David Ben-Gurion: razlika između inačica

'''David Ben Gurion''' (Plonsk, [[16. listopada]] [[1886.]]. - [[Tel Aviv]], [[1. prosinca]] [[1973.]].), [[izrael]]ski političar.

Izraelski laburistički vođa, državnik i prvi premijer [[Izrael]]a i ministar obrane (1948. - 1953. i 1955. - 1963.) koji je posvetio svoj život osnivanju izraelske države u [[Palestina|Palestini]] i kasnije ponio titulu [[otac domovine|"oca domovine"]].<ref name="moljac">[http://www.biografije.org/ben_gurion.htm moljac]</ref> Ben Gurion čije prezime u orginalu glasi Grün, rođen je u mjestu [[Plonsk]]u u carskoj [[Rusija|Rusiji]] (danas dio [[Poljska|Poljske]]) dana [[16. listopada]] [[1886.]]. godine kao sin odvjetnika i aktivnog [[Cionizam|cionista]].<ref name="moljac"/> Obrazovao se u hebrejskoj školi koju je osnovao njegov otac. U dobi od 14 godina postao je član cionističke mladeži i vođa skupine mladih židova nazvane [[Ezra]], a čiji su članovi međusobno razgovarali samo na [[Hebrejski jezik|hebrejskom jeziku]]. S 18 godina postao je učitelj u [[Varšava|Varšavskoj]] [[Židovi|židovskoj]] školi i pridružio se socijalističkoj cionističkoj skupini ''Poalei Zion'' (Radnici Ziona). Poljsku je napustio [[1906.]] godine, a [[1908.]] godine radi na farmi u židovskom naselju u [[Palestina|Palestini]] koja se nalazila na području koje je bilo pod [[Turska|turskom]] kontrolom. Tu je postao jedan od pokretača agrikulturne radničke komune te je pomogao utemeljiti židovsku samoobrambenu grupu ''[[Hashomer]]'' (Čuvar).

Godine [[1910.]] odustao je od rada na farmi i počeo uređivati cionistički radnički list ''Achdut'' (Jedinstvo) na hebrejskom jeziku. U to doba već je svoje prezime promijenio u Ben Gurion, što na hebrejskom znači "sin mladog lava", a koje je sličilo na njegovo rodno ''Grün''. Početkom Prvog svjetskog rata Turci su ga protjerali iz Palestine, zajedno s [[Yitzak Ben-Zvi|Yitzhakom Ben-Zvijem]] (kasnije drugim predsjednikom Izraela), te [[1915.]]. godine Gurion stiže u [[New York]] u ime [[Socijalizam|socijalističkih]] cionista. U New Yorku se i vjenčao s Paulom Monbesz, cionističkom aktivisticom. Godine [[1917.]]. u [[Velika Britanija|Velikoj Britaniji]] objavljuje [[Arthur James Balfour|Balfourovu]] deklaraciju koja oživljava cionističke nade zbog njegove podrške narodnom domu za Židove u Palestini. Ben Gurion pomaže organiziranje Židovske legije u okviru britanskih trupa, a u koju i sam stupa u [[Kanada|Kanadi]] u [[travanj|travnju]] [[1918.]]. godine. No, dok je legija doplovila do Palestine rat je završio, a Britanci su preuzeli vlast u Palestini. Godine [[1922.]]. britanski mandat za upravu nad Palestinom postao je služben. Samo godinu dana ranije ([[1921.]].) postao je glavni tajnik ''[[Histadrut|Histadruta]]'', konfederacije židovskih radnika. Cijelo to vrijeme bio je predstavnik Histadruta u Svjetskoj cionističkoj organizaciji i Židovskoj agenciji.

Godine [[1930.]]. utemeljio je [[Mapai]], cionističku radničku stranku, a do [[1935.]]. godine postao je predsjednik Izvršnog komiteta Židovske agencije za Palestinu, službenim nadglednikom židovske Svete Zemlje. Devet godina kasnije ([[1939.]].) Velika je Britanija napravila veliku promjenu u svojoj dotadašnjoj prožidovskoj politici i ograničila je imgracijsku kvotu Židova u Palestinu. Godine [[1944.]]. postao je predsjednik Cionističke svjetske organizacije. I u vrijeme Drugog svjetskog rata Ben Gurion je nastavio svoju borbu surađujući s Britancima, ali je poveo političku i vojnu borbu protiv njih [[1947.]]. - [[1948.]]. godine. Na kraju je došao do željenog cilja, republika [[Izrael]] proglašena je [[14. svibnja]] [[1948.]]. godine, a on je proglašen [[premijer]]om novostvorene države (kasnije je postao i ministar obrane). I ne samo to već je uspio razdjeljenje židovske ilegalne oružane skupine stopiti u jedinstvenu vojsku koja je porazila [[Saudijska Arabija|arapske]] invazijske snage i osvojila poluotok [[Sinaj]] koji pripada [[Egipat|Egiptu]] (više na [[Bliskoistočni sukob]]). Na unutarnjem planu petnaest je godina (izuzevši period od [[1953.]]. - [[1955.]].) vodio svoju zemlju promovirajući useljavanje, obrazovanje i razvoj [[Pustinja|pustinjskih]] krajeva. Unatoč oštrom protivljenju opozicije Ben Gurion je podržao uspostavu veza sa [[Zapadna Njemačka|Zapadnom Njemačkom]].

Godine [[1963.]]. dao je ostavku da bi, kako je rekao, učio i pisao; ali i stoga što je izgubio podršku u svojoj stranci. Na mjestu premijera i ministra obrane naslijedio ga je [[Levi Eshkol]]. Iako je podnio ostavku, ostao je zastupnik u [[Kneset]]u (izraelski parlament) sve do umirovljenja [[1970.]]. godine. U tom periodu između njega i Eshkola razvilo se političko suparništvo. To je dovelo do raskola unutar stranke MAPAI. U [[lipanj|lipnju]] [[1965.]]. godine Ben Gurion je utemeljio stranku RAFI ([[Lista izraelskih radnika]]). Na narednim izborima RAFI je osvojio deset zstupničkih mjesta u [[Kneset]]u. Godine [[1968.]]. RAFI se pridružio stranci MAPAI na čijem je čelu sada bio [[Ahdut Ha'avoda]] i oformljena je nova stranka - [[Izraelska radnička stranka]]. No, Ben Gurion je osnovao novu stranku - [[Hareshima Hamamlachtit]] (Državna lista) koja je osvojila četiri zastupnička mjesta u [[Kneset]]u na izborima [[1969.]]. godine. Naredne godine Ben Gurion je otišao u mirovinu i zadnjih je deset godina svog života živio u [[kibuc]]u Sde Boker u području [[Negev]]. Preminuo je [[1. prosinca]] [[1973.]]. godine.