Prva poslanica Solunjanima: razlika između inačica

{{Novi zavjet}}

 

U ranim kršćanskim spisima vjerovalo se, da je Pavao napisao ovu poslanicu u [[Atena|Ateni]], nakon što se [[Timotej]] vratio iz [[Makedonija (rimska provincija)|Makedonije]] s vijestima o kršćanima u [[Solun]]u. Suvremeni učenjaci, smatraju da je Pavao poslanicu napisao u [[Korint]]u.

Pavao se sjeća svog boravka u [[Solun]]u (zajedno s Timotejem i Silvanom) i piše vrlo osobno: "Ali bili smo među vama nježni kao majka što hrani i njeguje svoju [[djeca|djecu]]. Tako, puni [[ljubav]]i prema vama, htjedosmo vam predati ne samo [[evanđelje]] Božje nego i naše [[duša|duše]] jer ste nam omiljeli (1 Sol 2,7-8)". Propovijedali su im Evanđelje, poticali ih da žive dostojno Boga, ali su i radili da im ne bi bili na teret. Potiče ih, da se sudržavaju od bludnosti i pohotnih strasti: "Bog nas, doista, nije pozvao na nečistoću, nego na svetost. Prema tome, tko to odbacuje, ne odbacuje čovjeka nego Boga koji svoga [[Duh Sveti|Duha Svetoga]] udahnjuje u vas (1 Sol 4,7-8)". Piše im o ponovnom Kristovom dolasku i kako će prvi uskrsnuti mrtvi u Kristu, a nakon njih živi preostali vjernici. Poziva ih na budnost u iščekivanju Krista, potiče ih da čine dobro i da pomognu onima koji su slabi u [[vjera|vjeri]]. Na kraju poslanice Pavao ih pozdravlja i blagoslivlja te moli da se poslanica pročita svoj braći.

 

{{izvori}}