Bošnjački jezik: razlika između inačica

| ime = BosanskiBošnjački jezik

'''BosanskiBošnjački jezik'''<ref>[http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=8918 Pojam "bosanski jezik" u poglavlju "jezik" članka "Bosna i Hercegovina" u Hrvatskoj enciklopediji], pristupljeno 30. travnja 2014. "Danas su u BiH službeni standardni jezici bosanski, hrvatski i srpski. Hrvatski i srpski ne razlikuju se od jezične prakse u Hrvatskoj i Srbiji. Muslimani Bošnjaci prihvaćaju bos. jezik, kojemu bi zato '''točnije odgovarao naziv bošnjački'''</ref><ref>[[Dalibor Brozović]]:[http://hrcak.srce.hr/file/113645 Odnos hrvatskog i bosanskoga odnosno bošnjačkoga jezika], [[Jezik (časopis)|Jezik]] br.47, 1999., str. 13 <br>"''Prema tome, Hrvati imaju pravo nazivati jezik svojih susjeda Bošnjaka bošnjački. Po najčešćem obrascu da je jezik Francuza francuski, Talijana talijanski, Nijemaca njemački, Rusa ruski, pa onda i Hrvata hrvatski i Srba srpski, i na koncu, '''jezik Bošnjaka bošnjački'''.''"</ref><ref>Šimun Musa: [http://hrcak.srce.hr/file/53622 Hrvatski jezik u Bosni i Hercegovini s obzirom na njegov zakonski i stvarni položaj u društvu], <br>"''Pitanje naziva »bosanski jezik« pitanje je koje će sigurno još dugo biti tema polemika, ali je neprijeporno da svaki narod može zvati svoj jezik kako smatra da ga treba zvati (Brozović 1999b:15/16), iako je uobičajeno da se naziv jezika izvodi iz naziva naroda (Nijemci — njemački jezik, Španjolci — španjolski jezik, itd.). Isto tako, svaki narod prevodi naziv stranog jezika na svoj jezik. Tako Slovaci svoj jezik zovu slovenskim, a Hrvati ga prevode kao slovački, Bošnjaci svoj jezik zovu bosanskim, a '''Hrvati ga zovu bošnjačkim''', itd. Zašto se u hrvatskom prijevodu Ustava Federacije BiH bošnjački jezik naziva bosanskim, objasnio je sudac Vrhovnog suda Federacije BiH Mirko Bošković u svom članku pod nazivom Tajnikov doprinos nazivu bosanski jezik objavljenom u glasilu Matice hrvatske iz Mostara, Motrišta, broj VII(1998)"''"</ref><ref>Hrvatski prijevod Ustava Županije posavske (članak 10.), Zapadno-hercegovačke županije (članak 10.), Hercegovačko-neretvanske županije (članak 8.) i Hercegbosanske županije (članak 10.) ispravno upotrebljava naziv »bošnjački jezik«. "</ref> (ISO 639-3: [[silcode:bos|bos]]), jezik [[južnoslavenski jezici|zapadne]] podskupine [[južnoslavenski jezici|južnoslavenskih]] jezika kojim se služi oko 2.216.000 ljudi<ref name="Ethnologue-17-izdanje">http://www.ethnologue.com/language/bos ''Ethnologue'', 17. izdanje. Pristupljeno 17. rujna 2013.</ref> na području [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], [[Hrvatska|Hrvatske]], [[Crna Gora|Crne Gore]], [[Kosovo|Kosova]], [[Srbija|Srbije]] i [[Turska|Turske]]. Razvijao se pod utjecajem [[turski jezik|turskoga]] ([[silcode:tur|tur]]), [[Osmanski turski jezik|osmanskoga turskoga]] ([[silcode:ota|ota]]) i arapskoga ([[silcode:arb|arb]]).

