Imre Nagy: razlika između inačica

|datum rođenja=[[7. lipnja]] [[1896.]].

|datum smrti=[[16. lipnja]] [[1958.]].

|mandat_start=[[4. srpnja]] [[1953.]].

|mandat_kraj=[[18. travnja]] [[1955.]].

|mandat_start2=[[24. listopada]] [[1956.]].

|mandat_kraj2=[[4. studenog]] [[1956.]].

'''Imre Nagy''' ([[Kaposvár]], [[7. lipnja]] [[1896.]]. - [[Budimpešta]], [[16. lipnja]] [[1958.]].), [[Mađarska|mađarski]] političar.

Do [[1953.]]. godine bio je član vlada i visokih partijskih foruma. Godine [[1949.]]. isključen je iz [[Politbiro]]a pod optužbom da ne prihvaća poljoprivrednu politiku Partije, no [[1951.]]. godine ponovno je postao član Politbiroa. Od [[1952.]]. godine bio je [[ministar]] i zamjenik predsjednika Vlade.

Nakon Staljinove smrti, kao jedan od glavnih predstavnika novih strujanja postao je predsjednik vlade. Njegovu politiku nije odobravalo tadašnje mađarsko vodstvo na čelu s M. Rakosijem pa je [[1955.]]. godine bio smjenjen sa svih položaja i isključen iz Partije, no [[1956.]]. godine ponovno je vraćen na položaj [[premijer]]a. Ubrzo je postao ključna ličnost tragičnih listopadskih zbivanja u Budimpešti, a kada su [[SSSR|sovjetske trupe]] svojom intervencijom skršile [[Mađarska revolucija 1956.|ustanak]], sklonio se u zgradu jugoslavenskog veleposlanstva u Budimpešti. Posredovanjem jugoslavenske vlade postignut je pismeni sporazum o prestanku azila Imre Nagya uz obvezu mađarske vlade da neće politički goniti sudionike budimpeštanskog ustanka koji su se sklonili u zgradu jugoslavenskog veleposlanstva. No, iste večeri Nagy je uhićen i odveden u unutrašnjost Mađarske. Na tajnom procesu suđeno mu je kao kontrarevolucionaru te je smaknut s još tri generala.