|
| smrt = [[Zagreb]], [[3. listopada]] [[1992.]]
| stil = [[funkcionalizam]]
| djela = stambene zgrade u Vukovarskoj aveniji, Zagreb ([[1953.]].- 54.)
| nagrade = [[Nagrada Vladimir Nazor]] za arhitekturu i urbanizam<br>[[Nagrada Viktor Kovačić]] za životno djelo
}}
== Životopis ==
Nakon završetka srednje tehničke škole u [[Zagreb|Zagrebu]] ([[1926.]].), započinje stručni rad kao svršeni graditelj za visoke građevine u Arhitektonskoj poslovnici profesora [[Hugo Ehrlich|Huge Ehrlicha]], gdje radi do [[1929.]]. godine. Od [[1929.]]./30. radi u Arhitektonskom ateljeu arhitekata [[Juraj Denzler|Jurja Denzlera]] i [[Mladen Kauzlarić|Mladena Kauzlarića]] gdje ga upoznaje Drago Ibler. Mladi Galić neobično se svidio [[Drago Ibler|Ibleru]] pa da od tog vremena počinje njihova poslovna i životna suradnja. Ibler ga poziva sebi na [[Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu|Akademiju]]. Tako se Drago Galić [[1930.]]. godine upisao na [[Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu|Akademiju]] koju je završio u iznimno kratkom vremenu, diplomiravši [[1933.]]. godine. Paralelno sa studijem na Akademiji, on i radi sa svojim profesorom Dragom Iblerom na raznim profesionalnim projektima i ta suradnja traje do [[1939.]]. godine kada otvara vlastiti ured.
Rad s Iblerom bio je presudan za formiranje Galićeva arhitektonskog svjetonazora zasnovanog na racionalnim i funkcionalnim načelima sa snažnom estetskom komponentom. Najbolji primjer njihove suradnje je pionirski projekt terasastih nizova (Novakova-Šalata - nerealiziran) iz [[1932.]]./33. i drvena vila Filipčić (Sveti Duh, [[Zagreb]]) iz [[1936.]].
[[1933.]]/40. Galić samostalno realizira vlastitu kuću i atelijer u Istarskoj 28 u Zagrebu, ovaj projekt izlaže [[1934.]]. na izložbi [[Grupa Zemlja|grupe Zemlja]]. [[1935.]]. realizira dva projekta u [[Dubrovnik|Dubrovniku]], na [[Lapad|Lapadu]] - hotel Splendid i vilu Jakšić, u kojoj suvremenim ahitektonskim rječnikom reinterpretira elemente tradicionalne arhitekture. Godine [[1941.]]. izrađuje projekt plivališta s hotelom za sportaše u Preradovićevoj ulici u Zagrebu (nerealiziran), s nizom inovativnih tehničkih rješenja (ostakljeni pomični krov, pokretne tribine) koja potvrđuju njegovo vizionarstvo.
Nakon [[drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] započinje najplodnije doba njegova života. [[1947.]]. primljen je za nastavnika na novoustanovljenom [[Arhitektonski fakultet u Zagrebu|Arhitektonskom fakultetu]] u Zagrebu, na kojem je redovni profesor od [[1960.]]. Od [[1962.]]. do [[1966.]]. bit će izabran za prvog [[dekan (titula)|dekana]] osamostaljenog Arhitektonskog fakulteta na kojem djeluje do umirovljenja [[1975.]].
Vrhunci njegova arhitektonskog stvaralaštva su dvije [[Le Corbusier|korbizijeovske]] stambene zgrade u Vukovarskoj aveniji ([[1953.]]./54) i uglena zgrada na Svačićevu trgu ([[1953.]]). Nakon [[1967.]]. povlači se iz prakse, i posvećuje isključivo fakultetu, radu u svojoj majstorskoj radionici [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|JAZU]] (oblik poslijediplomskog studija koji vodi od [[1964.]].-84.) i radu u akademijinom likovnom razredu.
U njegovu čast, Predsjedništvo Saveza arhitekata Hrvatske (SAH) ustanovilo je Nagradu Drago Galić [[1983.]]. godine radi izdvojenog i potpunijeg vrednovanja stambene arhitekture s ciljem da se posebno naglasi njen širi stručni i društveni značaj i to kao godišnju nagradu za najuspješnije ostvarenje na području stambene arhitekture.
== Galerija ==
| 