Vinodolski zakonik najstarijiNajstariji je cjelovito sačuvan zapis običajnog prava, i od sličnih dokumenata na slavenskim jezicima od njega je možebitno starija samo [[Ruska pravda]] (koja se datira od 11. do 13. stoljeća).<ref>http://www.nsk.hr/HeritageDetails.aspx?id=147</ref>.
Vinodolski zakonik pisanPisan je [[Glagoljica|glagoljicom]], a predstavlja zbornik pretežno [[Običajno pravo|običajnoga prava]] devet vinodolskih općina ([[Novi Vinodolski|Novi]], [[Ledenice]], [[Bribir (Vinodol)|Bribir,]] [[Grižane-Belgrad|Grižane]], [[Drivenik]], [[Hreljin]], [[Bakar (grad)|Bakar]], [[Trsat]], [[Grobnik]]). Sastoji se od 77 članaka u kojima su opširno razrađeni odnosi između gradova slobodne općine Vinodol i krčkih knezova. Napisan je na 14 [[Pergamentni papir|pergamentnih]] listova veličine 24,3 × 16,5 cm s inicijalima urešenim biljno-geometrijskim motivima i rubnim crtežima.
Naime, darovnicom hrvatsko-ugarskog kralja [[Andrija II.|Andrije II.]] Vinodol je 1225. potpao pod vlast [[Frankapani|krčke vlastele]]. Slobodni seljaci nisu željeli postati kmetovi, pa dolazi do sukoba koji traju sve do 1288. kada su Vinodolčani priznali vlast otočkih knezova, a ovi su im odlučili priznati neka prava. Zbog toga je oformljena komisija od 42 člana iz navedenih devet vinodolskih općina koja je trebala popisati dužnosti i prava kmetova i feudalne gospode, čiji je predstavnik bio knez Leonard Krčki.
