionala!").
Unatoč obećavajućem početku, kongres su obilježila oprečna gledišta i rasprave o konceptima revolucionarne i reformističke struje. Usvojena je "Osnova ujedinjenja", u kojoj je ocijenjeno da je kapitalizam ušao u svoju završnu fazu i da se stvaraju uvjeti za skoro uspostavljanje ''komunističke privrede''. Također je istaknuto da se uspostava komunističkog društva može postići samo ''osvajanjem političke vlasti od strane [[proletarijat]]a, uništavanjem starih organa vlasti i uspostavljanjem moći [[Radnička klasa|radničke klase]]''. Politička strategija nove stranke, koja je nazvana Socijalistička radnička partija Jugoslavije (komunistička), temeljila se na predanosti klasnoj borbi i jugoslavenskoj socijalističkoj revoluciji. U "Podlozi" je zaključeno da [[Druga internacionala]] nije opravdala zahtjeve povijesne situacije. Odlučeno je da se novoosnovana Partija pridruži [[Kominterna|Komunističkoj internacionali]].
Smatrajući da je [[1918.]] nacionalno pitanje u smislu državnog zakona riješeno, SRPJ (k) se proglasio jedinstvenom državom republičkog oblika s lokalnom samoupravom okruga, okruga i općina. "Rješenje o agrarnom pitanju" bilo je ograničeno uglavnom na zahtjev za podjelu zemljišnih posjeda feudalnog podrijetla bezemljašima i za ukidanje feudalnih odnosa. Usvojena je orijentacija prema klasnoj fronti industrijskog i agrarnog proletarijata, a ne prema široko utemeljenom savezu radnika i seljaka.
Kongres je također donio rezoluciju u kojoj je prosvjedovao protiv ukidanja građanskih sloboda i suzbijanja revolucionarnog radničkog pokreta u Jugoslaviji, kao i protiv kontrarevolucionarne uloge jugoslavenskih vlasti u odnosu na sovjetske republike u [[Ruska Sovjetska Federativna Socijalistička Republika|Rusiji]] i Mađarskoj i njihovih priprema da se pridruži vojnoj intervenciji protiv Mađarske sovjetske republike. Pozvana je vlada Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca da odmah i bezuvjetno prizna i uspostavi prijateljske odnose sa sovjetskim republikama u Rusiji, Mađarskoj i [[Bavarska sovjetska republika|Bavarskoj]].
Prema Statutu koji je usvojio Kongres, SRPJ je bio organiziran kao jedinstvena stranka, a ne kao savez stranaka. Najviša tijela upravljanja bili su Kongres i Vijeće stranke, kojima su bila podređena sva ostala tijela (Središnji i Pokrajinski izvršni odbor, parlamentarna skupina, stranački tisak).
== Literatura ==
| |||