|
|veličina = 250px
|opis = ''Autoportret iz 1506.'', ulje na platnu, 45 x 33 cm, [[Uffizi]], [[Firenca]]
|rođenje = [[6. travnja]] [[1483.]]., [[Urbino]], [[Italija]]
|smrt = [[6. travnja]] [[1520.]]., [[Rim]], [[Papinska država]]
|vrsta = [[slikarstvo]] - [[crtež]] – [[arhitektura]]
|praksa = [[Urbino]], [[Firenca]], [[Rim]]
[[File:Raffaello_Sanzio_-_Madonna_del_Cardellino_-_Google_Art_Project.jpg|mini|200px|<center>''[[Gospa od češljugara]]'', 1505.-'06., ulje na drvu, 107 x 77 cm, [[Uffizi]], [[Firenca]].]]
Između 1498. i 1500. radio u radionici umbrijskoga slikara [[Perugino|Perugina]] u [[Perugia|Perugi]]. U prvom razdoblju stvaralaštva radio je u duhu Peruginova slikarstva pretežito kompozicije iz života [[Gospa|Blažene Djevice Marije]]. Likove smirene ljepote smještao je u prostore s dubokim perspektivnim rješenjima (Krunidba Majke Božje; Madonna Conestabile; Zaruke Blažene Djevice Marije)<ref name=HE/>. God. 1501. dobio je titulu »majstora«, čime je njegovo školovanje bilo okončano. Njegovo prvo samostalno djelo bila je oltarna slika za crkvu sv. Nikole Tolentinskog u mjestu [[Città di Castello]] (danas sačuvana samo u dijelovima koji su u različitim muzejima), a najpoznatije djelo mu je oltarna slika ''[[Raspeće|Raspeća]]'' u obližnjoj crkvi sv. Dominika.
Od jeseni [[1504.]]. Rafael boravi i radi u [[Firenca|Firenci]] na svojim prvim slikama. Tu se upoznaje sa radovima ondašnjih slikara, [[Leonardo da Vinci|Leonarda da Vincija]], [[Andrea del Sarto|Andree del Sarta]], [[Michelangelo|Michelangela]] i [[Fra Bartolomeo|Fra Bartolomea]]. U Firencu je došao sa namjerom da ostane nekoliko mjeseci i da prouči radove tih slikara, međutim tu ostaje četiri godine i [[21. travnja]] [[1508.]]. potpisuje pismo koje je poslao svom stricu sa „Rafaelo, slikar u Firenci”.
=== Firentinski utjecaj ===
[[Datoteka:Pope_Julius_II.jpg|mini|lijevo|200px|<center>''Portet Pape Julija II.'', 1512., ulje na platnu, 108,7 × 81 cm, palača [[Pitti]], [[Firenca]].]]
[[Slika:Sanzio 01 Raphael.jpg|mini|200px|<center>Rafaelov autoportret u desnom kutu ''[[Atenska škola|Atenske škole]]'', [[Vatikan]] 1514.]]
Prvu naobrazbu iz arhitekture pružio mu je slavni arhitekt [[Donato Bramante]]. Krajem [[1508.]]. upravo po preporuci Bramantea Rafael dobiva poziv od pape Julija II. da dođe u [[Rim]] da bi ukrasio privatne odaje sa [[freska]]ma u [[Vatikan]]u. Oslikao je tri odaje u [[Vatikan]]u freskama s povijesnim, mitološkim, alegorijskim i biblijskim temama ([[Rafaelove sobe]]). Devet godina je radio na te tri čekaonice (''Stanze'') u Vatikanu: od [[1509.]]. - [[1511.]]. na prvoj sali ''Stanza della Segnatura'', od [[1511.]]. - [[1514.]]. ''Stanza d'Eliodoro'', te od [[1514.]]. - [[1517.]]. ''Stanza dell'Incendio di Borgo''.
