|
}}
'''Ferdinand VII.''' ([[španjolski]] '''Fernando VII'''), [[španjolska|španjolski]] kralj od [[1813.]]. do [[1833.]]. godine.
Rođen je u [[Madrid]]u (San Lorenzo de El Escorial), [[14. listopada]] [[1784.]]., kao najstariji sin kralja [[Karlo IV., kralj Španjolske|Karla IV.]] i Marije Lujze od [[Parma|Parme]]. Na prijestolje je došao nakon pada [[Napoleon Bonaparte|Napoleonovog]] brata [[Josip I. Bonaparte|Josipa Bonapartea]] [[1813.]]. godine, a vladao je sve do smrti. Umro je u Madridu, [[29. rujna]] [[1833.]]. Kako nije imao muškog nasljednika, nasljedila ga je kćer iz četvrtog braka, kraljica [[Izabela II.]], što je bio povod za početak [[Karlistički ratovi|karlističkih ratova]].
== Problem oko nasljednika ==
Ferdinand VII. ženio se četiri puta: s Marijom Antonijom od [[Napulj]]a, Izabelom od [[Portugal]]a, Marijom Josipom Amalijom od [[Kraljevina Saska|Saske]], ali iz tih brakova nije imao djece. Godine [[1829.]]. oženio se sestričnom Marijom Kristinom. Godine [[1830.]]. omogućio je stupanje na snagu ''Pragmatičke sankcije'', koju je donio još njegov otac Karlo IV. [[1789.]]. godine, ali tada nije stupila na snagu ponajprije zbog vanjskopolitičkih razloga. Pragmatička sankcija uvela je praksu da ako kralj nema muškog potomka, prijestolje nasljeđuje njegova najstarija kći. Time je praktično Ferdinand onemogućio svom bratu, infantu Don Carlosu, dolazak na prijestolje, jer se nedugo nakon donošenja Pragmatičke sankcije Ferdinandu rodila kći.
[[1832.]]. Ferdinand se teško razbolio. Pristaše Don Carlosa uzaludno su ga pokušavali nagovoriti ga napiše [[oporuka|oporuku]] u korist brata. Nakon propalog pokušaja da sebi priskrbi prijestolje nakon bratove smrti, Don Carlos bježi u Portugal. U međuvremenu je Marija Kristina, koja je imenovana regenticom za vrijeme teške bolesti supruga (nasljednica Izabela imala je jedva tri godine), inicirala približavanje liberalnoj struji, što će dovesti do radikalnog zaokreta prema liberalizmu nakon Ferdinandove smrti.
Ferdinand je umro [[1833.]]. godine bez muškog potomka. Uz Izabelu, imao je još samo jednu kćer, infantu Luisu Fernandu. Infante Don Carlos, zajedno sa svojim pristašama koji su ga smatrali legitimnim nasljednikom, započeli su [[Prvi karlistički rat]] s namjerom da zbace regenticu Mariju Kristinu, koja je vladala u ime malodobne Izabele II. Time je otvoren put [[karlizam|karlizmu]] (po Don Carlosu; pristaše se nazivaju karlistima), koji će imati značajnu ulogu u španjolskoj politici u idućih stotinjak godina (karlisti su, kao konzervativna monarhistička politička struja, bili važna sastavnica [[Francisco Franco|Francove]] vojske u [[Španjolski građanski rat|Španjolskom građanskom ratu]]).
{{sukcesija | prethodnik = [[Josip I. Bonaparte|Josip I.]]| gl_članak_funkcija = [[Kraljevi Španjolske|Kralj Španjolske]] | godina_OD = [[1813.]] | godina_DO = [[1833.]] | nasljednik = [[Izabela II.]]}}
{{španjolski monarsi}}
|
