Šumarstvo: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →‎Povijest šumarstva: popravak godina
Redak 16:
Iako šume postoje oduvijek, a isto tako njima se oduvijek koristi i čovjek, šumarstvo, kao organizirana aktivnost očito mora imati svoje povijesno utemeljenje. Budući su razni dijelovi Hrvatske imali bitno različiti povijesni put očito se i u šumarstvu ne može govoriti o jedinstvenoj povijesti, pa će se ovaj članak bazirati uglavnom na povijesnim tijekovima u kontinentalnoj Hrvatskoj, a naknadno ćemo obraditi i specifičnosti koje su bile na području [[Dalmacija|Dalmacije]] i [[Istra|Istre]].
 
Različiti autori različito će odrediti početak organizirane šumarske djelatnosti, ovdje bi se ipak opredijelili za Šumski red carice [[Marija Terezija|Marije Terezije]] od 22. prosinca [[1769.]].<ref>{{Citiranje časopisa|last=Kesterčanek|first=Fran Xavier|authorlink=|coauthors=|title=Prilozi za poviest šuma i šumskoga gospodarstva kod Hrvata|url=http://www.sumari.hr/sumlist//188202.pdf#page=1|date=1. veljače 1882.|year=1882|month=|journal=Šumarski list|volume=2|issue=|pages=|id=|accessdate={{subst:TRENUTAČNIDAN}}. {{subst:TRENUTAČNIMJESECIME}} {{subst:TRENUTAČNAGODINA}}.}}</ref>, važan zakon, ali i prvi pravi naputak o potrajnom gospodarenju šumama. Originalni naziv glasi: "Naredba o lugov, gajov i dubrav s čuvanja i zadržavanja". Zbog tadanje dvojnosti civilne Hrvatske i [[Vojna krajina|Vojne krajine]], analogni dokumenti, ali provedeni kroz vojne strukture Vojne krajine su Šumski red za šume petrovaradinske, brodske i gradiške pukovnije od 15. rujna [[1755.]]. i Šumski red i Instrukcija od 23. veljače [[1765.]]. za područje karlovačkog generalata. Zanimljivo je da je potonji Šumski red donijet po izvršenoj inventarizaciji šuma za ogulinski i dio otočke pukovnije i [[Velebit]]a (do Šatorine), koju je proveo inženjerski major pl. Pirker, a autor Instrukcije bio je [[šumarnik]] J. C. Franzoni.
 
Šume na području Hrvatske i [[Slavonija|Slavonije]] u rukama su brojnih vlasnika, ali bitna su dva oblika. Vojna krajina je posebna tvorevina direktno u nadležnosti cara i šume su ovdje praktički pod vojnom upravom, dakle državne, a isključiva im je namjena namirenje potreba krajišnika. Rasformiranjem Vojne krajine pola šuma ostaje državno a polovica se, otkupom servitutnih prava krajišnika, prevodi u posjed imovnih općina.
Redak 22:
Gotovo istodobno, šume na prostoru banske Hrvatske prolaze sličan proces. Ukidanjem kmetstva dolazi do otkupa servitutnih prava kmetova pa se dio šuma prenosi zemljišnim zajednicama, a dio ostaje vlastelinsko.
 
Tako to bude do [[1929.]]. kad država preuzima upravu šumama bez obzira na vlasništvo.
 
Zakonom o eksproprijaciji [[1945.]]. definitivno se sve šume oduzimaju veleposjednicima i crkvi, a [[1947.]]. isto se događa i šumama imovnih općina i zemljišnih zajednica.
 
Od [[1991.]]. svim državnim šumama gospodari jedinstveno poduzeće - [[Hrvatske šume|Hrvatske šume d.o.o.]]
 
Značajno mjesto u povijesti hrvatskog šumarstva ima i [[Hrvatsko šumarsko društvo]], koje od [[1846.]]. neprekidno okuplja šumarsku struku na ovim prostorima.
 
== Šumarska izobrazba ==