Godine [[1511.]]. Rafael upoznaje [[Michelangelo|Michelangela]] koji je radio na osliku svoda poznate [[Sikstinska kapela|Sikstinske kapele]]. Michelangelo nije volio Leonarda, a kad je došao u Rim volio ga je još i manje pripisujući mu zavjere protiv njega<ref>[[Giorgio Vasari]], ''Le Vite de' più eccellenti pittori, scultori, e architettori'', Torentino, Firenca, 1550., str. 251.</ref>. Kroz poznanstvo sa [[Sebastijan del Piombo|Sebastijanom del Piombom]], koji je također u to vrijeme radio u Rimu, Rafael se upoznaje sa [[Venecijanska renesansa|venecijanskim slikarstvom]]. Kod svih fresaka koje je Rafael izveo za Vatikan, pomagali su mu učenici iz njegove radionice kao i ostali suradnici koje je zaposlio. Tako je kod programa za ''Sala di Costantino'', za koju je Rafael napravio idejnu skicu, očigledno kako je malo dijelovaon sam svojom rukom nacrtao, a dalje izvođenje preuzeli su njegovi učenici od [[1520.]]. do [[1524.]]., [[Giulio Romano]], [[Sebastiano del Piombo]] i [[Giovanni Francesco Penni]].
Tijekom radova na stanzama umire [[papa]] [[Julije II]]. [[21. veljače]] [[1513.]]. i papa postaje Giovanni de Medici pod imenom [[Lav X]]. [[11. ožujka]]. I novi papa je također bio privržen Rafaelu i nakon smrti [[Donato Bramante|Bramantea]] [[11. travnja]] [[1514.]]. proglašen je za nasljednika, i već [[1. travnja]] te iste godine Rafael postaje arhitekt i izvođač radova na [[Bazilika sv. Petra|bazilici Sv. Petra]]. Godine [[1515.]]. postaje konzervator antičkih spomenika u Rimu, a pri tom ga podržava njegov prijatelj Baldasare Castiglione. U studenom te godine Rafael kupuje kuću u [[Borgo|Borgu]].
Dana [[20. travnja]] [[1519.]]. prvih sedam tapiserija ''[[Djela apostolska]]'', što ih je Pieter van Aelst istkao u [[Bruxelles]]u (1516.–19.), su obješeni na zidove u [[Sikstinska kapela|Sikstinskoj kapeli]]; kartoni se čuvaju u [[London]]u (''[[Victoria and Albert Museum]]'').
Na [[Veliki petak]] [[6. travnja]] [[1520.]]., u 37. godini života Rafael umire od neprekidne visoke temperature. Pokopan sljedećeg dana uz veliku počast, a sahranjen je u [[Panteon u Rimu|Panteonu]] u [[Rim]]u.
== Djela ==
Rafael je majstor sklada, a njegova umjetnost je lirska i dramska. On je bio najreprezentativniji slikar renesanse koji je u svoju umjetnost uklopio sve dotadašnje spoznaje i iskustvo umjetnosti (''[[kjaroskuro]], sfumato'' i kompozicije od [[Leonardo|Leonarda]], te karakternost i voluminoznost likova od [[Michelangelo|Michelangela]]).
U firentinskom razdoblju nastaju njegove velike oltarne slike (''Madona pod baldahinom; Polaganje u grob''), veći broj Gospi (''Madonna u zelenom'' ([[1505.]], ''Sveta Obitelj'' ([[1507.]]), ''[[Vjenčanje Djevice]]'' ([[1504.]]., ''Madonna del Granduca; Madona sa češljugarom; Madonna Tempi; Madonna Colonna''; ''Lijepa vrtlarica'', tzv. ''La Belle Jardinière''), nekoliko prikaza sv. Obitelji i portreta (''Angiolo Doni''), te mnogobrojni crteži i studije aktova<ref name=HE/>. Njegova rana slika ''[[Vjenčanje Djevice]]'' ([[Brera]]) pokazuje lirski ugođaj; hram je u pozadini, komplicirana izvedba perspektive … nagovještavaju Rafaelove kasnije radove kao arhitekta. Bio je i izvrstan portretist te je razvio svoj način slikanja Bogorodice kao čistu i idealiziranu. Ona će postati modelom generacija slikara koji slijede.
Dok je Michelangelo radio na stropu Sikstinske kapele, Rafael je slikao freske u Vatikanskim polujavnim sobama – stanze (oko 1510). Tri od ovih fresaka, ''[[Atenska škola]], Sveti razgovori i Poetika'', su slavna remekdjela koja predstavljaju vrhunske discipline koje su se štovale u renesansi: filozofiju, religiju i umjetnost. Predivno komponirane, jasne i mirne; one zrače spokojnošću.
|