Nacionalni je standardni jezik Bošnjaka temeljen na novoštokavsko-ijekavskom dijalektu i pisan [[Latinica|latinicom]] ili [[Ćirilica|ćirilicom]]. Odredba o ćiriličnoj grafiji je političke naravi, jer su time promicatelji bosanskogabošnjačkoga jezika željeli potvrditi kontinuitet sa "srpskohrvatskim odnosno hrvatskosrpskim jezikom ijekavskog izgovora", republičkim jezikom [[Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina|Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine]] u doba [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije]]. U praksi, nijedna knjiga ni časopis na bosanskombošnjačkom jeziku ne tiskaju se srpskom reformiranom ćirilicom (vukovicom).

bosanskiBošnjački je jezik, pod nazivom ''bosanski jezik'', uz [[hrvatski jezik]] i [[srpski jezik]], jedan od triju službenih jezika u Bosni i Hercegovini.<!-- Vjerojatno od 2002. i nametanja Wolfganga Petritscha u Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine. Amandman XXIX. od 19. travnja 2002. http://www.ohr.int/decisions/statemattersdec/default.asp?content_id=7475 Tim Amandmanom XXIX. je zamijenjen Article I.6 of the Constitution of the Federation of Bosnia and Herzegovina (Članak 6. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine), u engleskom izvorniku Ustava, koji po Bečkim dogovorima ima jednaku pravnu moć kao i tekstovi na bošnjačkom jeziku, srpskom jeziku, te hrvatskom jeziku. --> Njime govori oko 2 do 2,2 milijuna ljudi u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]], [[Crna Gora|Crnoj Gori]], [[Srbija|Srbiji]], na [[Kosovo|Kosovu]], u [[Hrvatska|Hrvatskoj]], te neutvrđen broj iseljenika u [[Turska|Turskoj]] i zapadnoeuropskim zemljama i sjevernoj Americi. U hrvatskom i srpskom je službeni naziv za jezik Bošnjaka – bosanskibošnjački, dok je u samoj bosanskojbošnjačkoj zajednici nacionalni jezik imenovan "bosanskim", a taj je naziv prihvaćen na primjer u engleskom ("bosnian language", ne "bosniac language") i u njemačkom ("bosnische Sprache", ne "bosniakische Sprache") jeziku. U hrvatskom jeziku, "[[bosanski jezik]]" je višeznačni naziv za [[južnoslavenski jezici|južnoslavenski jezik]], u prošlosti i sadašnjosti na različite načine povezivan s povijesnom zemljom [[Bosna|Bosnom]].

[[Datoteka:Bosniak_view_of_dialects_in_RH_BiH_and_Boka.png|mini|200px|bosanskiBošnjački pogled na dijalekte u BiH, RH i Boki]]

[[Datoteka:Bosniak_view_of_bosniak_subdialects_in_BiH.png|mini|200px|bosanskiBošnjački pogled na poddijalekte u BiH]]

bosanskiBošnjački se jezik temelji na štokavskim govorima koji se mogu podijeliti u četiri glavne skupine[[Novoštokavski jekavski dijalekt|:]]

=== Odlike bosanskogabošnjačkoga standardnoga jezika ===

bosanskiBošnjački standardni jezik ima sljedeće odlike:

Jezik se u nemaloj mjeri oslanja na [[srpski jezik]] ijekavskoga izgovora, poglavito u morfologiji, sintaksi i terminologiji uz obilatu upotrebu [[turcizam]]a. Jezični spomenici specifično bosanskogabošnjačkoga jezika (tj. oni koji nisu pisani na mješavini crkvenoslavenskoga i vernakulara, kakvoga nalazimo na bilizima ili natpisima na stećcima u 14. i 15. st.) sežu u 16. (možda i 15.) i 17. stoljeće (nakon turske okupacije), u alhamijado književnost štokavsko-ikavskoga i jekavskoga vernakulara, pisanoga na modificiranom arapskoj abecedi (arabica), te u prvi bosanskibošnjački rječnik, rimovani bosanskobošnjačko-turski glosar "Potur šahidi" Mehmeda Uskufija iz 1631. godine.

