Donjonjemački jezici: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 7:
Seobom naroda se sasko pleme proširilo, zajedno sa svojim jezikom, u [[Velika Britanija|Englesku]], a s druge strane na jug i jugozapad. Saksonce koji su ostali na kontinentu je sv. [[Beda Časni]] (oko [[672]]. - [[25. svibnja]] [[735]].), nazvao Starosaksoncima, i od tuda potječe naziv starosaski za najstariji stupanj u razvoju donjonjemačkog jezika. Seobom naroda proširio se starosaski na današnja područja Holsteina, Stormarna, Vestfalije i istočne dijelove Nizozemske. Područje Wendlanda (Saksonci su Slavene zvali Vendi) je još stoljećima bilo saksonsko-slavensko miješano područje.
Tek naseljavanjem na istok proširio se starosaski odnosno stari donjonjemački, a onda od otprilike [[1225.]]
Dok je u [[Nizozemska|Nizozemskoj]] i [[Belgija|Belgiji]], uvjetovano državnom samostalnošću nakon Vestfalskog mira, donjofranački postao i ostao pisanim i govornim jezikom, donjonjemačka narječja su u Njemačkoj u povlačenju. Povijesni razlozi su u stoljetnoj kulturnoj nadmoći gornje Njemačke, ugledanju na carski dvor i prijevodu [[Biblija|Biblije]] [[Martin Luther|Martina Luthera]].
|