|
| opis_slike =
| naslov =
| nadnevak rođenja = ''oko'' [[298.]]. (14. A.M.<ref name="A1">{{cite web |url=http://www.copticchurch.net/easter.html|title=Koptski kalendar|work=copticchurch.net|accessdate=20.
ožujka 2018.|quote=|language=engleski |trans-title=Koptski kalendar}}</ref><ref>Od 30. kolovoza po julijanskom / 12. rujna 2017. godine po gregorijanskom kalendaru, teče 1734. A.M., koptska godina.Koptske godine se broje od 284. AD, godine kada je Dioklecijan postao rimski car. Njegova vladavina je obilježena mučenjima i masovnim pogubljenjima kršćana, naročito u Egiptu. Zato je koptska godina označena skraćenicom A. M. (lat.: Anno Martyrum - "U (godini) Mučenika").
Židovske godine se isto označavaju s A.M., samo što u njihovom kalendaru to znači Anno Mundi - "U (godini) svijeta". Da bi se dobio broj koptske godine, od julijanske godine se oduzima 283 između koptske i julijanske nove godine, odnosno 284, poslije julijanske nove godine.</ref>
| mjesto rođenja = Aleksandrija
| nadnevak smrti = [[2. svibnja]] [[373.]].
| mjesto smrti = Aleksandrija
| nadnevak proglašenja slugom Božjim =
| glavna svetišta =
}}
'''Atanazije Aleksandrijski''' (Aleksandrija, ''oko'' [[298.]]. - Aleksandrija, [[2. svibnja]] [[373.]].). kršćanski [[biskup]], patrijarh [[Aleksandrija|Aleksandrije]] i svetac. U [[Rimokatolička Crkva|Rimokatoličkoj Crkvi]] on je jedan od crkvenih naučitelja, te se ubraja među četiri velika naučitelja Istočne Crkve. Istočne Crkve slave ga [[18. siječnja]] (datum prijenosa relikvija), a Rimokatolička Crkva [[2. svibnja]] (dan smrti).
== Životopis ==
Atanazije se rodio u obitelji koja je pripadala višem sloju u [[drevni Egipat|egipatskom]] gradu Aleksandriji. Vjerojatno mu je bila poznata Aleksandrijska katehetska škola, a mogao je imati oko 10 godina kada su pod [[Dodatak:Popis rimskih careva|rimskim carem]] [[Maksimijan]]om stotine kršćana doživjele mučeničku smrt, a među njima su bili i neki od vođa škole. Tadašnji biskup Aleksandar uputio je Atanazija na privatne tečajeve.
Oko [[318.]]. Atanazije je počeo pisati djelo "''Protiv pogana - O Utjelovljenju''", potvrđujući i tumačeći da je [[Isus]] istovremeno i Bog i čovjek te odbacuje višeboštvo i poganstvo. U svom najvećem teološkom djelu, "''Tri govora protiv arijanaca''", Atanazije naglašava da je Očevo rađanje Sina ili Riječi, nutarnji odnos među njima, a ne nešto što bi se dogodilo u vremenu. Njegovi spisi predstavljaju temelj kršćanske borbe protiv [[arijanstvo|arijanstva]], kojemu se Atanazije čitavog života protivio. Pokazavši svoje teološko umijeće imenovan je [[arhiđakon]]om i tajnikom [[Sveti Aleksandar aleksandrijski|biskupa Aleksandra]].
Još kao [[đakon]], Atanazije je [[325.]]. pratio svoga biskupa [[Aleksandar I. Aleksandrijski|Aleksandra]] na [[Prvi nicejski sabor]], što ga je sazvao car [[Konstantin I. Veliki]] kako bi se riješilo pitanje nauka što ga je širio [[Arije]], također iz Aleksandrije. [[Grčki jezik|Grčkim]] izrazom ''homoousios'' (istobitan) na tom je saboru bezrezervno potvrđena savršena jednakost Oca i [[Isus|Sina]], te je Sin, nasuprot Arijevu nauku, definiran kao rođen, a ne stvoren. Ova je definicija ušla u [[Nicejsko vjerovanje]]. Time je na saboru pobijedila Aleksandrova i Atanazijeva struja, a Arije i njegovi sljedbenici morali su otići u progonstvo. Ubrzo nakon smrti biskupa Aleksandra ([[328.]].), kao tridesetogodišnjak, postaje novi biskup i patrijarh Aleksandrije. Sve do [[362.]]. morat će, zbog svoje predanosti Nicejskom vjerovanju i sam podnijeti barem pet izgona, a u mnogim će trenucima biti od sviju napušten. Stoga mu se ponekad i pridaje [[latinski]] naziv ''Athanasius contra mundum'' (Atanazije protiv svijeta).
[[350.]]. Konstans I. je ubijen, a Konstancije II. postaje jedini vladar carstva, te do svoje smrti [[361.]]. organizira više mjesnih sinoda u [[Sirmij]]u (današnja [[Srijemska Mitrovica]]) koji su osudili Atanazija i ostale pristalice Nicejskoga vjerovanja (posebice papu [[Liberije|Liberija]]). Novi car [[Julijan Apostata]] ([[361.]].-[[363.]].) progoni sve kršćane, pa tako i Atanazija, koji se bio sklonio kod redovnika [[pustinjak]]a, gdje je napisao poznati "''Život svetog [[Sveti Antun Pustinjak|Antuna Opata]]''".
Atanazije je [[363.]]. uspio u Aleksandriji sazvati veliki sinod Istočne Crkve, na kojem je još jednom definirana prava vjera, te su potvrđene odluke Prvog nicejskog sabora. Premda je imao vrlo buran život, ipak je umro u svome krevetu [[2. svibnja]] [[373.]]. Unatoč tome, njegovo tijelo nije prestalo putovati. U [[srednji vijek|srednjem vijeku]] njegovo se tijelo našlo u [[Venecija|Veneciji]], no [[1973.]], prema dogovoru [[Koptska crkva|koptskog]] patrijarha i pape Šenude III. te rimskog pape [[Pavao VI.|Pavla VI.]], prenijeto je u [[Kairo]], u koptsku katedralu svetog Marka.
==Izvori==
| 