Tijekom 19. stoljeća, prvenstveno njegovim koncem, pojavljuje se opsežnije kulturna djelatnost Bošnjaka na jeziku koji je različito imenovan: srpsko-hrvatski, hrvatski, srpski, bosanski. Vladavina Austro-Ugarske monarhije dovela je do konačne prevlasti latiničnoga pisma, te do procvata književnosti na bosanskombošnjačkom jeziku koji je u to vrijeme bio znatno bliži hrvatskom nego srpskom jeziku.

U doba obje Jugoslavije službeni je općeporabni jezik u BiH sustavno posrbljivan, što je ostavilo snažnih tragova u jezičnome obliku bosanskogabošnjačkoga jezika. Prevlast latinice nije bila uzdrmana, ali promjene su u jeziku današnje bosanskebošnjačke zajednice bile znatne u svim jezikoslovnim područjima. Najuočljivije je pak bilo srbiziranje leksika i znanstveno-strukovnoga nazivlja. U doba Kraljevine Jugoslavije, službenim jezikom je bio srpski i posrbljivanje je išlo svom snagom. Moguća zaustavljanja tog procesa za vrijeme Banovine Hrvatske i za vrijeme NDH, koja su prekratko trajala za ostaviti traga u svakodnevnom govoru. U doba socijalističke Jugoslavije, službeno, "republički jezik" u socijalističkoj BiH je isprva bio ''srpski ili hrvatski'',<ref>Samardžija, Marko. ''Nekoć i nedavno : odabrane teme iz leksikologije i novije povijesti hrvatskoga standardnoga jezika'', Biblioteka "Dometi", Izdavački centar Rijeka, Rijeka, 2002., str. 117., {{ISBN|953-6066-97-1}} {{Citat|... u 63. članku Ustava NR BiH ovako glasi: "Zakoni i drugi opšti propisi Narodne Republike Bosne i Hercegovine objavljuju se na srpskom ili hrvatskom jeziku".¹²⁸|Samardžija, 2002., 117.}}</ref> te poslije ''[[srpskohrvatski jezik|srpskohrvatski]] odnosno hrvatskosrpski jezik ijekavskog izgovora'',<ref>[[s:sr:Устав Републике Босне и Херцеговине — Пречишћени текст (1993)|Ustav Republike Bosne i Hercegovine]] (Pročišćeni tekst), Službeni list Republike Bosne i Hercegovine, 5/93. od 14. ožujka 1993., URL: http://republikabih.net/content/Ustav_Republike_BiH.pdf</ref> i bio je samo inačicom službenog jezika koji je bio u Srbiji, uz razliku što je latinično pisanje bilo imalo službeni status kao i ćirilica, pa su tako dnevne tiskovine primjerice, izlazile jednom stranicom na latinici, a drugom na ćirilici, odnosno slučaj je bio da su naizmjenice bili latinični i ćirilićni članci u novinama i časopisima.

Raspadom SFRJ i ratom u Bosni i Hercegovini otpočela je konačna standardizacija bosanskogabošnjačkoga jezika, i to u rječnicima Alije Isakovića, pravopisu Senahida Halilovića i ''Gramatici bosanskoga jezika'' Dževada Jahića, Ismaila Palića i Halilovića. Odlike su bosanskogabošnjačkoga standardnoga jezika, po propisima tih djela, češća poraba islamskih orijentalizama ("turcizmi") i uvedba fonema "h" u stanovitom broju riječi (lahko, mehko prema lako, meko) kao odraz posebnosti govora Bošnjaka-Muslimana prema današnjem standardnom hrvatskom i srpskom jeziku. Po svojoj fizionomiji bosanskibošnjački je standard zasnovan na zapadnoj novoštokavštini (što se, katkad, zbog političkih razloga i povezanosti s bosanskombošnjačkom nacionalnom zajednicom u Sandžaku marginalizira ili prešućuje); u stilizaciji je nekih rješidaba, prvenstveno, preslovljavanja stranih izraza bliži srpskom nego hrvatskomu jeziku (Kipar, hemija,..), no, generalno izbjegava crkvenoslavizme (opština, sveštenik, ...). Uočljiva je, također, slabija normiranost <!-- možda nije najbolji primjer -->(računar,<ref name="računar">Halilović, Senahid. ''Pravopis bosanskoga jezika'', Kulturno društvo Bošnjaka „Preporod“, Sarajevo, 1996., str. 471. {{citat| računar, ''instr. jd.'' računarom |Halilović, 1996., 471.}}</ref> kompjuter,<ref name="kompjuter">Halilović, Senahid. ''Pravopis bosanskoga jezika'', Kulturno društvo Bošnjaka „Preporod“, Sarajevo, 1996., str. 296. {{citat| kompjuter<br>kompjuterizacija<br>kompjuterski |Halilović, 1996., 296.}}</ref> računalo<ref name="računalo">Halilović, Senahid. ''Pravopis bosanskoga jezika'', Kulturno društvo Bošnjaka „Preporod“, Sarajevo, 1996., str. 471. {{citat| računalo, ''instr. jd.'' računalom |Halilović, 1996., 471.}}</ref>) koja se iskazuje u leksičkoj i pravopisnoj zbrci u bosanskimbošnjačkim medijima i tisku.

