Vatroslav Piacun: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 2:
{{stilska dorada}}
{{krive wikipoveznice}}
'''Vatroslav Piacun''' ([[Skoplje]], [[4. travnja]] [[1931]].,[[Zagreb]], [[6. lipnja]] [[1999]]. ), [[Hrvatska|hrvatski]] košarkaš.
[[Slika:Vatroslav_Piacun.jpg|thumb|'''Vatroslav Piacun''']]
== SPORTSKA KARIJERA ==
Rođen je kao najstarije dijete Antuna i Terezije, nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] vraća se [[1947]]. u [[Zagreb]]. Ubrzo se počinje baviti [[rukomet]]om uz [[Nikola Dasović|Nikolu Dasovića]], poznatog rukometaša i kasnije košarkaša, koji ga je povukao i u [[košarka|košarku]]. Od izgradnje poznatog terena na [[Tuškanac|Tuškancu]] u proljeće [[1948]]., svečanog otvorenja igrališta [[27. ožujka]] [[1949]]., nadmudrivanja sa tenisačima oko toga čiji će biti teren do prvih pobjeda nije prošlo puno vremena. "Zagrebaši", kako su se zvali u početku, postali su prvaci Hrvatske po prvi put [[1948]]. godine. Knjiga [[Vukovi iz Tuškanca]] autora [[Zoran Kovačević|Zorana Kovačevića]], odaje i to kako je '''Vatroslav''' saznao da igrač protivničkog kluba nema pravo nastupa, pa su "Zagrebaši" dobili pobjedu za zelenim stolom. 1949. godine, klub mjenja ime u [[Polet]] te neuspješno pokušava izboriti pravo sudjelovanja u saveznoj ligi.
Line 40 ⟶ 41:
[[Slika:Lokomotiva-1.jpg|thumb|'''Juniorski prvaci države''']]
== TRENERSKI USPJESI ==
Prvi naslov državnog prvaka [[Lokomotiva|Lokomotive]], kasnije [[Cibona|Cibone]], osvojio je upravo '''Vatroslav''' i to kao trener juniorske momčadi [[26. rujna]][[1954]]. Njegovi omladinci su kasnije postali poznati i priznati košarkaši i sportski radnici: [[Đorđe Bjegović]], [[Šunjić]], [[Ivan Šiprak]], [[Milan Vidaković]], [[Vrhovac]], [[Mirko Novosel]], [[Magić]], [[Petrović]], [[Marijan Catinelli]], [[Zdilar]], [[Borišić]], [[Štuka]], [[Marko Rittig]], [[Boris Lalić]].▼
▲Prvi naslov državnog prvaka [[Lokomotiva|Lokomotive]], kasnije [[Cibona|Cibone]], osvojio je upravo '''Vatroslav''' i to kao trener juniorske momčadi [[26. rujna]][[1954]]. Njegovi omladinci su kasnije postali poznati i priznati košarkaši i sportski radnici: [[Đorđe Bjegović]], [[Šunjić]], [[Ivan Šiprak]], [[Milan Vidaković]], [[Vrhovac]], [[Mirko Novosel]], [[Magić]], [[Petrović]], [[Marijan Catinelli]], [[Zdilar]], [[Borišić]], [[Štuka]], [[Marko Rittig]], [[Boris Lalić]].
Prvi veći međunarodni uspjeh "lokosi" postižu u siječnju [[1961.]] opet pod trenerskim vodstvom '''Vatroslava'''. U [[Ljubljana|Ljubljani]] se održava novogodišnji turnir, na kojem su "lokosi" pozvani kao joker-klub koji treba omogućiti održavanje turnira. [[Honved]], s petorkom koja je s reprezentacijom [[Mađarska|Mađarske]] osvojila zlato na evropskom prvenstvu 1960., [[KK Crvena Zvezda Beograd|Crvena Zvezda]] iz [[Beograd|Beograda]] i [[Olimpija]] s izvrsnim [[Daneu|Daneuom]] i ekipom. Pobjeda na mađarskim prvakom 70-62 pokazala je kvalitetu i talent ekipe koju su činili: [[Zvonko Petričević]], [[Dragan Kovačić]], [[Mirko Novosel]], [[Eduard Bočkaj]], [[Ivan Franić]], [[Matan Rimac]], [[Mladen Momčinovič]], [[Matko]], [[Vladimir Anzulović]], [[Vilim Kocijan]], [[Duško Džepina]], [[Ilija Matijević]] i [[Boris Lalić]]. Iako su izgubili utakmicu protiv domaćina, pobjeda protiv [[KK Crvena Zvezda Beograd|Crvene Zvezde]] 94-62 i sretna okolnost međusobne koš razlike donijela je "lokosima" i '''Vatroslavu''' pobjedu na turniru.
| |||