Raspad Kraljevine Jugoslavije: razlika između inačica

Pod prijetnjom moguće invazije premijer [[Dragiša Cvetković]] i potpredsjednik Vlade [[Vlatko Maček]] postižu dogovor o pristupanju [[Trojni pakt|Trojnom paktu]] s Italijom i Njemačkom koja je pritom obećala Jugoslaviji tri stvari: Njemačka priznaje teritorijalni integritet Jugoslavije, Njemačka neće tražiti od Jugoslavije prelazak svoje vojske preko njenog teritorija niti vojne baze, Njemačka će osigurati da Jugoslavija dobije luku Solun i time i izlazak na Egejsko more. Do službenog potpisivanja dolazi u [[Beč]]u 25. ožujka [[1941]]. godine. Kada je vijest o potpisivanju stigla u [[Beograd]] ona pokreće već unaprijed organiziranu britansku akciju [[Državni udar u Kraljevini Jugoslaviji|vojnog puča od 27. ožujka 1941.]] koji ruši vladu [[Cvetković-Maček]], a na njeno mjesto dolazi general [[Dušan Simović]]. Bez obzira na sav bijes [[Hitler]]a koji dočekuje za njega ovu neugodnu vijest, on u potpunoj suprotnosti s kasnije stvorenim mitovima šalje diplomatski upit generalu Simoviću namjerava li on poštivatipoštovati sporazum sklopljen [[25. ožujka]]. Tek dolazak negativnog odgovora na upit dovodi do kratkotrajne pripreme za invaziju Jugoslavije. Znajući da se priprema rat, u potpunom suglasju s Velikom Britanijom jugoslavenska delegacija putuje u Moskvu radi sklapanja obrambenog saveza sa Sovjetskim Savezom. Poslije kraćeg dogovora dolazi do potpisivanja ovog saveza u noći s 5. na [[6. travnja]] [[1941]] . godine. Oko dva sata nakon potpisivanja i prije njegovog podnošenja javnosti [[Njemačka]] je napala Jugoslaviju. Na diplomatski upit upućen [[Staljin]]u nakon izbijanja rata, namjerava li [[Sovjetski Savez]] poštivatipoštovati sklopljeni sporazum i objaviti rat Njemačkoj, dobiven je negativni odgovor čime se slama jugoslavenska nada za spas isto tako brzo kao i britanska za otvaranje drugog fronta.