[[Datoteka:Eusebius of Caesarea.jpg|desno|mini|250 px|Euzebije Cezarejski]]
'''Euzebije Cezarejski''' (oko [[265.]].-[[340.]].) bio je biskup u [[Primorska Cezareja|Cezareji Primorskoj]], glavnom gradu tadašnje [[Palestina|Palestine]] (danas u [[Izrael]]u). Autor je djela na [[grčki jezik|grčkom jeziku]].
== Životopis ==
Točno mjesto i datum Euzebijeva rođenja nisu poznati, a malo je znano i o njegovoj mladosti. U [[Antiohija|Antiohiji]] je upoznao [[prezbiter]]a Doroteja, te od njega vjerojatno primio i pouku u [[egzegeza|egzegezi]]. [[296.]]. nalazi se u Palestini, te ondje svjedoči [[Konstantin I. Veliki|Konstantinovu]] dolasku u pohode [[Dioklecijan]]u. Bio je u Cezareji dok je biskup u tome gradu bio Agapije. U tom se razdoblju sprijateljuje s [[Pamfilije Cezarejski|Pamfilijem]], s kojim je zajedno proučavao [[Biblija|biblijski]] tekst, pomažući se [[Origen]]ovom ''Heksaplom'' i komentarima što ih je prikupio Pamfilije.
[[307.]]. Pamfilije je bačen u tamnicu, a Euzebije privodi kraju zajednički započet posao. Potom odlazi u Egipat, gdje doživljava i svoje prvo progonstvo.
[[313.]]. izabran je za [[biskup]]a u Cezareji, jer je bio prijatelj cara [[Konstantin I. Veliki|Konstantina]]. Na [[Prvi nicejski sabor|Prvom nicejskom saboru]] zauzao je pomirljiv stav, te želio postići kompromis između zagovornika [[arijanstvo|arijanstva]] i njihovih protivnika. Ispovijed vjere što ju je on predložio postala je, čini se, temeljem [[Nicejsko vjerovanje|Nicejskog vjerovanja]] prihvaćenog na tom saboru.
I nakon Nicejskog sabora Euzebije će biti uključen u borbe oko arijanstva, te se zajedno s [[sveti Atanazije Aleksandrijski|Atanazijem Aleksandrijskim]] (koji je kasnije bio progonan [[335.]].) bori za pravovjerni nauk. Ubrzo nakon Konstantinove smrti umire i Euzebije, vjerojatno u Cezareji.
