Eno Indijanci: razlika između inačica

'''Eno''', pleme američkih Indijanaca porodice [[Siouan]] iz [[Sjeverna Karolina|Sjeverne Karoline]] nastanjeno do [[1716.]] u području duž rijeke [[Eno (rijeka)|Eno]], sadašnji okruzi ''Orange'' i ''Durham'', a nakon toga u [[Južna Karolina|Južnoj Karolini]] gdje su se ujedinili sa [[Catawba]]ma. Eno su najsrdoniji plemenu [[Shakori]], a njihova populacija sa Shakorima i [[Adshusheer]] Indijancima 1600. iznosila je oko 1,500. Kasnije u 18. stoljeću udružuju sa Catawbama i nestaju.

Eno Indijance prvi spominje Yardley ,guverner Virginije, koji kaže da se hrabro opiru Španjolcima, po čemu se zaključuje da su svojevremeno živjeli duž rijeke Enoree u Južnoj Karolini, koja teče uz glavni put od St. Helene u zemlju [[Cheraw]]a u podnožju planina Appalachian. kasnije ih spominju John Lederer (1671) i John Lawson (1701) kada zajedno sa Shakorima žive u ''grad''u Adshuisheer. Oko 1714 zajedno sa plemenima [[Shakori]], [[Tutelo]], [[Saponi]], [[Occaneechi]] i [[Keyauwee]],, počinju se kretati u smjeru naselja Virginijskih kolonista. Guverner Virginije, Spotswood, [[1716.]] predlaže da se plemena Eno, Cheraw i Keyauwee nasele u '' 'grad' '' Eno uz granicu sa Sjevernom Karolinom ,ali ovaj projekt doživljava poraz, jer su sva tri plemena bila u ratu sa Južnom Karolinom. U tekstu nije jasno radi li se o starom Eno 'gradu', ili nekom novijem, bližem kolonistima sa Albemarle Sounda. Nakon ovoga Eno se vračaju u Južnu Karolinu gdje se ujedinjuju sa Catawbama, gdje se njihov dijalekt čuo još 1743. godine.

Godine [[1714.]]. plemena Eno, Shakori, Tutelo, Saponi, Occaneechi i Keyauwee broje 750 duša.