Jan Doršner: razlika između inačica

Od djetinjstva se zanimao za sve. S djedovima Rudolfom i Franjom igrao se stolarskim alatom oko maketa. Volio je čitati knjige. Čitao je usporedno po dvije, tri knjige, od bajki do zahtjevnih djela Joycea, Orwella, Kunder i dr. Još kao dijete osvojio je brojne medalje i pehare na sniježnim olimpijskim stazama Jahorine i Bjelašnice, te poslije i na Vlašiću. [[Smučarski savez BiH]] proglasio ga je 1983. godine najperspektivnijim alpincem u BiH. Bio je pobjednik prvenstava Jugoslavije u konkurenciji pionira na Kopaoniku, u Sloveniji na Soriškoj planini i na Pohorju. Na Pohorju je 1987. bio drugi u spustu na juniorskom prvenstvu Slovenije. Sezone 1991./92. bio je član bh. reprezentacije u [[alpsko skijanje|alpskom skijanju]] i kandidat za nastup u reprezentaciji bivše Jugoslavije na ZOI 1992. u Francuskoj. Ponajbolji prijatelj, s kojim je bio činio najbojlil dvojac u SK Željezničar bio je Edin Terzić, danas delegat [[FIS]]. Često je izostajao Jan iz škole jer je bio na treninzima po ledenjacima u Austriji i na natjecanjima, ali je nadoknađivao zaostatke u školi. Dobro je pamtio i preko noći u tri kalendarska dana spremio je i uspješno polagao ispite. Dopunski je trenirao [[tenis]] preko ljeta. Osvojio je interni studentski turnir 1991. godine. S ocem je [[planinarstvo|planinario]] vikendom do Skakavca i Bukovika, ljeti su osvojili Bobotov kuk na Durmitoru 1982. i vrh Triglava 1983. godine. Doršner se bavio i [[podvodni ribolov|podvodnim ribolovom]]. Bio je drugi u [[plivanje|plivanju]] perajama na prvenstvu BiH u podvodnim aktivnostima 1984. u Neumu. On, brat, otac i mati su na regatnoj jedrilici 1989. preplovili Jadran do talijanskog Manfredonijskog zaljeva, pored Palagruže i poluotoka Gargana. Upisao je strojarstvo. Na Strojarskom fakultetu došao je do 3. godine i 17 položenih ispita. <ref name="Doršner"/>

 

 

Noć prije svoje zadnje akcije Jan prespavao je kod kuće. Navečer mu je postrojba suprotstavila snažnom neprijatelju. Bila je to jedna od odlučujućih [[Bitka za Otes|bitaka]] za grad. Palo je skoro stotinu boraca. Sučelili su se protiv devetnaest tenkova pod zapovjedništvom generala i haškog osuđenika Ratka Mladića. Branitelji su pokušali osujetiti pokušaj da kroz [[Otes]] i [[Azići|Aziće]] preko [[Stup (Ilidža, BiH)|Stupske petlje]] probiju obrambenu crtu grada. Zbog slabo naoružanih branitelja, crte nisu izdržale, a domaće stanovništvo s djecom kaotično se povuklo. Jan je mlađe drugove uputio u sklonište, a sam je izašao na čistinu noseći ručni protuoklopni bacač M-80 i ispalio raketu na teški tenk T84. "Zolja" je zakazala, jer je bila neispravna, što je bilo kobno po njega.<ref name="Doršner"/> Poginuo je 2. prosinca 1992. godine. Pokopan je sutradan na groblju Sv. Josip. <ref name="Klix"/><ref name="Source"/> Pokopan je u granatiranjem oštećenu obiteljsku grobnicu. Na grob je obitelj postavila ploču od jablaničkog granita u kojem je uklesan, pored Janovog imena, latinski znak za beskonačnost limes, u simbol na sjećanje na istomenu britansku školsku jedrilicu pored koje je Jan u Polačama na Mljetu 1990. usidrio našu jedrilicu i upoznao se s britanskim kadetima. U grobnu ploču su upisana imena njegove prabake Vide Pinjušić i praujaka Petra. Na počivalištu je ugrađena je i granitna posuda s uvijek zelenom sukulentnom puzavicom. Večeri kad je poginuo, mladi spiker gradskog radija Studio 99 improvizirao je kontaktnu emisiju “Poginuo je Jan vojnik …”. Dva su se sata nizali pozivi slušatelja koji su tih dugih noći bez struje, hrane i vode u opkoljenom gradu uopće imali uključen radio i telefon. <ref name="Doršner"/>