Kolhozi i sovhozi bili su dvije sastavnice ''socijalističkog sektora'' u poljoprivredi, koji je razvijan nakon pobjede [[Oktobarska revolucija|Oktobarske revolucije]] [[1917.]]. godine, kao protuteža obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Pokret zadrugarstva u Sovjetskom Savezu je dvadesetih godina još bio naizgled spontan i dragovoljan, te se oskazivao u tri glavna oblika: ''TOZ'' (seljačka radna zadruga, gdje su i zemlja i alati ostajali u vlasništvu seljaka, ali je rad bio kolektiviziran, dok je prihod raspodjeljivan i s obzirom na vlasništvo i s obzirom na rad), ''artelj'' (poljoprivredna radna zadruga, gdje su kolektivizirani i alati i zemlja, osim kuće i okućnice, a prihod je raspodjeljivan s obzirom na radne dane, ''trudodane''), te ''seljačka gospodarska komuna'', tj. "sovhoz" (gdje je sve imanje bilo kolektivizirano, a prihod je raspodjeljivan s obzirom na potrebe pojedinaca odnosno obitelji; te su komune osnivane samo na nacionaliziranim zemljištima koja su prethodno pripadala plemićima ili manastirima[http://www.rubricon.com/partner.asp?aid={374AC54C-48A6-4E9D-A9ED-29E9131188AD}&ext=0]
). Po popisu 1929. čak 60.2 posto kolhoza činili su TOZ-ovi, 33,6 posto artelji, a samo 6,2 posto komune.[http://slovari.yandex.ru/dict/bse/article/00036/09800.htm?text=%D0%BA%D0%BE%D0%BB%D1%85%D0%BE%D0%B7]
