Demokratska stranka (Srbija): razlika između inačica

Osnovana je [[3. veljače]] [[1990.]]. u [[Beograd|Beogradu]], kao prva oporbena stranka u [[Srbija|Srbiji]]. Inicijativu za osnivanje nove stranke dala je, slijedeći započete procese promjena u [[Istočna Europa|istočnoj Europi]] (pa tako i u tadašnjoj [[Druga Jugoslavija|Jugoslaviji]], jer su nove stranke bile već osnovane u Hrvatskoj i Sloveniji), grupa od trinaest intelektualaca u studenome [[1989.]]. Oni su odlučili obnoviti rad stranke koja je pod imenom [[Jugoslavenska demokratska stranka]] (u praksi je redovno bila nazivana samo "Demokratska stranka") bila osnovana [[1919.]]., a djelovala je još neko vrijeme i nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], dok komunistički režim to nije posve onemogućio, [[1945.]]. godine. Ta je stanka, međutim, djelovala na čitavom području tadašnje [[Prva Jugoslavija|Jugoslavije]], a zastupala je koncepciju [[integralno jugoslavenstvo|integralnog jugoslavenstva]].

Stranka je osnovana kao odlučna oporba tadašnjem [[Slobodan Milošević|Miloševićevom]] režimu. Na prvim višestranačkim izborima za Skupštinu Srbije, [[9. prosinca]] [[1990.]]. godine, DS osvaja 7 zastupničkih mjesta.

U stranci je ubrzo došlo do raskola, pa je [[1992.]]. osnovana [[Demokratska stranka Srbije]], koju treba razlikovati od '''Demokratske stranke'''.

Prvi predsjednik DS bio je dr.sc. [[Dragoljub Mićunović]] ([[1990.]]-[[1994.]]). Drugi je bio dr.sc. [[Zoran Đinđić]],koji je izabran [[1994.]]. godine. On je Demokratsku stranku ubrzo učinio vodećom opozicionom stranku, pogotovo nakon jeseni [[1996.]]. godine, kada je DS sudjelovala u koaliciji "''Zajedno''" sa [[Srpski pokret obnove|Srpskim pokretom obnove]] i [[Građanski savez Srbije|Građanskim savezom Srbije]], i koja je pobijedila na lokalnim izborima u Srbiji, ali je Milošević odbio priznati poraz, te je došlo do tromjesečnih prosvjeda širom zemlje. Tek u veljači [[1997.]]. Milošević je oporbi priznao pobjedu, i Zoran Đinđić je tada izabran za gradonačelnika [[Beograd|Beograda]]. Tijekom godine, došlo je do raspada saveza između DS i SPO, i DS je u jesen 1997. bojkotirala predsjedničke i parlamentarne izbore u Srbiji. Tek nakon NATO bombardiranja Srbije, u ljeto 1999. godine, oporba počinje jačati i [[2000.]]. godine dolazi do formiranja [[Demokratska opozicija Srbije|Demokratske opozicije Srbije]]. [[24. rujna]] te godine, DOS pobjeđuje na saveznim predsjedničkim i lokalnim izborima u Srbiji, međutim, Milošević odbija priznati poraz. Izbijaju masovni prosvjedi, i 5. listopada Miloševićev režim je svrgnut zauzimanjem parlamenta i državne televizije u Beogradu.

Zoran Đinđić je postao predsjednik vlade Srbije ([[25. siječnja]] [[2001.]]). Nakon njegovog ubojstva, [[12. ožujka]] [[2003.]]. godine, DS je predvodio zamjenik predsjednika i novi srpski premijer [[Zoran Živković]]. Na skupštini stranke, [[23. veljače]] [[2004.]]. godine, novi predsjednik DS postaje [[Boris Tadić]] koji je lipnja iste godine izabran za predsjednika Srbije.

Demokratska stranka je u narednom periodu aktivno sudjelovala u promoviranju novog [[Ustav Srbije iz 2006. godine|Ustava Srbije]] i njegovom izglasavanju na referendumu u jesen [[2006.]]. godine, a u siječnju [[2007.]]. godine, na izborima za srbijanski parlament, osvojila je 64 zastupnička mjesta i formirala novu Vladu Srbije sa [[Demokratska stranka Srbije|Demokratskom strankom Srbije]] [[Vojislav Koštunica|Vojislava Koštunice]] i [[G 17+|G 17 plus]] [[Mlađan Dinkić|Mlađana Dinkića]], [[15. svibnja]] [[2007.]].

Na izvanrednim predsjedničkim izborima, [[3. veljače]] [[2008.]]. godine, Boris Tadić tijesnom većinom pobjeđuje [[Tomislav Nikolić|Tomislava Nikolića]] i ponovno stupa na dužnost predsjednika Srbije. Ubrzo dolazi do pada srpske Vlade, što dovodi do izvanrednih parlamentarnih izbora ([[11. svibnja]] [[2008.]]) na kojima koalicija "Za evropsku Srbiju" (gdje je DS vodeća stranka) osvaja prvo mjesto sa 102 zastupnička mjesta. Početkom srpnja, ova koalicija formira novu srpsku Vladu sa koalicijom okupljenom oko [[Socijalistička partija Srbije|Socijalističke partije Srbije]]. Tada je Demokratska stranka učvrstila vlast u cijeloj zemlji.

Početkom travnja [[2012.]]. godine, Boris Tadić je dao ostavku na dužnost predsjednika Srbije, kako bi se sa redovitim parlamentarnim organizirali i izvanredni predsjednički izbori [[6. svibnja]]. Na tim je izborima, Demokratska stranka osvojila drugo mjesto sa 67 zastupničkih mjesta, a Tadić je dobio 25% glasova i ušao u drugi krug sa [[Tomislav Nikolić|Tomislavom Nikolićem]], liderom [[Srpska napredna stranka|Srpske napredne stranke]]. Borba je bila neizvjesna, i [[20. svibnja]] Nikolić je pobijedio Tadića sa 49% osvojenih glasova, dok je Tadić dobio 47%. Nikolićeva pobjeda omogućila je Srpskoj naprednoj stranci da formira novu Vladu Srbije sa SPS i Ujedinjenim Regionima Srbije, [[27. srpnja]]. Tako je DS prešla u oporbu, što je rezultovalo manjim sukobima unutar stranke i rasplet se dogodio u jesen (studeni 2012), kada je na izvanrednoj skupštini stranke Boris Tadić prepustio funkciju predsjednika DS Draganu Đilasu. Tadić je tada izabran za počasnog predsjednika DS.