Razlika između inačica stranice »Niccolò Machiavelli«

m (točke u wikipoveznice s godinama)
== Životopis ==
 
Njegov je život bio obilježen neredima u Firenci nakon smrti [[Lorenzo de' Medici|Lorenza Veličanstvenoga]]. Humanistički odgojen, bioMachiavelli je bio čovjek prakse i izvorni mislilac. Godine [[1498.]] Machiavelli je stupio u službu firentinske republike kao tajnik za vanjske i unutarnje poslove i rat. Iako u politici nikada nije postao osoba prvog plana, bavljenje tim poslovima omogućilo mu je izravno upoznavanje ljudi i njihovih odnosa - probleme [[rat]]a i [[mir]]a.
[[1512.]] godine u Firenci su [[Medici]] bili ponovo na vlasti, pa je Machiavelli izgubio službu, bio je zatvoren i mučen. Otada se posvetio uglavnom književnom radu.
[[1512.]] godine u Firenci su Medici bili ponovo na vlasti, pa je Machiavelli izgubio službu, bio je zatvoren i mučen. Otada se posvetio uglavnom književnom radu. Poput mnogih suvremenika, i on je posegnuo za antičkim uzorima, ali kao genijalan predstavnik renesanse nadahnjivao se u prvom redu "efektivnom istinom o stvarima", a ne teološkim i etičkim konstrukcijama. Svoje nove misli najbriljantnije je izlagao u raspravi "Vladar" u kojoj naizgled govori o potrebi čvrste, [[apsolutizam|apsolutne monarhije]]. No, pažljivom čitatelju neće izmaći da Machiavelli u "[[Vladar (Machiavelli)|Vladaru]]" kroz savjete vladaru (''Il Principe'') koji osniva novu državu zapravo postavlja temelje tzv. građanske vladavine. Budući realist, bio je svjestan da su republike poput onih koje su postojale u srednjovjekovnoj Italiji stvar prošlosti (iako je predviđao njihovo uskrsnuće kojem će buduće generacije svjedočiti).
 
== Književno stvaralaštvo ==
[[1512.]] godine u Firenci su Medici bili ponovo na vlasti, pa je Machiavelli izgubio službu, bio je zatvoren i mučen. Otada se posvetio uglavnom književnom radu. Poput mnogih suvremenika, i on je posegnuo za antičkim uzorima, ali kao genijalan predstavnik [[Renesansa|renesanse]] nadahnjivao se u prvom redu "efektivnom istinom o stvarima", a ne teološkim i etičkim konstrukcijama. Svoje nove misli najbriljantnije je izlagao u raspravi "''Vladar"'' u kojoj naizgled govori o potrebi čvrste, [[apsolutizam|apsolutne monarhije]]. No, pažljivom čitatelju neće izmaćipromaknuti da Machiavelli u "[[Vladar (Machiavelli)|Vladaru]]" kroz savjete vladaru (''Il Principe'') koji osniva novu državu zapravo postavlja temelje tzv. građanske vladavine. Budući realist, bio je svjestan da su republike poput onih koje su postojale u srednjovjekovnoj Italiji stvar prošlosti (iako je predviđao njihovo uskrsnuće kojem će buduće generacije svjedočiti). Njegova slika čovjeka je bila izrazito cinična, smatrajući da je ljudska narav sama po sebi sebična, pohotna i zlobna. Njegova je misao uvelike djelovala na [[Thomas Cromwell|Thomasa Cromwella]], glavnog tajnika engleskoga kralja [[Henrik VIII., kralj Engleske|Henrika VIII.]], koji je predvodio englesku reformaciju.
 
Zbog toga je bio zaokupljen zaštitom građanskih prava naspram vladaru, odnosno zaštitom pravnog poretka u kojem bi se ta prava afirmirala. On u "Vladaru" zapravo daje preporuke za uspješnu vladavinu, naglašavajući da uspješan vladar mora izbalansirati oprečne težnje u društvu-težnje velikaša naspram težnjama puka, s tim da je ključ opstojnosti vladavine u oslanjanju na potporu puka, koja se može ostvariti jedino zaštitom imovine i časti građana. Iako je jedan od najčitanijih političkih mislilaca novog vijeka, Machiavellievi čitatelji najčešće su bili odvučeni u krivom pravcu, bilo zbog okrutnih metoda koje katkad legitimira kao uobičajeni (čak, neophodni) dio političkog poretka, bilo zbog njegovog "glavnog junaka" Cesarea Borgie u kojem Machiavelli vidi oličenje političke ''virtu'' dok se povjesničari uglavnom slažu u opisu Borgie kao podivljalog psihopata. No, sam [[Rousseau]], veliki "prorok demokracije i egalitarnosti", je jednom prilikom rekao da je "''Machiavelli veliki republikanac koji je imao odreda loše i neupućene čitatelje''".
223

uređivanja