=== Raširenost bosanskogabošnjačkoga jezika ===

Gradovi s najvećim brojem govornika bosanskogabošnjačkoga su: [[Sarajevo]], [[Tuzla]], [[Zenica]], Bihać, [[Novi Pazar]], [[Tutin]], [[Carigrad]].

Izvan Bosne i Hercegovine brojne su enklave u kojima se govori bosanskibošnjački jezik:

Ime bosanskogabošnjačkoga jezika je predmet spora bosanskihbošnjačkih jezikoslovaca (i političara) s hrvatskim i srpskim. Naime, bosanskibošnjački jezikoslovci i političari inzistiraju na nazivu ''"bosanski jezik"'' i kako ga pod tim imenom trebaju rabiti i [[Srbi]] i [[Hrvati]].

Dio hrvatskih jezikoslovaca ([[Zvonko Kovač]], [[Ivo Pranjković]], [[Josip Silić]]) ih podržava. Većina pak hrvatskih jezikoslovaca ([[Radoslav Katičić]], [[Dalibor Brozović]]{{fusg|1}} i [[Tomislav Ladan]]) drži da je naziv "''bosanskibošnjački jezik''" jedini prikladan te da su shodno tomu ''[[bosanski jezik]]'' i ''bosanskibošnjački jezik'' dvije različite stvari. Državne ustanove [[Republika Hrvatska|Republike Hrvatske]], poput [[Državni zavod za statistiku|Državnoga zavoda za statistiku]], koji rabi izraz "''bosanskibošnjački jezik''" pri popisu stanovništva 2001. godine,<ref name="DZS"/> dok pri popisu stanovništva 2011. godine rabi izraz "''bosanski''".<ref>http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/census2011/results/htm/H01_01_09/H01_01_09.html Pristupljeno 17. rujna 2013. godine.</ref>

Mišljenje većine srbijanskih jezikoslovaca jest da je "''bosanskibošnjački jezik''" jedini odgovarajući naziv,<ref>[http://www.rastko.rs/filologija/odbor/odluka001_c.html Odluka Odbora za standardizaciju srpskog jezika iz 1998.]</ref> a o tom pitanju postoji još od 1990. godine isti stav.<ref>Svein Mønnesland, »Language Policy in Bosnia-Herzegovina«, (str. 135. – 155.). U knjizi koju su uredili: Annikki Koskensalo, John Smeds, Rudolf de Cillia, Ángel Huguet, ''Language : Competence–Change–Contact = Sprache : Kompetenz – Kontakt – Wandel'', Berlin ; Münster : Lit Verlag, 2012., {{ISBN|978-3-643-10801-2}}, str. 143. {{Citat|Already in 1990 the Committee for the Serbian language⁹ decided that only the term 'Bosniac language' should be used officially in Serbia, and this was confirmed in 1998.|str. 143.}}</ref>

* {{bos oznaka}} [http://www.rjecnik.ba/ Besplatni internetski rječnik: bosanskoBošnjačko-Engleski, bosanskoBošnjačko-Njemački, bosanskoBošnjačko-Latinski]