Joseph Conrad: razlika između inačica

rođenje = [[3. prosinca]] [[1857.]].<br>[[Berdičev]], [[Ukrajina]] |

smrt = [[3. kolovoza]] [[1924.]].<br>[[Bishopsbourne]], [[Engleska]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo]] |

'''Joseph Conrad''', pravo ime ''Teodor Józef Konrad Nałęcz Korzeniowski'', (Berdičev, tada [[Poljska]] pod ruskom vlašću, sad [[Ukrajina]], [[3. prosinca]] [[1857.]] - Bishopsbourne, [[Velika Britanija|Engleska]], [[3. kolovoza]] [[1924.]]), britanski prozaist poljskoga podrijetla, autor znamenite novele [[Srce tame]] i romana [[Nostromo]].

Oba roditelja su pripadala nižem poljskom plemstvu. Kao dijete odlazi s obitelji u progonstvo u Vologdu u sjevernoj [[Rusija|Rusiji]], jer mu je otac, [[književnik]] i prevoditelj Apolo Korzeniowski, bio uhićen ([[1861.]].) u [[Varšava|Varšavi]] kao suradnik poljskih ustanika protiv ruskoga cara. U progonstvu je majka umrla, a on se s ocem ([[1869.]].) smjestio u [[Krakov|Krakovu]]. Ubrzo umire i otac te ga ujak s ruske strane granice šalje u [[Marseille]], jer je Conrad zarana želio postati pomorcem.

Plovidbe na francuskim brodovima i mladenački doživljaji (nedozvoljena trgovina oružjem, političke veze s radikalnim krugovima, napose anarhistima) trajali su do [[1878.]]., kad se prvi put ukrcao na brod britanske trgovačke mornarice u kojoj će provesti 16 godina.<ref>[https://www.britannica.com/biography/Joseph-Conrad ''Joseph Conrad'', Encyclopædia Britannica, Encyclopædia Britannica, inc., 5. prosinca 2017.] (pristupljeno 5. prosinca 2017.)</ref> Plovio je do [[Srednja Amerika|Srednje Amerike]], po morima [[Istočna Azija|Istočne Azije]] te uz obale [[Australija|Australije]]. Engleski je naučio nakon dvadesete godine, i jedan je od rijetkih pisaca koji je postao majstor izražajnosti na nematerinjem jeziku. Do konca života se lakše izražavao na [[Francuski jezik|francuskom]], svom drugom jeziku.

U književnosti se javlja u dobi od 37 godina. Mnoga se Conradova djela, počevši s prvim romanom "Almayerova ludost" ([[1895.]].), zbivaju u egzotičnim krajevima. Njegovi su junaci [[Europa|europskoga]] porijekla, a nalaze se među domorodcima s kojima imaju malo zajedničkoga, pa osnovna tema ima moralno-simbolički karakter, iako se radnja i okoliš podudaraju s konvencijama pustolovnih priča. Međutim, pisac istodobno razvija vlastitu pripovjedačku metodu. Događanja ne iznosi neposredno u trećem licu, ni autobiografski u prvome, nego posredstvom pripovjedača, koji s glavnim likom uspostavlja odnos u kojem ga upoznaje, no nikad ne pronikne u tajnu njegove osobnosti.

Najčešći je primjer iskusni pomorac Marlow, koji je katkad samo promatrač, a u nekim djelima (poput "[[Srce tame|Srca tame]]" i "[[Lord Jim|Lorda Jima]]") biva upleten u zbivanja koja ga mijenjaju tijekom radnje. Po tomu, te po slobodnu miješanju kronologije i pripovjednih razina, a osobito po problematiziranju motiva ponašanja i djelovanja likova, Conrad je, unatoč isticanju moralnih načela odgovornosti i solidarnosti sa zajednicom, radnom i profesionalnom (što je usvojio živeći među poljskim plemstvom te na engleskim brodovima), predstavnik [[Modernizam (književnost)|modernizma]] u [[književnost]]i: primjeri su "Srce tame", "Lord Jim" ([[1900.]].), "Slučaj" ([[1913.]].), "Pobjeda" ([[1915.]].).

