Mao Ce-tung: razlika između inačica

|datum rođenja=[[26. prosinca]] [[1893.]].

|datum smrti=[[9. rujna]] [[1976.]].

|mandat_start=[[27. rujna]] [[1954.]].

|mandat_kraj=[[27. travnja]] [[1959.]].

|mandat_start2=[[20. ožujka]] [[1943.]].

|mandat_kraj2=[[9. rujna]] [[1976.]].

'''Mao Ce-tung''' ([[tradicionalni kineski]]: 毛澤東, [[pojednostavljeni kineski]]: 毛泽东, [[pīnyīn]]: ''Máo Zédōng''; [[Shaoshan]], [[Hunan]], [[26. prosinca]] [[1893.]]. – [[Peking]], [[9. rujna]] [[1976.]].) [[Kina|kineski]] je političar, vojskovođa, revolucionarni vođa i državnik koji se smatra najvažnijom ličnošću u modernoj kineskoj povijesti i jednom od najvećih ličnosti [[20. stoljeće|20. stoljeća]]. Tijekom njegove vladavine, ubijeni su deseci milijuna ljudi tijekom političkih progona [[Totalitarizam|diktatorske]] vlasti te od posljedica i zabluda ekonomske politike.

Mao Ce-tung se rodio 26. prosinca [[1893.]] godine u selu [[Shaoshan]], provincija [[Hunan]], u obitelji imućnih seljaka. Tijekom školovanja uključio se u radikalnu politiku, da bi [[1921.]]. godine postao članom [[Komunistička partija Kine|KP Kine]].

Kao jedan od vođa KP Kine izbjegao je "bijeli teror" [[1927.]]. godine. U planinama jugoistočne Kine započeo je ustanak i stvorio [[Kineska Sovjetska Republika|Kinesku Sovjetsku Republiku]] te razvio vlastitu [[marksizam|marksističko]]-[[lenjinizam|lenjinističku]] doktrinu koja će se poslije nazvati [[maoizam]]. Njegovo inzistiranje na seljacima kao bazi revolucionarnog pokreta i gerilskoj strategiji dovelo je do sukoba s dogmatima koji su inzistirali na oslanjanju na radničku klasu i borbu u gradovima. Mao je taj sukob izgubio, pa su kineski komunisti, odbacivši njegovu strategiju, poraženi u sukobu s nacionalističkom vojskom [[Čang Kai-šek|Čanga Kai-šeka]] i prisiljeni na [[Dugi marš]] u [[Yan'an|Yenan]]. Tamo se Mao ponovno nametnuo kao vođa i iz te baze rukovodio borbom protiv Čanga i japanskih osvajača koji su napali Kinu [[1937.]]. godine. Nakon japanskog poraza u [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]], komunisti i nacionalisti nastavili su rat, da bi krajem [[1949.]]. godine komunisti odnijeli konačnu pobjedu. Dana [[1. listopada]] [[1949.]]. godine proglašena je [[NR Kina]], a preživjeli su nacionalisti pobjegli na otok [[Tajvan]], koji se danas službeno smatra "otpadnutom" kineskom provincijom.

Mao Ce-tung tako je nakon više od jednog vijeka prvi uspio sve kineske teritorije staviti pod jednu vlast i okončati građanske ratove, ustanke i revolucije. Godinu dana kasnije uspješna je kineska intervencija u [[Korejski rat|Korejskom ratu]] povećala prestiž mlade države. Prvih devet godina pod Maom Ce-tungom također su zapamćene po uvođenju niza reformi - pojednostavljanju kineskoga pisma u svrhu povećanja pismenosti, zaustavljanju [[inflacija|inflacije]] i [[agrarna reforma|agrarnoj reformi]]. No, sva su ta dostignuća zasjenjena ekonomskom katastrofom u koju se pretvorio [[Veliki korak naprijed]]. Nešto kasnije NR Kina odmetnula se od svog tradicionalnog saveznika [[SSSR]]-a i postala jednom od najizoliranijih država svijeta. Pod Maom Ce-tungom Kina je stvorila i testirala [[nuklearno oružje]] i tako postala velikom svjetskom silom. U nastojanju da suzbije opoziciju svojoj vlasti, Mao je [[1966.]]. godine pokrenuo [[Kineska kulturna revolucija|Kulturnu revoluciju]] koja je dovela do općeg ekonomskog i društvenog kaosa. Kaos je zaustavljen tek nekoliko godina kasnije, kada su na vlast došli reformisti na čelu s [[Deng Xiaoping|Dengom Xiaopingom]].