Katarina Sijenska: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci
m točke u wikipoveznice s godinama
Redak 4:
| opis_slike =
| naslov =
| nadnevak rođenja = [[25. ožujka]] [[1347.]].
| mjesto rođenja = Siena, [[Italija]]
| nadnevak smrti = [[29. travnja]] [[1380.]].
| mjesto smrti = Rim
| nadnevak proglašenja slugom Božjim =
| nadnevak proglašenja blaženim =
| nadnevak proglašenja svetim = [[1461.]].
| slavi se u =
| nadnevak spomendana = [[29. travnja]]
Redak 20:
}}
{{Otheruses2|[[Sveta Katarina]]}}
'''Sv. Katarina Sijenska''' ([[Siena]], [[Italija]], [[25. ožujka]] [[1347.]]. - [[Rim]], [[29. travnja]] [[1380.]].), sestra [[Dominikanci|dominikanka]] i katolička svetica. Njezino tijelo ostalo je do danas [[neraspadljivost|neraspadnuto]].<ref name=grave>{{cite web |url=http://www.findagrave.com/cgi-bin/fg.cgi?page=gr&GSln=Catherine+of+Siena&GSbyrel=in&GSdyrel=in&GSob=n&GRid=19919& |title=Catherine of Siena |publisher=findagrave.com |accessdate=28. ožujka 2015.}}</ref>
 
== Životopis ==
Redak 27:
Rodila se u Sieni kao 23. od 25. djece. Roditelji su joj bili Giacomo di Benincasa, bojadisar odjeće, a majka se zvala Lapa. Katarinu je još kao malo dijete, čim je došla do uporabe razuma i prvih spoznaja, neobično, privlačila [[crkva]] i sve što se u njoj zbiva. Katarinu je [[Bog]] već od najranije mladosti vodio izvanrednim putem pa je djevojčica već s 6 godina života imala na cesti svoj prvi zanos i neko viđenje. Kad je Katarini bilo 15 godina zadesila ju je vrlo velika bol. Umrla joj je najdraža sestra Bonaventura. To ju je toliko potreslo, da je odlučila prekinuti sa svijetom te se pridružiti dominikanskim trećoredicama, kojih je u Sieni bilo stotinjak. Majka Lapa se tome vrlo protivila, jer joj je već bila našla zaručnika. Katarina je bila vrlo odlučna djevojka pa je svoju odluku o izboru zvanja provela u djelo. U 19. godini života, Katarina je u mističnom zanosu doživjela svoje zaruke s [[Isus|Kristom]] postavši tako Njegova zaručnica. U jednom joj je viđenju [[Isus]] naložio da se posveti apostolatu. Deset posljednjih godina života provest će na putovanjima.
 
Borila se za politiku pomirenja među gradovima, pokrajinama i državama te za obnovu u Crkvi. Godine [[1374.]]. harala je po [[Italija|Italiji]] [[kuga]] i Katarina se dade na dvorbu jadnih bolesnika. Mnogima je svojom [[Molitva|molitvom]] vratila natrag željeno zdravlje, a njezin je hrabri primjer potaknuo i druge da pomažu bolesnicima. Ona je svima ulijevala pouzdanje. Nalazeći se [[1. travnja]] [[1375.]]. u crkvi sv. Katarine u [[Pisa|Pisi]], a primivši [[Euharistija|svetu pričest]], zadobi pet rana na rukama, nogama i prsima.
 
Ona je [[18. lipnja]] [[1376.]]. s dvadesetoricom svojih sljedbenika pošla u [[Avignon]] k [[papa|papi]] [[Grgur XI.|Grguru XI.]] da ga moralno prisili na povratak u [[Rim]]. Već prije susreta s njime poslala mu je nekoliko vrlo energičnih pisama u kojima vapi za duhovnom obnovom Crkve i za povratkom pape u sjedište njegove biskupije. Katarina se s papom sastala tek u rujnu [[1376.]]. Papa ju je poslušao i vratio se u Rim i tako se dokončalo 70 godišnje avignonsko prebivalište papâ, koje Talijani nazvaše "babilonskim sužanjstvom". Bila je savjetnica papama [[Grgur VI.|Grguru VI.]] i [[Urban VI.|Urbanu VI.]].
 
Katarina je u svom rodnom gradu osnovala [[samostan]] [[1377.]]., u kojem je rijetko boravila, jer je gotovo stalno bila na putovanju.
Kratko pred smrt doživjela još jednu veliku bol: to je zapadni raskol, koji će potrajati 40 godina. To će je slomiti i ona [[29. travnja]] [[1380.]]. umire u Rimu. Posljednje su joj riječi bili zazivi Kristovoj krvi: "Sangue, sangue!" - Krv, krv!
 
==Djela==
Redak 39:
 
==Štovanje==
[[Papa]] [[Pavao VI.]] proglasio ju je [[27. rujna]] [[1970.]]. naučiteljicom Crkve, a papa [[Ivan Pavao II.]] [[1999.]]. godine suzaštitnicom [[Europa|Europe]]. Spomendan joj je [[Katolički kalendar#Travanj|29. travnja]]. Italija sv. Katarinu Siensku, uz Sv. Franju Asiškoga, štuje kao svoju prvotnu zaštitnicu.
 
==Bibliografija==