Aleksandar I., papa: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →Životopis: točke u wikipoveznice s godinama |
m ispravak godina |
||
Redak 5:
| slika = Pope Alexander I.jpg
| slika_širina = 135px
| papa_od = ~ [[106.]]
| papa_do = ~ [[115.]]
| prethodnik = [[Evarist]]
| nasljednik = [[Siksto I.]]
Redak 21:
| glavna svetišta =
}}
'''Aleksandar I.''', [[papa]] od oko [[106.]] do oko [[115.]]
== Kronologija ==
[[Irenej Lionski]], krajem 2. stoljeća, označava ga kao petog papu nakon apostola. Njegov [[pontifikat]] povjesničari različito datiraju, tako da se kao vrijeme njegova pontifikata označuju razdoblja 106.-115. (Duchesne) ili 109.-116. (Lightfoot). U kršćanskoj starini obično se držalo da mu je pontifikat trajao deset godina ([[Euzebije Cezarejski]], ''Historia Ecclesiastica'' IV, i), a nalazi se i na [[Hegezip]]ovu popisu rimskih biskupa (usp. Euzebije, IV, xxii 3) prije smrti pape [[Eleuterije|Eleuterija]] ([[189.]]
== Životopis ==
Prema jednoj predaji rimske Crkve koja seže do 5. stoljeća, a nalazi se u zbirci ''[[Liber pontificalis]]'', rodom je bio Rimljanin, a svoju je službu obavljao u doba cara [[Trajan]]a ([[98]].-[[117.]]
Kad je izabran za papu vjerojatno je imao manje od trideset godina, te je bio prvi papa kojega nije odredio njegov prethodnik, nego su ga izabrali [[biskup]]i koji su se nalazili u Rimu, na temelju uputa što su im ih dali [[prezbiter]]i i [[đakon]]i toga grada.
Redak 35:
Pripisuje mu se da je u [[Rimski kanon]] unio dio ''Qui pridie'', to jest riječi ustanove [[Euharistija|Euharistije]]. Drži se da je uveo i [[blagoslov]] vodom i solju kršćanskih domova kako bi ih se zaštitilo od zla (''constituit aquam sparsionis cum sale benedici in habitaculis hominum'' - "ustanovi škropljenje vodom i solju za blagoslov ljudskih nastambi").
Aleksandar je bio papa u doba najvećeg uspona [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]], kad su se često ponavljali progoni kršćana. Bilo je to osobito teško razdoblje za Crkvu. Za njegova pontifikata odvijalo se (oko [[112.]]
{{citat|One koji su zanijekali da su kršćani, ili da su bili kršćani, držao sam da ih moram pustiti na slobodu... svi su oni počastili tvoj lik i likove bogova, i izrekli zaziv protiv Krista. Usto, izjavili su da je sav njihov grijeh i zabluda bio u tome što su se prije zore okupljali kako bi u izmjeničnim korovima pjevali [[himan|himne]] Kristu kao da je bog, te kako bi prisegli da neće vršiti prijestupa, da neće krasti, varati, bludničiti, da će držati zadatu riječ i vratiti posuđeno, kad bi se to od njih tražilo. Potom su se običavali ponovno okupljati da bi uzimali hranu, sasvim običnu i nevinu, što su prestali činiti nakon moje uredbe u kojoj sam, prema tvojim odredbama, zabranio postojanje udruženja...}}
Redak 43:
{{citat|...Ne može se ustanoviti opće pravilo koje bi bilo sasvim čvrsto. Ne treba ih se tražiti; kad bi bili prokazani i nađeni krivima, valja ih kazniti, ali tako da onom tko bi zanijekao da je kršćanin potkrijepivši to dokazima, to jest prinoseći prošnje našim bogovima, premda je izazvao sumnju u prošlosti, bude oprošteno zbog toga što je promijenio mišljenje. Koliko je do anonimnih tužbi koje kruže, ne smije ih se ni u kojem smislu uzimati u obzir u bilo kojem procesu; to je doista najnedostojniji postupak, neprimjeren našim vremenima...}}
[[1885.]], na mjestu što ga je predaja označavala kao mjesto mučeništva Aleksandrova, nađeno je polupodzemno groblje svetih mučenika Aleksandra, Eventola i Teodola. Prema nekim [[arheologija|arheolozima]], ovaj Aleksandar bio bi papa, a ovaj drevni grob bio bi mjesto njegova mučeništva. Ima, međutim, i stručnjaka koji nisu za poistovjećivanje ovog Aleksandra s papom (Duchesne), te tvrde da je do poistovjećivanja došlo tek u 4. stoljeću. Drži se da su njegove [[relikvije]] [[834.]]
{{pape}}
| |||