Epizodu s [[Belgija|belgijskim]] brodom na rijeci [[Kongo (rijeka)|Kongo]] prikazao je u "Srcu tame" ([[1899.]]., [[1902.]].), simboličkoj pripovijesti o učincima [[Kolonijalizam|kolonijalizma]], poglavito na eksploatatore. Novela tematizira rastakanje bića i put u ništavilo Kurtza, karizmatskoga kolonijalnoga istraživača koji je u dubinama prašume izgubio moralno-civilizacijske okvire i dospio u samo srce tame. Radnja se odvija u ozračju malevolentne [[Afrika|afričke]] prašume koju pripovjedač Marlow raspoznaje kao simbol kaosa i entropije u samome srcu bitka, neprijateljskoga ljudskim vrijednostima i humano ustrojenoj zajednici. Nerijetko čitano kao antikolonijalistički manifest, "Srce tame" je izraz Conradove percepcije naravi svijeta. Novela je inspirirala jedan od kultnih filmova o [[Vijetnamski rat|Vijetnamskom ratu]], [[Apokalipsa sada]], [[Francis Ford Coppola|F.F. Coppole]].

Naizgled romantični i egzotični okoliš Conradovih pripovijesti i romana djeluje istodobno kao simbolični eho i aktivacijska sila destruktivnih elemenata u čovjekovoj naravi. Temeljne vrijednosti ljudskoga postojanja: čast, solidarnost, vjernost i iskrenost, su u ekstremnim situacijama načete, podvrgnute mučnom samoispitivanju i unutarnoj borbi za očuvanje integriteta njegovih junaka. Borba nerijetko završava [[samoubojstvo|samoubojstvom]] ili porazima druge vrste. To je još zornije u piščevim političkim [[roman]]ima, prvim uistinu modernim, a sigurno vrhunskim ostvarajima toga žanra. Takav je u prvom redu "Nostromo" ([[1904.]].), Conradov najbogatiji roman i jedan od najvećih romana [[engleski jezik|engleskoga jezika]], u kojem se prate uzbudljive povijesne mijene u izmišljenoj [[Južna Amerika|južnoameričkoj zemlji]] Costaguani, temeljenoj na kombinacijama okolnosti u više autentičnih država toga [[kontinent]]a i koji se vrti oko [[srebro|srebra]] i kapitalističko-kolonijalne eksploatacije. U "Nostromu" je pisac stvorio mikrokozam esencijalno grabežljivoga ljudskoga društva, a višeslojnost i kompozicijska kompleksnost djela čine ga jednim od uzora suvremene proze.

Jetki "Tajni agent" ([[1907.]].) zbiva se među anarhistima u [[London]]u i svjedoči o Conradovom skepticizmu spram politički radikalnih ideologija. "Pred zapadnjackim očima" ([[1911.]].) je priča o tragediji studenta Razumova, o izdaji i okajanju; radnja se događa u policijskoj carskoj Rusiji i među političkim emigrantima u [[Švicarska|Švicarskoj]]. Roman ne bi bio moguć bez djela [[Fjodor Dostojevski|Dostojevskoga]], pisca koji je Conradu bio ideološki, pa i estetski odbojan, no s kim je nedvojbeno dijelio neke temperamentalne značajke.

Conradova sposobnost opisivanja prirodnog okoliša kao i života na brodu bliska je [[impresionizam|impresionizmu]]; predočavanje nevolja s olujama i s tišinama bez vjetra najizrazitija je u dugačkim pripovijestima "Crnac s Narcisa" ([[1897.]].), "Mladost" ([[1902.]].), "Tajfun" ([[1903.]].), "Pojas sjene" ([[1917.]].) U kasnijem je razdoblju (otprilike od početka [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskoga rata]] do smrti) piščeva umjetnost pokazala znakove slabljenja: često se navodi roman "Šansa" ([[1913.]].), kao primjer melodrame u kojoj jezična inventivnost i [[barok|barokni]] izričaj zastiru emocionalno i spoznajno siromaštvo djela. No, uzev u cjelini, Conradov opus je zasigurno ostvarenje kojega su rijetki prozaici engleskoga jezika [[20. stoljeće|20. stoljeća]] dosegli, a nitko ga nije premašio.

Na hrvatski su prevedena važnija Conradova djela, osim, za sada ([[2013.]].) romana "Nostromo".