Oratorij: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
uklanjanje izmjene 5685219 suradnika 95.168.116.20 (razgovor)
Oznaka: uklanjanje
m točke u wikipoveznice s godinama
Redak 3:
Oratorij se pojavio u [[Rim]]u na početku [[17. stoljeće|17. stoljeća]]. Početci mu leže u duhovnim vježbama svećenika Filipa Nerija koji je okupljao vjernike u prostoriji za molitvu (oratoriumu) u rimskim crkvama [[S. Girolamo della Carita]] i [[S. Maria in Vallicella]]. U jeku [[protureformacija|protureformacijskih]] stremljenja na tim su se vježbama čitali odlomci iz [[Sveto pismo|Svetog Pisma]], održavale propovijedi i pjevale jednostavne duhovne pjesme (često samo jednoglasne).
 
Slične duhovne vježbe počele su se zatim održavati i po ostalim talijanskim gradovima pa su tako Nerijevi suradnici [[1575.]]. godine utemeljili Kongregaciju oratorija (članovi su se zvali oratorijanci ili filipini). U glazbenom dijelu vježbi Neri je ponekad uzimao poznate svjetovne kompozicije i podmetao im nove, duhovne tekstove. U početku su se takve pjesme – dijelovi duhovnih vježbi – pjevale na djelomično improvizirajući način, uz sudjelovanje svih prisutnih vjernika.
 
Kasnije su ih školovani glazbenici počeli obrađivati, poput bliskih suradnika sv. Filipa Nerija, i to skladatelji [[Palestrina]] i [[Animuccio]], te je tako glazbeni dio Nerijevih duhovnih vježbi poprimio oblike duhovnog [[koncert]]a. Tako se pred vjernike putem glazbe počela iznositi i određena dramska radnja i to najčešće kakav događaj iz [[Biblija|Biblije]]. Budući da nije bilo scenske radnje, trebalo je slušateljima ispričati dijelove između nastupa pojedinih likova, a to je činio poseban solist nazivan ''testo''. Zbor je nastupao u ulogama puka i u meditativnim dijelovima. Sve ovo navedeno bio je zapravo prijelaz iz jednostavne pjesme – [[lauda|laude]] prema oratoriju. Treba naglasiti da je ovaj oblik oratorija nastajao odmah na narodnom jeziku, tj. na talijanskom, te se naziva 'oratorio volgare'.
Redak 9:
Drugi oblik oratorija, tzv. ''oratorio latino'' sličan je po strukturi prethodnom, ali ne i po postanku. Ovaj oblik oratorija razvio se direktno iz [[pasija|pasije]] i polifonih [[motet]]a. Također latinski oratorij je imao isključivo [[latinski jezik|latinski]] tekst i to u [[proza|prozi]], izvodio se uglavnom u crkvama i to često kao slobodni dio liturgije.
 
Za prvi pravi (razvijeni) oratorij uopće smatra se oratorij skladatelja [[Emilio de' Cavalieri|Emilia de' Cavalieria]] pod nazivom ''Rappresentazione di Anima e di Corpo'' (''Prikazanje duše i tijela'') iz [[1600.]]. godine izveden u [[Rim]]u. Najznačajniji skladatelji tog prvog perioda su Scarlatti, Carissimi, Vittori i dr. U 18. st. oratorij prelazi granice [[Italija|Italije]] i razvija se u [[Francuska|Francuskoj]] ([[Marc-Antoine Charpentier|M. A. Charpentier]]), te u [[Njemačka|Njemačkoj]] i [[Austrija|Austriji]] gdje su ga s oduševljenjem prihvatili katolički krugovi za razliku od protestantskih kojima su bile milije pasije i kantate. U 18. st. nastaju i danas najpoznatiji oratoriji poput Stvaranja i Godišnjih doba, [[Joseph Haydn|J. Haydna]]; Mesije, Jude Makabejca, Izraela u Egiptu [[Georg Friedrich Händel|G. F.Händela]] i dr. Svakako da je zbor br. 42 iz Händelovog oratorija Mesija, čuvena 'Aleluja' postao jednim od najprepoznatljivijih oratorijskih, ali i uopće duhovnih zborova u svjetskoj glazbenoj literaturi.
 
== Oratorij u Hrvatskoj ==
 
U našoj domovini skladatelji oratorija su zapravo rijetki. Naš najstariji oratorij je djelo [[split]]skog liječnika i skladatelja Julija Bajamontija pod nazivom ''La Traslazione di S. Doimo'' (''Prijenos kostiju sv. Dujma'') iz [[1770.]]. godine. Tek u [[20. st]]. pojavljuju se naši novi oratorijski skladatelji poput [[Ivan Zajc|Ivana pl. Zajca]] (''Prvi grijeh''), [[Božidar Širola|Božidara Širole]] (''Život i spomen sv. [[Ćiril i Metod|Ćirila i Metoda]]'') i dr. Zatim oratorij ''Tužba u hramu'' skladatelja [[Albe Vidaković|Albe Vidakovića]] na tekst pjesnika i svećenika Jerolima Kornera. Vidaković nije dovršio oratorij već su ga po skicama dovršili [[Lovro Županović]] i [[Anđelko Klobučar]] 1997. godine.
Od suvremenih autora spomenimo Davora Bobića i oratorij ''Kralj Tomislav'', oratorij za soliste, recitatora, zbor i simfonijski orkestar na libreto Bore Pavlovića (1992./1993.) Posljednji oratorij hrvatskog autora jesu ''Pashalne slike'' (oratorij za sole, dječji zbor, mješoviti zbor i orkestar) hrvatskog skladatelja [[Anđelko Igrec|Anđelka Igreca]]. Oratorij je praizveden [[28. rujna]] [[2007.]]. na 37. [[Varaždinske barokne večeri|Varaždinskim baroknim večerima]] povodom proslave 10. obljetnice [[Varaždinska biskupija|Varaždinske biskupije]].
 
<!-- Pisac ovih redaka je imao čast dirigirati praizvedbom tog oratorija, nakon gotovo 50 godina od prestanka rada na njemu, tijekom glazbenih večeri Pasionske baštine 1999. godine u crkvi Sv. Katarine u Zagrebu. Djelo je to silne važnosti i glazbeničke vrijednosti pisano za 2 zbora, 9 solista uz pratnju glasovira (orkestra) i orgulja. No, ono što je svakako interesantno je tema oratorija. I zbog toga je ovaj naš oratorij vjerojatno (ili bar po mojim saznanjima) svjetski unikat. Naime, zbog delikatnosti teme o ženi-bludnici koja susreće [[Isus Krist|Krista]] optužena od farizeja, a Krist je otpušta pišući grijehe farizeja koji su je optužili po pijesku, izgleda da se nitko nije upustio u muzičku obradu tog događaja iz Kristova života. Naš svećenički dvojac Albe Vidaković i Jerolim Korner to su hrabro učinili i ostavili nam prekrasno, ali i revolucionarno djelo – suvremeni oratorij – po tekstu i temi, ponavljam, najvjerojatnije unikat u svjetskoj oratorijskoj literaturi. -->